Lazaret sv. Karla Boromejskog

[Kont]

 

[Kont]

 

[Kont]

Zadnje izgrađeno skladište (N.26) je tzv. karantensko skladište smješteno u kontumacijskom, odnosno nečistom dijelu kompleksa luke - Lazareta. Služilo je za provjetravanje i sušenje robe sa sumnjivih brodova, odnosno brodova s nečistim patentom (to su brodovi koji su dolazili iz krajeva u kojima je vladala neka od zaraznih bolesti).

Ironijom sudbine, to skladište i danas, nakon tristo godina i mnogih preinaka služi istoj svrsi. To je, naime današnja praonica rublja o kojoj smo pisali u temi KBC Rijeka.
http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=3136.msg95764#msg95764

Skladište je produženo na mjestu nekadašnjeg  vanjskog stubišta (N.28) i podignut je drugi kat za vrijeme Italije, znači otprilike 1930-tih godina.

[Kont]

Istočna strana

[Kont]

Tada je uređena i fasada kojom su zatvoreni lučni prozorski otvori. Vidljivi su iznutra, ali onda na to nisam obraćao pažnju.

[Kont]

Današnji izgled

[Kont]

I 1940. godine.

[Kont]

I 1942. godine

[Kont]

Fotografije smo exluzivno za naš forum dobili od Sanjina Blaževića iz JVP Rijeka, i prikazuju vježbe vatrogasaca 1942. godine. U Rijeci je u ljeto 1936. formirana 21. vatrogasna jedinica. "21. Corpo Vigili del Fuoco" u koju su se morali uključiti svi gasitelji dobrovoljnih zdrugova u Kvarnerskoj provinciji koji nisu bili vojni obveznici. Više od o tome možete pročitati na:
 http://www.vatrogasci-rijeka.hr/povijest.htm

[Kont]

U pozadini se vidi zid koji je odjeljivao karantenski  dio, odnosno Lazaret, kao i kolni prolaz koji je danas zazidan.

[Kont]

 

[Kont]

 

[Kont]

I sad napokon ide štorija o samom Lazaretu.

Ali prije toga moram ponešto reći o zaraznim bolestima

Godine 1343. zagrebački liječnik - biskup Jacobus de Placentia - imao je već bogatu medicinsku knjižnicu i htio otvoriti medicinsku školu u Zagrebu. Političke prilike mu to nisu dopustile, ali su dominikanci uspjeli u Zadru 1396. otvoriti prvo Sveučilište na ovim prostorima. Sve do 16. stoljeća i na tlu Hrvatske zadržalo se Hipokratovo i Galenovo, mijazmatičko shvaćanje o uzrocima zaraznih bolesti: u organizam izvana dospjevaju štetne tvari, koje onda kvare tjelesne sokove i nastaje bolest. Već godine 1546. Girolamo Fracastoro piše da su zarazne bolesti izazvane malim, nevidljivim tjelešcima – Kontagio (moram promijeniti nick) – koja se mogu prenositi direktno ili indirektno. Smatra da je borba protiv tih klica jedina ispravna borba protiv zaraznih bolesti.
Promatranjem zaraznih bolesti ljudi su stjecali iskustva koja su ponavljali i stvarali propise radi zaštite od tih bolesti. To je rezultiralo otvaranjem prvih leprozarija, osamica, lazareta, karantena i dr.
U Rijeci su, kao i u drugim gradovima, zabilježene brojne zarazne bolesti (kuga, malarija, variola, lepra, kolera, sifilis, pjegavac, dizenterija, difterija, streptokokne bolesti, tifus, tuberkuloza, gripa i dr.) za čiju je prevenciju i liječenje uređeno, izgrađeno i planirano više građevina.
 
- Prva zaraza koja je arhivski zabilježena bila je kuga koja je 1291. opustošila Istru, kvarnersko područje i Rijeku. Pretpostavlja se da su nakon prestanka epidemije Riječani u Starom gradu podigli zavjetnu crkvicu Sv. Sebastijana, zaštitnika od kuge.
- Godine 1448. u knjizi javnog bilježnika i gradskog tajnika nalazimo terminaciju kojom se pod prijetnjom kazne od 50 libara zabranjuje svakom u granicama gradskih zidina primanje stranaca (forastieri) iz krajeva u kojima vlada kuga.
- 1477., kada je Rijeku pogodila epidemija kuge, kapetan grada Rijeke Gaspar Rauber žalio se carskoj vlasti u Beču da više nema novaca kako bi plaćao grupi riječkih građana za potrošnju oko brige za bolesne, pa mu je Carska blagajna u Beču pomogla s 200 dukata. 
- 15.06.1599. Prvi slučaj kuge pojavio se u tvornici kože. Kuga u Rijeci trajala od lipnja do 5. kolovoza, a pokosila je više od 300 Riječana ili osminu žitelja grada. Kao zavjet sagrađena je crkva sv. Roka uz Zbornu crkvu Uznesenja Marijina. Sve do 1918. godine svakoga 5. kolovoza bila je održavana procesija.

