Park Angiolina

[Kont]

Sve nešto kontam kako nazvati ovu temu? Možda pod noblesse naslovom "Curort Abbazia" ili nešto manje noblesse "Kako uštedjeti i izbjeći plaćanje ručka u Opatiji, a da ne ispadneš škrtica, papak ili konjina"?

Naime, opet sam bio nepripremljen za cijene friganih lignji po opatijskim restoranima,a obitelj brojna i uvijek gladna, pa sam morao nešto na brzinu improvizirati. Najjednostavniji način da svojoj obitelji skreneš pažnju s materijalnih na duhovna zadovoljstva je šetnja po dalekoj i manje poznatoj povijesti Opatije.

                                          Park Angiolina

Nekadašnji Kurpark Angiolina, zatim Viale Iginio Scarpa, Park 1. Maj, Park Moše Pijade, Park 1. Maja i današnji Angiolina park.

O vili Angiolina se puno pisalo i slikalo, a o parku i gospodarskim zgradama iz vremena gradnje vile skoro ništa, pa je skoro sasvim normalno da me je zainteresiralo.

[Kont]

Tako da smo odgalopirali kroz nekadašnji ulaz za konje i kočije u park vile Angioline. Na katastarskoj karti iz 1897. pronašao sam brojeve kojima su označeni vila Angiolina i pripadajući joj gospodarski objekti, pa pretpostavljam da je ovo No. 97 na ulazu kućni broj od najbližeg gospodarskog objekta u parku.

Nemoj sad da vi geo-metri i ostali geo-lozi na forumu odma vadite svoje katastre i gruntovnice jer ću vam ih sve pobrisat.

[Kont]

Kao što Vam je poznato, prostor i vrijeme su jedna dimenzija pa moram malo i o kontekstu vremena.

Vila Angiolina sagrađena je za riječkog trgovca talijanskog podrijetla Higinia Scarpu (1794. – 1866.) sredinom 19. stoljeća, u razdoblju kada građanski sloj zahvaljujući bogatstvu stečenom bavljenjem trgovinom preuzima vodeću ulogu u razvoju brojnih hrvatskih gradova pa tako i Rijeke.
Vila nastaje u razdoblju koje prethodi turističkom razvoju, prometnoj regulaciji, kao i urbanizaciji Opatije. Značajan poticaj za razvoj ovoga prostora bila je cesta sagrađena 1843. koja je povezala Rijeku s Voloskim, Opatijom i Lovranom, zahvaljujući kojoj gotovo netaknuti prostor podno Učke, prekriven gustom sredozemnom vegetacijom, postaje dostupniji izletnicima i znatiželjnicima.

Točniju vremensku granicu izgradnje vile postavio je Boris Zakošek koji utvrđuje postojanje dviju starijih građevina - štale i kućice pokrivene crijepom još 1845. godine kada je potpisan ugovor između tadašnjeg vlasnika Matije Justija i kupca Higinija Scarpe u kojem se iste spominju.
Na mjestu kućice sagrađena je vila najkasnije do 1848., što zaključuje temeljem spisa iz rujna iste godine u kojem je hvaljena zbog svoje ljepote kao i srdačnosti vlasnika.
Vila je podignuta na malenom poluotoku nedaleko od crkve sv. Jakova s pogledom na more, okružena perivojem engleskog tipa. Osnovni elementi kompozicije perivoja su, osim vijugavih staza, dinamični odnosi polja visokog i niskog raslinja iz čega nastaju zanimljive scene i prostorni odnosi odnosno dinamične vizure i vizurni koridori. Dio perivoja ispred vile oblikuje se niskom parternom obradom, kako bi se uspostavio pogled na more i komunikacija sa širim prostorom. Formiranje perivoja vezuje se za Higinija Scarpu, kojemu su kapetani sa svojih putovanja donosili egzotično bilje kojim je vlasnik nadopunjavao i oblikovao perivoj. Katastarski list iz 1878. godine pouzdano je svjedočanstvo o tome da je perivoj tada potpuno formirana i zaokružena cjelina s gospodarskom zonom (vrtlarijom) u stražnjem dijelu imanja i svim pripadajućim građevinama – staklenicima, švicarskom kućom, spremištem za kočije - koje ondje zatječemo i danas.

