Kako je Ana Nugent stekla trsatski kaštel

[z355ko]

do kraja će valjda biti da je sama sebi davno izgubljena sestra blizanka....o santa Barbara
život piše bolje priče nego neki sapunice

[kobler]

U jednom času, dok je još trajala idila, Albert je nagovorio kćer Josephinu da Klaudija dođe živjeti kod nje i da joj bude družbenica, pa su svo troje putovali (kao svi Englezi!) u Španjolsku, Italiju i okolo po Engleskoj ... Kad je Albert doznao istinu, a njegov se muški ego sudario s okrutnom stvarnosti, te mu se onaj slatki san o raju u kom će provesti posljednje dane naprosto rasplinuo u ružičastoj izmaglici, nije oklijevao nego je gnjevno tužio Klaudiju za prijevaru, tražeći povrat kuće u Bristolu. No i djeca su odlučila da im je djelovati, pa su se u rijetkom nastupu sloge umiješala u spor, ali kao treća oštećena strana, također tužeći Klaudiju zbog prijevare i iznude, također tražeću povrat spomenute kuće, ali su tužila i Alberta, i njega zbog prijevare, tražeći da im vrati novac iz zaklade pokojne princeze Montleart.
Klaudija je uzvratila protutužbom, tvrdeći da ju je Josephine htjela otrovati, a Albertov gnjev na djecu samo je rastao, jer su insistirala da im napokon položi račun o raspolaganju njihovim novcem, što je Albert vrlo tvrdloglavo odbijao, čak je u jednom času prijavio austrijskim vlastima najmlađeg sina Lavala zbog ucjene, tražeći i očekujući da ga uhapse!
Kao što naslućujete, jedina prava žrtva ovog procesa bio je sudac/justice Stirling, koji je vodio ovaj proces! Paralelno s procesom na sudu, odvijao se još jedan, globalni proces koji je rijetko tko predvidio. U Parizu je baš u to doba, možda koji mjesec prije, buknula "afera Dreyfus", pa su sve novine svijeta bile prepune izvještaja o tome, baš kao što su bile i gladne vijesti koje bi mogle tretirati kao senzaciju, jer su to ujedno prvi stvarni koraci globalne žute štampe i rasta tzv. novinskih mogula, poput Josepha Pulitzera, James Gordon Bennett i drugih.
Međutim, s druge strane, teško da bih vam išta mogao kazati o ovim događajima, da nije bilo žute štampe. Složno, ne samo u UK i Austro-Ugarskoj, već diljem Europe i Amerike, čak i u Australiji izlaze članci uredno vršeći svetu dužnost informiranja svoje publike.

[kobler]

Na koncu je sudbina opet riješila po svome! Albert je ogorčen i shrvan polako kopnio i umro sam i gnjevan na svih 1896. u Londonu u Adelphi Terraceu, Westminster City, a za njegove zemaljske stvari pobrinula se kći Josephine, koja ga je i dala pokopati tu negdje u Londonu.
Sudac Stirling nije, čini se, morao donositi nikakvu presudu, jer po nekim vijestima iz američkih novina, Klaudija i djeca su se nagodili, tako da je Klaudija uz naknadu od 10.000 US$ vratila kuću djeci i nestala iz ove priče.
Djeca su napokon dobila kuću, a možda se štogod našlo i među Albetovim stvarima što bi zavrjeđivalo postati predmet ostavinske podjele. No ja, iskreno, nemam pojma ni gdje se ta ostavina vodila, ako se uopće vodila. Pretpostavljam da je Albertova stalna adresa boravišta do 1880. bila Beč, Hintzing, Neugasse 12, kako stoji u Lehmanovom vodiču. Potom imamo samo jednu slučajnu adresu Paris, No. 23 Boulevard Malesherbes sačuvanu u polici osiguranja života kod Equitable Life Assurance Society of the United States iz Državnog arhiva u Zagrebu (privremena polica br. 2024). No, dvije godne kasnije, Albert tuži Victorine Gold Mining Co. Ltd. s adresom svog boravišta "Vine, Basingstoke, in the country of Hants". Sjetimo se, na koncu da je umro u  Adelphi Terraceu, Westminster City, London.
Mislim da trebamo pomoć nekog Engleza, ili barem nekog malog Belgijanca.

