Obiteljski Album Dr Fran Pilepica napravljen 1860-1890 vecinom u Rijeci.
Dr. Fran Pilepic rodio se u Rijeci 10. srpnja 1838. godine. Potjecao je iz skromne pucke obitelji Mate Pilepica i Antonije rod. Rahelic. Gimnaziju pohada u rodnome gradu i vec kao mladic postaje gorljivim sljedbenikom Kurelceve rijecke filoloske skole. Kao suucenik i prijatelj Ivana Dezmana, putovao je s njime po Hrvatskoj, a potom pohadao studije u Becu. Zavrsivsi pravo, postaje zupanijskim cinovnikom u Rijeci i clanom tamosnje Narodne Citaonice. Godine 1867. doktorirao je u Grazu i postao javnim biljeznikom u Delnicama.'
Nesreca u obitelji navela ga je da 1871. napusti Delnice i javnobiljeznicku sluzbu, te u Rijeci otvori odvjetnicku pisarnicu. Nakon smrti prve supruge, kcerke Oktavijana Kopajtica iz Bakra, 1872. ozenio se u Rijeci Julijom Zimmer Valentinovom iz Milana. U to vrijeme postaje odbornikom Narodne Citaonice i vrlo je aktivan u njenom radu. Potkraj sedamdesetih godina, kao istaknuti pravas, ukljucuje se i u politicki zivot. Dana 25. srpnja 1877. prisustvovao je, uz E. Barcica, prof. J. Potocnjaka i Kolarovica, politickoj skupstini u Crikvenici. Na skupstini je govorio i bio izabran u deputaciju za predaju rezolucije hrvatskome banu.
Kao pravnik Pilepic se osobito bavio pomorski~ pravom i u Mjesecniku (1876.) priopcio dva zapazena clanka o pomorskoj hipoteci. Kada je 1878. na Susaku pokrenuta pravaska Sloboda, postaje njenim stalnim suradnikom. U tom listu pise o Akademijinom Rjecniku, objavivsi to i kao zasebno izdanje pod naslovom Kakav je rjecnik hrvatskoga jezika kojega izdaje hrvatska akademija (Susak,1880.). Suradivao je i u zagrebackome Vijencu (1881.), te biD poznat po svojoj sirokoj naobrazbi i razlicitim interesima.
Godine 1877. imenovan je javnim biljeznikom u Bakru, te na tamosnjoj nautici ujedno predaje povijest i talijanski jezik. Medutim, vec 1882. ponovno se vraca u Rijeku, nastavlja s odvjetnikovanjem i stupa u prve redove Starceviceve Stranke prava. Stanovao je tada u kuci Via Pile 471. Na prvim politickim izborima u Vojnoj Krajini nakon njena pripojenja banskoj Hrvatskoj 1883. godine, Pilepic se kao pravaski kandidat prijavio na izbornoj listi u Karlobagu i biD izabran za narodnoga zastupnika u hrvatskome saboru.
Tijekom svoga cetvorogodisnjega zastupnickoga mandata u hrvatskome saboru u Zagrebu, iskazao se kao sjajan govornik i nepokolebljivi borac za narodne interese. Kada je hrvatskim banom postao zloglasni grof Khuen-Hedervary, Pilepic je 3. sijecnja 1885. iznio prijedlog da se hrvatskome saboru predloze izvorna rucna pisma o njegovu imenovanju za bana kraljevine Hrvatske i izvorni obrazac polozenju njegove prisege. Buduci da je hitnost procedure odmah odbijena, prijedlog je biD upucen odboru za pravosude, koji ga tek nakon tri godine iznosi na dnevni red sazakljuckom, da ga seodbije. Tom je prigodom, dana 5. ozujka 1887., Pilepic rekao ove znamenite riieci:
"ja bih, gospodo, mogao vise o tomu govoriti, nego mi danas fizicke sile manjkaju da dalje govorim. jedino zakljucujem to: aka je moguce, da hrvatski sabor ovako naprecac izjavi i lisi bana svih dostojanstva i preimucstva i snizi na prosta cinovnika, ja onda velim: finis Croatiae. Nego aka nasi neprijatelji misle, da ce moci zapjevati: Hrvatske je nestalo, ja velim i Jos Hrvatska ni propala, Hrvatska ce jos bolje napredovati i ziviti na razvalinah neprijatelja svojih."4
o djelovanju vlade i vladinih zastupnika imao je prilicno nepovoljno misljenje, smatrajuci da saborsku vecinu tvore oportunisti i Ijudi koji nemaju nekoga cvrstoga stava niti znanja o pojedinim vaznim pitanjima. Dana 12. srpnja 1884. ironicno je dobacio vladinim zastupnicima: "Kada bi dosao (t.j. oyama) Sv. Petar, nadahnut sv.
Duhom, koji je pet hiljada slusalaca na vjeru obratio, kada bi dosao sv. Antun paduanski, pred kojega su ribe u moru izletile, da ga slusaju, nijedan se Vas ne bi uvjerio o nevaljalosti predloga vladina o kom se radi." Raspravljalo se, tada, naime o problemu sudstva. Govoreci pak o tadasnjim drustvenim pojavama u Hrvatskoj 16. lipnja iste godine Pilepic istice sljedecu opasku, aludirajuci na nepoznavanje naravi socijalizma:
"Vi gazite zakon, vi ne cete da branite zakon, popustate svagdje. Sto hoce socializam? On hoce, da se zakon zatare i unisti. On hoce: sto je moje, da je tvoje, a sto je tvoje da je moje. Socializam hoce, da se svatko odrekne svoga prava. -Vi ste, dakle, gospodo, poceli na drzavotvornom polju tjerati socijalizam, vi nas siromasni narod tjerate do socijalizma. Vama su se, gospodo, pomutili pojmovi i po tom nije od Vas ocekivati dobro."s
Tijekom 1883. i 1884. biD je svaki put iskljucen iz sabora na osam dana. Godine 1887. nije se ponovno kandidirao za narodnoga zastupnika, vjerojatno radi uznapredovale svoje bolesti. Umro je u Rijeci 13. travnja 1890. godine.
Dr. Fran Pilepic pripadao je krugu sljedbenika i bliskih prijatelja slavnoga filologa Frana Kurelca, zajedno s Ivanom Dezmanom, Marijanom Derencinom, Ivanom Fiaminom, Ivanom Crncicem, Franjom Rackim, Budom Budisavljevicem i Lavoslavom Vukelicem. Budisavljevic pripovijeda da su Dezman i Pilepic, studirajuci u Becu (od 1862.), "zarkom besjedom prenosili knjizevnu diku Franovu". U svojim su pismima Kurelcevi nekadasnji ucenici takoder vrlo visoko cijenili svoga ucitelja. Kurelac je Dezmana i Pilepica zvao "moja dva Recana", dometnuvsi jos Dezmanu pridjevak "slave gojence i slovinstva pitomce". Najveca bi radost za Kurelca bila kada bi se njegovi discipulusi i u knjizevnom i u javnom radu drzali pisanja pravila njegove "rijecke skole". U pismu datiranom 14. studenog 1862. Kurelac iz Dakova kaze Budisavljevicu da se Pilepic odrekao njegovih pravila kao i Marijan Derencin
