Kamenje spoticanja

[milić]

Strašno!
Danas slušam na radiju da je u bitci za Staljingrad poginulo 1,200.000 ljudi. Okruglo. Ma što je to za prave ideje!?
A taj dr. Hissmayer inčle ni mrava nebi zgazio. Pa to je bio samo znanstveni opit za koji je on ustvari bio spreman podnijeti i žrtvu. Tuđu jasno!
Oh koji ljudu...

[elvis]

Ne možeš uspjeti ako nisi spreman žrtvovati druge.

[kobler]

Ovo je priča o drugom kamenu spoticanja, onom koji stoji sam u ulici Slaviše Vajnera Čiče.
U Rijeci su bile tri obitelji Braun:
1. Prof. Adolfo Aronne Braun, Via E. De Amicis, 12 (danas Dolac)
2. Francesco Braun, Via Firenze, 9 (danas Ulica Slaviše Vajnera Čiče)
3. Giovanna udova pok. Lodovica Brauna djevojački  Neumann, Viale CC. NN., 10 (danas Krešimirova ulica)

Riječ je o sinu druge obitelji.
Francesco Braun rođen je u Celju *4. III. 1906. u obitelji Marca i po. Erminije Frank. Došao je u Rijeku 1909. i zaposlio se kao bankovni činovnik. Oženio se s modisticom Ester Altberger, rođenom u Rijeci 7. III. 1909. Imali su dvoje djece:

Kitty Erminiju, rođenu u Rijeci *14. I. 1936. i Roberta, rođenog također u Rijeci *9. XI. 1937.
Kad je počeo rat izbjegli su u Trivignano (VE) kod nekih seljaka. Međutim, uhapšeni su zato što su bili židovi 11. XI. 1944. i deportirani u zatvor S. Maria Maggiore u Veneciji i ubrzo potom u Rižjeru S. Sabba u Triestu. Odatle su u posljednjem konvoju tj. vlaku deportirani u Ravensbruck pa dalje u Bergen-Belsen, gdje je 22. VI. 1945, nakon oslobođenja iz logora umro mali Roberto. Francesco Braun je oslobođen Parchimu, a Ester i Kitty u Bergen-Belsenu.

Izvor: https://www.bh.org.il/jewish-spotlight/fiume/?page_id=172, Federico Falk

[kobler]

Nakon što sam napisao ona dva posta o obitelji Perlow i Robertu Braunu, osjećam potrebu da napišem što znam i o ljudima koji su u Rijeci prvi dobili "Kamenove spoticanja".

Eugenio Lipschitz (Sümeg (H) 5. V. 1883. - Auschwitz-Birkenau, III./IV. 1944.) i njegova žena Giannetta Zipser (Mád (H) 17. VII. 1893. - Auschwitz-Birkenau ?)

Trgovac na malo sitničarijskom i galanterijskom robom, bio je jedan od najutjecajnijih članova riječke židovske ortodoksne zajednice.Rođen je kao sin Ignazija L. i Matilde Stark, a u Rijeku se doselio 1894., no talijansko državljanstvo stekao je tek 17. VII. 1928.
U Rijeci se oženio s Giannettom Zipser (kćeri Alberta i Ade Altmann), rođenom u Mádu (H) 17. VII. 1893. Ona je bila domaćica, a u Rijeci od 1914.
Stanovali su na adresi Via G. Mameli, 5 što je danas Starčevićeva ulica (v. sliku).
Imali su troje djece:
- Arturo (Turi), rođen u Rijeci 10. XI. 1914., suradnik/pomoćnik u očevom dućanu; ali je emigrirao u Palestinu 1939. i umro u Jerusalemu 1981.;
- Magda (Magdalena), rođen u Rijeci 12. V. 1917., studentica i potom očeva pomoćnica u dućanu; udala se u VIII. 1943. za Emerica (Imre) Heimlera (r. Rijeka 15. X. 1909. Firenze 1985.) službenika riječke Banche Mobiliare do stupanja na snagu rasnih zakona (1938.), pa su iduće godine otselili u Firencu, gdje je Emmerich zajedno s bratom Tiburziom započeo trgovački posao u obližnjem Pratu. Madga je s muževljevom obitelji 1944.prebjegla u Švicarsku, odakle su se vratili u srpnju 1945. ;
- Francesco (Feri), rođen u Rijeci 2. VI. 1919., student, koji je emigrirao u Palestinu 1939.

[kobler]

Eugenio Lipschitz uhapšen je 28. VII. 1940. i zatočen u školi Torretta, a potom 22. XII. 1940. konfiniran u logoru Campagna (SA - Internierungslager), da bi nekih 8 mjeseci kasnije dobio dozvolu da se preseli u Piove di Sacco (PD), a potom i u Trst, odakle je povremeno posjećivao obitelj u Rijeci. Nakon pada musolinijeva režima i dolaska Nijemaca, u ožujku 1944. uhapšen je zajedno sa ženom i zatvoren u rižarni S. Saba u Trstu, odakle su deportirani u Auschwitz-Birkenau. Eugenio je ubijen odmah po dolasku u logor, a žena Giannetta ubijna je na nepoznatom mjestu u nepoznato doba.

Eugenijeva i Giannettina kći Magda je sačuvala, pripremila i dala kod izdavača Giuntina 2001. štampati očev dnevnik koji je vodio u internaciji (161 str.).

Treba spomenuti da su u Auschwitzu ubijeni i Eugenijeva sestra Giuseppina (Paula) i njezin suprug Adolfo Simkovits (rođ.Velikoe Bereznoe (CS) 29. IV. 1882.), koji su uhapšeni istodobno s Eugenijem i Giannettom.