U razdoblju svoga nastajanja vrtlarija je bila namijenjena isljučivo za održavanje biljnih nasada u perivoju vile. Prilikom velike obnove, nakon što vila s perivojem 1882. godine prelazi u vlasništvo Južnih željeznica, 1886. godine. a za izradu projekta uređenja (preuređenja) perivoja angažiran je bečki pejzažni arhitekt Carl Schubert, predsjednik Carsko-kraljevskog društva za izgradnju i uljepšavanje perivoja. Poznata je njegova knjižica pod nazivom Der Park von Abbazia iz 1894. godine koja predstavlja dragocjen izvor podataka o principima uređenja kao i brojnim biljnim vrstama koje uvodi u perivoj vile Angioline.

[Kont]

Vrtlarija (Gärtnerei) postaje gospodarski sadržaj koji zadovoljava potrebe i ostalih, novo uspostavljenih parkova u Opatiji uz hotele Kvarner i Stephanie te vilu Amaliju. Prostor neposredne okoline vrtlarije zadržava svoju organsku kompoziciju uskih, vijugavo vođenih staza. Put kojim se iz središnje ulice naselja pristupa vili Angiolini naglašene je širine zbog kolnog pristupa do spremišta za kočije i staje (Remüse/Stall). Gotovo identična situacija organizacije vrtlarije prikazana je na Planu Opatije iz 1897. godine, ali se u pogledu prostorne organizacije južnog dijela vrtlarije uočava uvođenje nove staze sa sjeverne strane spremišta za kočije, vjerojatno za potrebe kolnog pristupa i proširenog sadržaja vrtlarije. Osim istočnog staklenika, spremišta za kočije i Švicarske kuće, do danas su očuvane i najstarije strukture kamenom i betonom omeđenih polja vrtnih gredica koja se nalaze u sjevernom dijelu vrtlarije.

(Maketu izradio Miljenko Hrelja)

[Kont]

Kao zanimljivost moram spomenuti da je u razdoblju formiranja Angiolinina perivoja, u Rijeci postojao engleski perivoj Vranyczanyjevih koji je respektirajući prirodnu konfiguraciju terena uređen na posjedu Plasse. Umjesto raskošne rezidencije tamo se nalazila skromna arhitektura u cottage stilu.

[Kont]

I brojne popratne građevine - staklenici, staje, zgrade za poslugu i vrtlare, od kojih do danas nije ništa očuvano. Ovu situaciju ilustriraju nacrti Filiberta Basariga za preuređenje privatnog u javni park sedamdesetih godina 19. stoljeća.

[Kont]

Toliko o ovom virtualnom obilasku. Vrijeme je za gaženje engleske trave.

Ovaj prvi objekt je zapadni staklenik izgrađen tridesetih godina prošlog stoljeća zamijenivši dva prvobitna staklenika koji su bili na tom mjestu.

[Kont]

Zanimljivo je to što se nalazi skriven iza bujnog zelenila svega par metara udaljen od glavne Ulice Maršala Tita.

[Kont]

Desna zgrada s dimnjakom je kotlovnica izgrađena pedesetih godina prošlog stoljeća kada je osnovano poduzeće Parkovi.

[Kont]

Ovo je vjerovatno curort za komarce i punoglavce

[Kont]

...

[Kont]

S južne strane se jedva vide dva staklenika iz vremena gradnje vile Angiolina i formiranja perivoja.

[Kont]

A ovako je to izgledalo 8. siječnja 1883. godine. Fotografije je izradio  J. B. Rottmayer, carski i kraljevski fotograf i uvezene su u album Curort Abbazia koji sadrži osam velikih fotografija vile Angioline, parka i zgrada u parku. Album je bio vlasništvo Edith Merle iz Opatije, a danas se nalazi u Hrvatskom muzeju turizma koji je smješten u vili Angiolini.

[Kont]

S druge strane se bolje vidi taj najstariji dio. Ovaj zidani paviljon je istočni staklenik s velikim prozorom na koji se nadovezuje željezna ostakljena konstrukcija koja se pruža u smjeru istok - zapad te je do danas očuvana gotovo do detalja.

[Kont]

Ipak se mogu pronaći i slike iz unutrašnjosti.