Riječke kavane, krčme, gostione, restorani...

[elvis]

Kad pročitam što sve politika napravi od života običnih ljudi, dođe mi da počupam svu kosu s glave.   Ili da se ošišam uz laganu masažicu u nekadašnjoj Delićevoj kavani.

Pored mene žive?! Ccc...

 

[ilirija]

Nisam još probao mušku masažu. Pored one kod Doly ni ne razmišljam o takvoj.

[milić]

I u Gentleman Shopu rade ženske kao frizeri. Ja jednom zalutao tamo. Voditelj me pita jesam li naručen, kažem ne. Valjda sam mu se smilovao pa kaže da malo počekam i odem na kat. A na katu... 

[Kont]

A zato vi sa dvi dlake na glavi trčite kod Doli 

[zokxy]

Bome i ja sa 5 vlasi

[Kont]

Hrvati su poznati kao nacija koja cijeni rituale, socijalizaciju i provođenje vremena u kafićima, a novo istraživanje pokazalo je da smo ipak promijenili navike i u kafićima provodimo manje vremena.
Tako da sada u kafićima u prosjeku radnim danom provodimo 41 minutu, dok tijekom vikenda na ovu naviku trošimo gotovo duplo više vremena – 81 minutu.

Kako je bilo nekad?

                                                                      Caffè Europa

U kući Koller na Piazza del Corpo di Guardia n. 503 se još 1844. godine nalazio "Caffè Tedesco". Zatim 1887. godine  na Piazza Adamich n. 504 "Caffè Europa" čiji je vlasnik bio Geisek Antonio. Godine 1893. vlasnik postaje Matkovich Giovanni, a 1899. mijenja se kućni broj u Piazza Adamich n. 5, a novi vlasnik postaje Matkovich Giuseppe.

[Kont]

U Rijeci je 1896. godine na potezu od Fiumare do Kantride bilo: 22 kavane, 70 krčmi i pivnica, 170 gostionica, 10 slastičarnica i 7 hotela.

[Kont]

Kavana (tur.), javni lokal u kojem se isprva točila kava; poslije se razvio u ugostiteljski objekt gdje se mogu dobiti razna pića, čaj, slastice, sladoled i dr., gdje se razgovara, sluša glazba, pleše i sl.

Saša Dmitrović: "Na Dante trgu opažaju se još lijevo i desno lijepe, velike i dosta skupe kavane i restauracije gdje putnički svijet blaguje i počiva, čekajući svaki na odlazak i povratak koje lađe", tim riječima je N.E. Lončar u vodiču iz 1911. godine "Izleti po Kvarneru i Dalmaciji" opisao središnji riječki trg, danas Trg Republike o kojem je svoj opis dao dvije godine kasnije Guido Depoli u "Guida di Fiume e dei suoi monti" ("Vodič kroz Rijeku, i njene planine"): "...Kao polaznu točku za razgledavanje grada izabrati će svatko sigurno Piazza Dante, pravi centar grada, trg dobrim dijelom okružen palačama, u čijim podnožjima su otvoreni najotmjeniji caffei i kavane.' Spomenuti trg nosio je u prethodno doba naziv Adamićev, kao takvoga zapamtio ga je već vrli Dragutin Hirc, pa je shodno tomu i on morao izreći svoj sud "Trg Adamićev srce je grada Rijeke. U istinu je to duga i asfaltovana široka ulica, u kojoj se stiže gradski život. Osim hotela "Lloyd" stoji tu i "Restaurant hotel Europe", ogromna zgrada od tri sprata, okružena sa tri ulice, i spomenutim trgom. U istoj se zgradi i kavana, a sučelice "Kavana Schenk", tu je na trgu i "kavana Europa, a blizu nje "Caffe mercantile", Stolovi su pred hotelima i kavanama poredani na pločniku u više redova, dvorišta i vrtova tu ne ima zato sa prozora svaki putnik lahko gleda, što tko uživa i troši."

Francesco Penco 1906. godine.