[sijori]

Jel znaš što o Eugeniju Bergeru? To je bio poznati trgovac u Rijeci. Imao je u današnjoj Krešimirovoj nekoliko lokala (bivši hotel Bristol i zgrada pored). Zanima me kako je on uspio preživjeti u Rijeci a bio je Židov.

[kobler]

Pretpostavljam da je nekadašnji "Bristol" u doba Kr. Italije bio Hotel Italia u Viale Mussolini 4. Ne znam tko mu je bio vlasnik.

Što se Bergerovih tiče, osnivač i vlasnik tvornice namještaja na Preluku u bivšoj remizi opatijskog tramvaja  i dućana u viale CC. NN. 10, bio je Albert Berger (rođ. Sušak 20. VIII. 1899.). Bio je najmlađi sin Samuela B. i Antonije Egyes i imao je sedmoro braće i sestara.
Eugenio za koga pitaš, rođen je u Sevljusu *1. VIII. 1889. i bio je zaposlen u bratovoj firmi, ali što je točno radio i što je posjedovao, ja ne znam. On je 20. VII. 1940 interniran u Notaresco (TE), pa 1941. premješten u Tortoreto (TE) i na kraju 1943. oslobođen dalje internacije i pušten u Rijeku zbog slabog zdravlja. Umro je u Rijeci 1947. i pokopan na Kozali, grob polje K-A-184.

Jelse to zove preživjeti?

[Daluka]

... na kraju 1943. oslobođen dalje internacije i pušten u Rijeku zbog slabog zdravlja.

Prema ovome je nakon puštanja iz logora otišao u Švicarsku.
Izvor

[kobler]

Moj izvor je Federico Falk, koji je bio Riječan i poznavao te ljude bilo osobno, bilo po čuvenju.
https://www.bh.org.il/jewish-spotlight/fiume/?page_id=172

Potom, na sajtu "Virtualno Židovsko groblje Rijeka" je i grob Eugenia Bergera
http://www.jc-rijeka.eu/Detalji.aspx?jezik=hr#
Eh, sad, kome povjerovati?

[Daluka]

Moj izvor je Federico Falk, koji je bio Riječan i poznavao te ljude bilo osobno, bilo po čuvenju.
https://www.bh.org.il/jewish-spotlight/fiume/?page_id=172

Eh, sad, kome povjerovati?

Tu se ne navode nikakvi izvori podataka na osnovu čega bi se nešto temeljilo.
Kad se pogleda datum puštanja iz logora (17. 06. 1943. tu se već naslućivalo da je Italija gotova) moguće da se vratio u Rijeku. Uskoro je slijedila kapitulacija Italije i okupacija njemaca (Operationszone Adriatisches Küstenland) kao židov sumnjam da bi preživio povratak u Rijeku i torturu Globočnika i Rainera. Uvijek postoji mogućnost da se odmah nakon kapitulacije Njemačke vratio iz Švicarske i umro u Rijeci.
Pitanje je samo što piše u ovim arhivima na osnovu kojih se proteže teza o izbjeglištvu u Švicarskoj.

[kobler]

...
Tu se ne navode nikakvi izvori podataka na osnovu čega bi se nešto temeljilo.
...
Uvijek postoji mogućnost da se odmah nakon kapitulacije Njemačke vratio iz Švicarske i umro u Rijeci.

Hvala na dopuni.
Ustvari, ima navod: Osobni fajlovi iz SAD/presnimci iz Švicarske USHM.
Mada su Nijemci vodili poimenične popise deportiranih u logore, nisam još naišao na podatak da se netko poziva na te popise. S druge strane, točan datum deportacije u logor je jako čest, mada je većina ovih popisa, pa i Yad Washem bazirani na osobmom svjedočenju i prijavama, i/ili sumarnim popisima koje su dostavljale židovske organizacije.
Ostaje, znači mogućnost bježanja u Švicarsku, uz navođenje ovog izvora: Anna Pizzuti (http://www.annapizzuti.it/database/scaricadb.php)

[Daluka]

Odgovor policije na upit crvenog križa, još uvijek nije dokaz da se odmah vratio u Rijeku. Po datumima koji su na dokumentu moglo bi se zaključiti da se nije pojavio u Rijeci pa je pokrenuta potraga za njim preko crvenog križa.

Za moderatore, dali ovo o Bergeru-ima spada pod ovu temu ili bi bi bilo dobro otvoriti novu?

[sijori]

Hvala obojici na dodatnim informacijama 

moje osobno razmišljanje je da se vratio po završetku rata jer zaista teško bi preživio njemački period.

moj prilog temi:

[sijori]

Također imamo posjetnicu gdje se navodi da je vlasnik biznisa Ernesto Berger.

[Daluka]

GAZZETTA UFFICIALE DEL REGNO D'ITALIA iz 1940.
18. Ditta Mobilificio Ernesto Berger; data della denuncia: 26 luglio 1940; sede: Fiume, viale CC. NN., 10; vendita mobill, tappett, macchine da cucire; reg. ditte C.P.C. n. 1488; proprietario: Arnaldo Elisa Berger fu Ernesto; gestore: Herskovits Rella Ved. Berger; sede Abbazia, via Preluca; mobilificio; reg. ditte C.F.C. n. 1438; proprietario: Arnaldo e Elisa Berger fu Ernesto; gestore: Terskovits Rella ved, Berger.

20. Ditta Berger Elena; data della denuncia: 22 luglio 1940; sede: Fiume, via Fiumara, 9; mercerie e filati, coperte; reg. ditte C.P.C. n. 2539; proprietario: Berger Elena in Aschkenasy di Maurizio.

72. Ditta Weis Laura; data della denuncia: 17 luglio 1940; sede: Fiume, via A. Manzoni, 6; ricami, tessuti, mercerie: reg. ditte C.P.C. n. 3589; proprietario: Wels Laura di Samuele Berger.