[kobler]

Ovo je obavijest o Albertovoj smrti. Prema njoj izgleda da njegovu ostavnu treba tražiti u Londonu.
Prepisana glasi:
Re Count ALBERT NUGENT Deceased.
Pursuant to the Act of Parliament 22 and 23 Vict. c. 35 intituled "An Act to further amend the Law of Property and to relieve Trustees. "
NOTICE is hereby given that all creditors of and other persons having any claims or demands upon or against the estate of Albert Count Nugent a Retired Colonel in the Austrian Army, formerly of Vienna in the Empire of Austria, but lately of Number 9 York buildings Adelphi in the county of London, who died on the 31st day of July 1896 and whose will was duly proved in the Principal Probate Registry of Her Majesty's High Court of Justice on the 18th day of August 1896 by Josephine, Countess Nugent, Spinster, the executrix therein named, are hereby required to send the particulars in writing of their respective debts claims and demands against the said estate to the said executrix at the offices of us the undersigned, her Solicitors, on or before the 30th day of September 1896 at the expiration of which time the said executrix will proceed to distribute the assets among the parties entitled thereto having regard only to the debts claims and demands of which she shall then have had notice, and the said executrix will not be liable for the assets or any part thereof so distributed to any person or persons of whose debt claim or demand she shall not then have had notice.
- Dated this 20th day of August 1896.
GREENWOOD and GREENWOOD,12, Serjeants inn, Temple, E.C. Solicitors .for the said Executrix.

Re Pokojni Grof ALBERT Nugent.
U skladu sa aktom Parlamenta 22. i 23. Vict . c . 35 pod nazivom "Akt o daljnjim izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu te olakšanju položaja povjerilaca."
Ovime se OBAVJEŠTAVAJU svi vjerovnici i druge osobe koje bi imale bilo kakva potraživanja ili zahtjeve od ili protiv imanja Alberta grofa Nugenta umirovljenog pukovnika austrijske vojske, nekoć sa stanom u Beču u austrijskom Carstvu, a u posljednje doba sa stanom na broj 9 zgrade York u Adelphiju u londonskom okrugu, koji je preminuo u 31. dana srpnja 1896., a čiji je akt posljednje volje uredno [legaliziran] i dokazan 18. kolovoza 1896. u Glavnom registru testamenata Njenog Veličanstva pri Visokom Sudu po Josephini, grofici Nugent, neudatoj, izvršiteljici tamo imenovanoj, kako su [gorespomenuti] dužni dostaviti zahtjeve u pisanom obliku s podacima o dugovima i tražbinama protiv spomenutih nekretnina u navedeni ured doljepotpisanih Odvjetnika izvršioca, na dan ili prije 30. rujna 1896., jer će po isteku tog roka izvršilac započeti podjelu imovine na stranke koje su svojim zahtjevima i tražbinama pravovremeno izvijestili izvršiteljicu, koja se neće smatrati odgovornom za potraživanja na imovinu ili bilo koji njegov dio, o kojima nije imala pravovremenu obavijest.
- Dano na 20. dan kolovoza 1896.
Greenwood i Greenwood, 12, Serjeants inn, Temple, E. C. Odvjetnici spomenute izvršiteljice.

<nastavlja se ...>

[kobler]

