Na veliko zadovoljstvo, jučer je nas 15-tak članova Udruge 051 posjetilo kazalište Ivana Pl. Zajca. Od predviđenih sat vremena obilaska, zadržali smo se gotovo dva i pol sata a to znači samo jedno: previše znatiželje! Na naše zadovoljstvo, gđa.Ana, naša vodičkinja, vrlo elokventna, zanimljiva i nadasve simpatična prošetala nas je čak i među glumce. Dva i pol sata neprestano nam je pričala manje i više poznate te otkrivala mnoge nepoznate stvari; kazalište je živo, svaki izlazak na daske koje život znače je poseban, reprize nema, scena je sada i ovdje, doživljaj, ugođaj, priča koja se prenosi. Svaka za sebe je zapravo unikat jer i glumci i publika nisu pred kamerom gdje se scena ponavlja i usavršava do maksimuma. Podatke o nastanku ovakvog zdanja, o projektantima, o kapacitetu i tome slično, sipala je iz rukava a najbolje od svega su razne anegdote koje su nas baš nasmijale; u kazalištu je zasvijetlila prva žarulja i zazvonio prvi telefon u gradu, glavni veliki luster ima mehanizam i spušta se do dole, glumac leti preko publike kada treba te majstor koji baca "snijeg" na publiku baci jednom i svoju Nokiu
... a i mi, članovi Udruge 051 smo samo ljudi pa se i nama dogodi da nam jedna članica ostane zaključana ispred kazališta i sve propusti
Prekrasan obilazak ima i fotke ..
Ponovilo se!