[Kont]

Strah od kuge bio je velik, građani su se klonili odlazaka u sumnjiva mjesta, a onima koji su iz takvih mjesta dolazili, bio je strogo zabranjen ulazak u grad. Zabilježeno je kako je u 14. stoljeću u Ulici sv. Sebastijana otvoren hospicij koji je ujedno služio i kao lazaret za putnike – potencijalne nositelje zaraze. U prvo vrijeme hospicij se održavao zahvaljujući milodarima, ali kasnije gradska uprava ustanovljuje novčanu potporu. Koliko je djelovala ova ustanova ne zna se pouzdano, ali se zna da je aktivna još tijekom 15. stoljeća, nakon čega se zdravstvena skrb, pa i skrb o zaraznim bolesnicima, provodi u Hospiciju sv. Duha smještenom uz istoimenu kapelu u blizini Zborne crkve. O izgledu i kapacitetu oba hospicija nema nikakvih sačuvanih podataka.

O bolesnicima oboljelim od zaraznih bolesti, koji nisu bili pomorci, i dalje se skrbio hospicij i sirotinjski Zavod sv. Duha, a stanje je isto i nakon 1822., kada se hospicij i zavod premještaju iz Staroga grada na Pomerio, u adaptirani kompleks zgrada nekadašnje tvornice voska Cavalli i Licudi.

U literaturi se često zamjenjuju pojmovi hospicij za zarazne bolesti kao ustanove za liječenje i izolaciju oboljelih od zaraznih bolesti i lazaret kao ustanove za preventivnu izolaciju ljudi i robe iz pomorskog prometa, što dovodi do zabune prilikom određivanja godine osnivanja pojedinih ustanova.
Lazaret je vrsta karantenske bolnice kakve su se gradile u pomorskim gradovima diljem Sredozemlja. Lazareti su isprva bili izolacijske bolnice ili skloništa, a dobili su ime po Hospitale Sancti Lazari u Rimu gdje su već u 7. stoljeću izolirali gubavce. 1374. određeno je u Mlecima da se na Otoku sv. Lazara postavi karantena protiv kuge, u kojoj su svi došljaci s Istoka morali proboraviti 40 dana (tal. quaranta "četrdeset", odatle "karantena"), da se očiste i liječnički pregledaju.

Svi sumnjivi brodovi i ljudi ostajali su u karanteni lazareta od 7 do 40 dana. Unutar dobro ograđenog lazareta nalazila se kuća za priora, posebne prostorije za sanitetsko osoblje, poseban prostor za zaraženu i/li sumnjivu posadu i robu. Lazaret nije imao svojeg liječnika niti kirurga, već su po potrebi dolazili gradski fizik i kirurg. Po tadašnjim zakonima, lazaret je imao samo preventivnu ulogu i nije djelovao kao kužna izolacijska bolnica.

Svaki brod morao je imati zdravstveni list.  Brodove se pri dolasku presretalo s posebnom lučkom barkom koja je stalno bila u pripravnosti, vezana u lazaretskoj lučici. Prior bi dokument  prihvaćao vrškom rascijepljenog štapa (obično od trstike) ili metalnom hvataljkom nalik kliještima. Tek kada bi taj dokument raskužili u sumporu, tada bi ga prior smio uzeti u ruke. Noću su kapetani brodova nakon sidrenja ispred luke imali obavezu spustiti brodsku barku koja bi pristala uz gat gdje bi gvardijanu predali dokument. Ukoliko je brod dolazio iz krajeva kojima su harale zarazne bolesti, dakle  s "nečistim zdravstvenim listom", tada bi gvardijan na isti propisan način preuzimao dokument.

Sumnjiva roba raskuživala se ili samo izlaganjem na zraku, parenjem u octenim parama ili dimljenjem sumpornim dimom, tj.  s drugim propisanim materijalima, a kasnijim propisom za raskuživanje su se upotrebljavale samo neke trave.
Raskuživanje se moralo provoditi tijekom 3 do 6 tjedana.
Ako bi se za vrijeme karantene među posadom ustanovila neka zarazna bolest, tada bi se roba s broda spaljivala, a karantena posade bi započinjala od dana pojave zaraze.

Tu u dvorištu praonice, više od dva stoljeća stajala je Casa della contumacia, velika četverokrilna zgrada u kojoj su bile sobe za smještaj pomoraca u karanteni.

[Kont]

...