Kucnuo je čas da se vratimo u Zagreb! U uglovnici kod Kamenitih vrata na adresi Opatička 2 / Kamenita 2 živio je i 1897. umro Artur Nugent, najmlađi sin Lavala i Giovanne i Albertov mlađi brat. Artur je bio karijerni vojnik, oficir 2. graničarske Banske pukovnije, a 1853. stekao je čin majora i postao zamjenik komandanta. Zatim je postavši potpukovnik otišao za ađutanta kod svog oca, gdje je ostao sve do očeve smrti 1862.Tad se demobilizirao što kažu tj. otišao u mirovinu s činom pukovnika i definitivno uselio u spomenutu kuću, koju je, pretpostavljam, još 1841. nabavio njegov otac, kao zapovjednik svih vojnih snaga u Hrvatskoj. Oca je dalje služba odvela 1842. u Graz, pa 1850. u Beč ... a potkraj života je, čini se živio u Hrvatskoj, između Zagreba, Hrnetića (Kaštel) i Bosiljeva, gdje je i umro. Njegovu ostavinu tek bi trebalo naći i objaviti. Vrijedilo bi pokušati s građom Kotarskog suda u Karlovcu, fond 204 u Karlovačkom arhivu, jer je njemu građa od 1850., dok je građa Kotarskog suda u Ogulinu sačuvana tek od 1873.

[kobler]

Uglavnom, kad je Laval u Bosiljevu umro, sva njegova imanja naslijedio je Artur i on se pokazao kao dobar duh i Trsata i ostalih imanja, pogotovo Hrnetića, koje je imanje uredio uzorno, kako su to ocijenili suvremenici. Za kuću u Opatičkoj je nabavio lanac s Nelsonova broda i postavio ga cijelom dužinom oko kuće, gdje i danas još stoji. Na Trsatu je ne samo dao izraditi i postaviti baziliske, postaviti natpis "Mir junaka", nego je čini se upravo on nabavio i dopremio mletačkog lava iz Kopra i postavio ga iznad vrata u špilju. Zatim je, kasnije, 1870. dao sagraditi palaču "Decrevi", kao prostor za galeriju slika (nije realizirano), a i da sam ima gdje biti kad dođe na Trsat. Za svoje prostore u "Decrevi" nabavio je tri engleske kaljeve peći koje i danas postoje.

[kobler]

Kuća "Decrevi" sagrađena od 1870. do ?. Imala je zabat s obiteljskim grbom koji je danas u kaštelu na zidu i natpis "Decrevi", koga više nema.

[elvis]

 

[kobler]

I zgrada u Opatičkoj još nije dostojno prezentirana uopće, a u Rijeci posebno. Svi, kao znaju, da je to lanac s Nelsonovog broda, i kao Laval i Nealson su se družili u Napulju, bla, bla ...
E, nemože!
Lord Nelson je poginuo u bitci kod Trafalgara 1805. Daklem!? Nit' rod, nit pomoz' bog!
Zato mislim da je daleko vjerojatnije da ga je pribavio Artur, kao i baziliske, kao i mletačkog lava, kao i natpise, grbove ... Artur je bio hrčak.
Brodski lanac na Victoriju nema par kila, pa da ga staviš u kufer i nosiš kamo poželiš ...
Negdje bi morao ostati trag, samo je drugim papirima i prašinom, jer to tamo gdje se nalazi ustvari nikog ne zanima.

[kobler]

A ovako to izgleda na razglednici:

[zokxy]

Rijetko zanimljivo štivo... 

[Kont]

 

[Rijeka]

Štivo za deset! Kobler 

[kobler]

Znam da je ova priča prepuna digresija, ali toliko toga nije bilo objavljeno izrijekom u vezi s Trsatom, a nalazi se ili teško ili nikako na internetu. Zato to objavljujem ovdje.
Mislim da vam neće biti žao, ako sad na jednom mjestu prikupim saznanja o svim posjedima koji su u nekom času bili u Lavalovim i Arturovim rukama, a počnem s onim što je Artur naslijedio od majke:

Od Giovanne Riario Sforza:
    1. tzv. difesa Calderasi, napola s Gilbertom; svoj dio Artur prodaje cav. Materiju iz Grassana.
    2. difesa Visciglio, koju je također prodao spomenutom cav. Materiju.

Nemam, nažalost, nikakvih ilustracija.

[kobler]

Lavalovi posjedi:
    1. 1823. Stara Sušica, kurija (cottage) (17.000 f.) - 1890. Artur prodao riječkim trgovcima Feliksu i Josipu Neubergeru.
    2. 1826. Trsat - kaštel Trsat, palača Decrevi, park
1826. Laval, 1862. Arthur, ~1900. Anna, 1945. grad Rijeka