Riječka kazališta

[Kont]

Nakon 2. sv. rata u Dom na Kozali je preseljena Radio stanica Rijeka te je 23.10.1946. emitiran prvi izravan prijenos prilikom otvorenja “Mosta bratstva i jedinstva” na današnjem Titovom trgu, a svečanosti je osobno prisustvovao i Josip Broz Tito.

[Kont]

Kolektiv Radio Rijeke je svakodnevno emitirao program uživo na hrvatskom i talijanskom jeziku, a brojao je čak do 150 članova uz mnoštvo vanjskih suradnika - glumce, redatelje, skladatelje, pjesnike i književnike, te vlastite zborove, orkestre i dirigente.
Radio Rijeka se iselila iz Doma 1949. godine koja od tada služi Mjesnoj zajednici Kozala, a sama zgrada još nosi popularan naziv "Radiostanica".

[Magnum]

I kratkovalna antena je još uvijek razvučena tamo, a u zgradi samo iza smo mi imali kao djeca sastanke izviđača :-)

[Daluka]

I kratkovalna antena je još uvijek razvučena tamo,

Samo što je Radio Rijeka emitirao na SrednjemValu a ne na KratkomValu.
Kad smo kod antena bio je jedan dipol razvučen od crkve do zgrade.

[elvis]

Radio Rijeka se iselila iz Doma 1949. godine koja od tada služi Mjesnoj zajednici Kozala, a sama zgrada još nosi popularan naziv "Radiostanica".

Ja sam bio tamo na praksi ...hm ... krajem 80-tih i još uvijek je tamo bila srednjovalna radio stanica. Bilo je fora, signal je bi tako jak da se na osciloskopu mogao "gledati" radio program ... bez da se spoji na išta, samo ga se upali i signal je tu.

[Kont]

                                                                  Teatrino Tvornice duhana

Zgrada u Manzonijevoj ulici izgrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća kao zgrada pogona voštanog papira za potrebe tadašnje Tvornice duhana. Nakon rušenja objekata nekadašnje rafinerije šećera, poduzetni supružnici Marija i Nathan Grini među prvim investitorima započinju izgradnju novog bloka zgrada na Brajdi, najprije uređenjem i podizanjem kata na magazinu u novoj ulici Via nuova/del Molino prema projektu ing. Giovannija Randicha 1887./1888. godine. Zgrada poznata kao Grini II, a danas je u njoj smješten Piko i poslovnica nekakve banke.

[Kont]

S obzirom da se za vrijeme Italije plaće i radni uvjeti u Tvornici duhana drastično narušavaju i sve su češći štrajkovi radnika, pa je za gušenje štrajka u siječnju 1925. bila angažirana i vojska,    direktor Tvornice duhana 21.09.1928. obraća se Gradskom građevnom uredu s molbom za dozvolu adaptacije dijela prizemlja i prvog kata zgrade u Via Manzoni za Društveni dom Državnih monopola (Dopolavoro dei Monopoli di Stato).

To je bila sjajna ideja jer je Dopolavoro (Opera Nazionale Dopolavoro; tal. dopo lavoro: nakon rada), fašistička organizacija koja se bavila ustrojem slobodnoga vremena radnika. Osnovana sasvim slučajno baš na dan 1. maja 1925. godine.
 
Cilj organizacije bio je unaprijediti slobodno vrijeme najširih slojeva (organiziranjem masovnih izleta i dr. aktivnosti) te ih time uvjeriti u djelotvornost državne socijalne politike, ali ih i na taj način podvrgnuti fašističkom političkom nadzoru.
Osim kontrole slobodnog vremena radnika, u našim krajevima ta organizacija je služila za provođenje talijanizacije kao procesa kulturne asimilacije tijekom kojeg se netko ili nešto djelomično ili nimalo talijanski pretvara u nekog ili nešto potpuno talijansko.
I tako su se po riječkim tvornicama počela otvarati mala kino - kazališta.

Zgrada je široka 12 metara, a dugačka čak 55 metara s ulazom u južnom dijelu, u trećoj prozorskoj osi. Glavna dvorana širine 11,5 metara i dužine 18,5 metara bila je na katu, a sa sjeverne strane je 80 cm. podignuta mala pozornica dubine svega 3 - 4 metra. Građevna dozvola izdana je 19.12.1928. Autor projekta je nepoznat.

Tlocrt 1. kata 1928. godine.

[Kont]

Dvije godine nakon otvaranja, na zapadnom dijelu tvornice iza upravne zgrade preuređuje se stara pogonska zgrada u još jedan Dopolavoro, tako da je Tvornica duhana bila jedino riječko poduzeće koje je imalo dva objekta Dopolavora i u svakom kino - kazalište.

[Kont]

Negdje između 1924. i 1930. godine srušen je dio istočnog pogona pa je ostao ovaj zapadni kao samostojeća građevina. Rušenjem dva zida otvara se ulaz s ulice odnosno pasaž između upravne zgrade i susjedne zapadne.

Danas je ta zgrada poznata pod nazivom Teatrino.

[Kont]

Dvorana je bila dimenzija 11x14,5 metara, pozornica širine 6 metara s 4 metra otvorom portala. U parteru je bilo mjesta za 300 stolica s još 20 mjesta na povišenoj galeriji s obje strane projekcijske kabine.

[Kont]

 

[Kont]

Nadzorna komisija izdaje uporabnu dozvolu 28.10.1930. godine.

Sadržaji u obje zgrade Dopolavora u tadašnjoj Tvornici duhana su bili slični - buffet, sala za biljar, čitaonica, igračnica, sanitarni čvor i kupaonice, soba upravitelja, soba za šivanje, garderoba, prostorije za izvođače i dvorana s pozornicom.

[Kont]

Prije nekoliko godina je privatna tvrtka Strauss & partner development GmbH na natječaju ponudila milijun eura  kako bi u prostoru ex Benčić izgradila poslovni hotel, ali im je smetala zgrada Teatrina pa su je namjeravali srušiti. Usprkos slaganju Gradskog poglavarstva s tom namjerom, Konzervatorski ured je ipak to uspio spriječiti jer je restauratorskim istraživanjima iz 2010. godine utvrđeno kako je grada vrlo cjelovito sačuvana iako je zbog godina zanemarivanja došla u zapušteno stanje. Zgrada nije statički nestabilna i nema nikakvog razloga da se zgrada sruši i na istom tlocrtu napravi nova zgrada koja briše svako sjećanje i na rafineriju šećera i na jedan međuratni dopo lavoro tvornice duhana.
 
Nekoliko promišljanja budućih arhitekata o projektu hotela: Hotel Benčić ne prima i ne ugošćuje standardiziranom ponudom te ne ostavlja dojam uniformiranosti hotelskih lanaca koji danas u globalnom svijetu izgledaju predvidivo isto. S druge strane, on nije, niti želi biti improvizirani hostel niti pretenciozan boutique hotel. Rikard Benčić Hotel također nije mjesto koje se razbacuje zamornom ekskluzivnošću i predvidivim hedonizmom turizma, već generira specifično mjesto, potiče i okuplja ljude različitih kultura. Rikard Benčić Hotel je poput drage kuće, ugodnog doma kojem se rado vraćamo, specifično mjesto koja spaja, ugošćuje i ispraća različite ljude.

[Kont]

Šteta. A moglo je izgledat ovako:

[Kont]

Ili ovako?