[Kont]

Ovu Pencovu fotografiju iskoristio je trgovac kožom Schittar Giovanni kao reklamu. On je bio vlasnik obližnje secesijske kuće iz 1904. na Korzu s ostakljenim foto - studiom na zadnjoj etaži, a u prizemlju je imao prodavaonicu cipela koja je i danas na istom mjestu.

[Kont]

Svaka kavana imala je svoj profil gostiju te se prema društvenom statusu znalo u kojim se kavanama okupljao određeni društveni sloj, ali i pripadnici određenih zanimanja, interesa te političkih mišljenja.

U ondašnjoj Rijeci su se u "Fiumari" na Trgu Scarpa družile mlade mame gdje bi u sjeni platana, za malim stolićim na otvorenom, predahnule nakon promenadne šetnje sa djecom koja bi se ovdje osvježila sladoledom.

Na trgu pred kazalištem nalazili su se "Caffe Patriotico" gdje su dolazili obrtnici i trgovci, zatim "Caffe Bukounig" posjećivan od onih višeg staleža. Riječki Hrvati odlazili su u kavanu "Panachoff" na Fjumeri ili u "Caffe Grande" na mjestu donedavne Gradske biblioteke. Onamo su zalazili i časnici 79. Jelačićeve pukovnije.

U "Caffe Fiume", jedino okupljalište burzovnih posrednika, ali poznatije kao mjesto gdje su se okupljali riječki autonomaši i u koje je često zalazio Frano Supilo kako bi vodio burne političke rasprave sa Riccardom Zanellom. Ako nekog zanima, "Caffe Fiume" se nalazio na Piazza Urmeny n. 1 (1910.), kasnije Via Rossini n. 11 (1913.) u današnjoj Verdijevoj ulici, a vlasnik kavane u to doba bio je Sablich Rocco. Otvoreno do 2 ujutro.

"Caffe Maritimo Mercantile" koji se nalazio podno postaje Radio Rijeke bio je okupljalište pomoraca. A u "Caffè Europa" nacionalisti i oni koji su željeli podijeliti svijet, kako su nekoć definirali politikante.
 
Penco 1906.

[Kont]

Sudeći po slici, politikanti izgledaju vrlo smireno. ali nije uvijek bilo tako:

Koncem osamdesetih godina devetnaestoga stoljeća u Rijeku je iz Italije bio stigao neki novinar „koga zaposliše kao urednika nekog lokalnog listića. Debitirao je jednim člankom, u kome je Hrvate nazvao barbarima. Svi su naši preko toga prešli s prezirom, svi, osim mladoga Barčića, koji se istoga dana došetao do kavane ´Europa´ i tu stao kao ukopan. Poslije nekoliko vremena izađe iz kavane onaj urednik Talijan i Barčić stane predanj i upita ga, da li je on taj i taj?
- Jesam – odgovori Talijana.
- Jeste li vi napisali u vašem listu, da su Hrvati barbari?
- Jesam.
Nato mu Barčić opali šamar i vikne:
- Evo vam dokaza, da sam i ja barbar.

Talijanac je htio da reagira, ali ga Barčić drži kao u kliještima, i Bog zna, kako bi bio novinar prošao, da se uto nisu umiješali drugi i rastavili ih. Umiješala se i policija. Barčić je bio osuđen, ali je unatoč tome u novinama izišla njegova izjava, gdje veli, da je njegova namjera bila: dokazati Talijancu, da je i on barbar, kad baš već hoće da u svakom Hrvatu vidi barbara. 

[Kont]

Kasniji vlasnik je 1910. bio Vassilich Marco koji se hvalio izvrsnom kavom, stranim i domaćim likerima te novinama svih nacionalnosti.

[Kont]

Od 1922. godine, Corrado Piva u tom prostoru otvara "Bar Grande" sa salom za zabavu. Vjerovatno s biljarom i stolovima za kartanje.

[Kont]

Nakon preuređenja pa do kraja 2. sv. rata naziva se "Bar Piva". 

[Kont]

1943.