Slap Sopot, omiljeno izletište brojnih domaćih i stranih gostiju, nalazi se u selu Floričići, a većina ljudi, željnih prirode, lijepih vidikovaca i krajolika, odlučuje do njega doći pješačkom stazom Sv. Šimuna. Ne i mi, dosta je bilo pješačenja, pa smo do njega došli autom na cca 500 m, a to je bilo lakše za propješačiti na kraju napornog dana.
Slap Sopot iznenađuje svojim neobičnim uklapanjem u krajolik koji je mješavina flisnog terena, bjelogorične šume, a kod samog slapa, krajolik je stjenovit i podsjeća na morsku obalu. Izmjenjuju se plava boja lapora, siva boja glinom bogate zemlje i šuma koja se isprepleće s crnogoricom na pojedinim djelovima staze. Svodovi ogromne jame slapa čudesna su tvorevina moći vode koja je tisućama godina oblikovala vapnenac. Nije slučajnost da mjesto podsjeća na morsku obalu jer brojne okamine školjaka, puževa i drugih morskih organizama koji se mogu uočiti samo pažljivim promatranjem dokazuju da je ovo mjesto nekada bitno drugačije izgledalo. Naime, čini se da je nekada jako davno ovo mjesto zapravo bilo morsko dno. Slap je visok oko 30-ak metara i u svome podnožju tvori zeleno jezerce koje je stanište, nekada riba, a danas uglavnom žaba. Većina posjetitelja se uglavnom odlučuje za razgledavanje s gornje strane, no moguće je sići i do podnožja iako je staza malo opasna.
Slap je najbolje posjetiti u jesen, zimu ili proljeće jer tada ima najviše vode, a i nije pretoplo za pješačenje. Preko potoka koji se slijeva u slap pruža se višestoljetni most koji je nekada bio glavna poveznica svih sela s lijeve strane potoka s Pićnom, središtem biskupije. Most je voda, koje je nekada bilo puno više u povijesti zasigurno mnogo puta oštetila, a mještani su ga uvijek iznova popravljali. Poslijednji put kada je voda nanijela veću štetu mostu bilo je negdje oko 1953. godine i mještani su ponovno, po tko zna koji put popravljali most baš kao što su to činili i njihovi preci prije njih.
Put za Pićan je bio dovoljno širok za prolazak volova s vozom, a i sada je prohodan i njime se može vrlo brzo stići do Pićna, usput razgledati kuće koje su davno izgubile svoje stanovnike, a neke se više ni ne naziru od guste šume.
Valja spomenuti i to da je područje slapa Sopot 1979. godine proglašeno zaštićenim krajolikom.
