Tragovima predaka

[elči]

Tragom predaka-Bontići
„Razmišljanja o Rijeci
Ako su Rijeka ili Fiume, ne samo kuće, ulice, trgovi, brodovi, automobili, restorani, hoteli, i tko zna što sve ne, nego ljudi, koji se kreću, rade, smiju, ljube, plaču, mrze i zavide jedni drugima, jer čovjek sve to čini, onda današnji grad nije onaj kakav, možda, prepoznajemo na požutjelim razglednicama s početka stoljeća. Povijest je ovdje – prije, za vrijeme i poslije rata (II svj.) – izmijenila, ne toliko možda vanjski izgled, koliko duh grada.“
Goran Moravček, RIJEKA, PREŠUĆENA POVIJEST,  str. 107.
Prihvaćam razmišljanje gospodina Moravčeka i dodajem kako se način života i duh grada značajno promijenio nakon domovinskog rata i devedesetih godina koje su u Republici Hrvatskoj obilježene  gotovo neprekinutom linijom društvenih i pravnih promjena u smjeru koji je  potaknut učenjima i nazorima Katoličke crkve i sveobuhvatnim procesom strukturnih promjena i prijelaza “iz socijalizma u kapitalizam“. Rezultat toga je „potrošačko društvo“ i pomanjkanje porodičnog odgoja mladog naraštaja u svim gradovima pa i u Rijeci. Potaknuta tim  razmišljanjima započela sam pisati o temi koja me već neko vrijeme zaokuplja : kako prenijeti mlađem naraštaju znanje o kraju i precima kada ni sami o tome ne znamo mnogo?
Svatko od nas će jednog dana doći u priliku da postane najstariji član uže obitelji; onaj  koji će svojim potomcima prenijeti svoje iskustvo, znanje , sjećanja na pretke i ljubav prema kraju u kojem žive. Našavši se u toj ulozi, započela sam pisati povijest naše šire obitelji.
   Nizom sretnih okolnosti , dugotrajnim istraživanjem i upornošću uspjela sam naći podatke o mojim predcima. Našla sam dokumente i mnoge podatke koji nisu bili poznati niti mojim roditeljima. Proučavanjm  rodoslovlja zainteresirala sam se za prostore i društvene odnose u kojima su predci živjeli jer je bez takvog znanja  teško  razumijeti njihov način života i njihove životne odluke . Upoznala sam povijest našeg grada i njegove okoline, povijest divnih građevina koje odoljevaju zubu vremena i podsjećaju nas na bogatu povijest Rijeke.
Prilikom svojeg istraživanja našla sam kontinuirane podatke o precima rođenim u Zametu od 1676. godine,  budući su svi predci mojeg oca živjeli u zapadnom dijelu grada od Plasa  do Lisca, a  crkvene knige ovog kraja su jako dobro vođene. Podaci o stanovništvu iz vremena prije vođenja matičnih knjiga postoje samo kao razni dokumenti u kojima se spominju pojedine obitelji i pojedinci.
Pronašla sam kako je moja praprabaka bila Helena (Jelena) Bontić rođena u Rijeci 1.4.1826.

[elči]

Naišla sam na  meni nepoznato prezime te sam željela saznati nešto više o obiteljima koje nose ovo porodično ime. Istraživanje pojedinaca koje su nosili ovo prezime dovelo me do zanimljivih saznanja. Povjesne zgrade našeg grada su materijalno dobro koje su nam ostavili naši predci. Mnogi od nas, stanovnika našeg grada,  potomaka ljudi koji su prije nas obitavali na ovom području, nisu svjesni nematerijalnog nasljeđa ugrađenog u našim genima, koje smo također naslijedili . Oni su  ostavili trag koji nije vidljiv i tek je jedan spomenik na Kozali ostao kao materijalni dokaz da su živjeli u ovom kraju . Iako nisu bili  toliko brojni , bili su vlasnici velikog dijela zemljišta na kojem se širio naš grad, tako da je taj dio  grada nosio naziv Bontići.
Clotilde Bontić
Birth Date
1852
Marriage Date
Not Available
Death Date   
18 Sep 1876

Cemetery Name
Gradsko Groblje Kozala

[elči]

Danas stoji ploča s natpisom Baredice na mjestu gdje  su se nalazili  Bontići
Opća i napredna upotreba hrvatske toponimije – vlasništva i osobna imena
 (Izvor:Povijest Rijeke, grupa autora;Izdavači:Skupština općine Rijeka i Izdavački centar Rijeka,  Rijeka,1988.)

[elči]

Gdje su bili Bontići?

[elči]

Prezime Bontić  danas se spominje u Brezovici i Štrpcu (u blizini Nacionalnog parka Šar planina KiM) u mjestu Vrbeštica . Spominje se u turskom popisu iz 1455.godine. Po ovom popisu ( imena stanovnika, bez prezimena)  ona je tada imala 53 kuće. Dostupni su podaci stanovništva po rodovima iz 1939.godine i u njemu su navedene 4 kuće Bontića ( radi usporedbe , zadnji dostupan podatak iz matične knjige rođenih u Rijeci je Bontich Bruna rođena 1924.)
Prema Domagoju Vidoviću,  doktoru onomastike s Odjela za lingvistiku i kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji bi trebao pogledati u nekim dodatnim vrelima (jer u ovim koja su mu pri ruci nije naišao ni na kakav podatak), prezime bi se moglo dovesti u vezu s inačicom imena Bono, koje može biti pokraćeno od Bonaventura, a može biti i prema romanskome imenu Bonus (otprilike odgovara našemu imenu Dobroslav). Na popisu stanovnika iz 2011.godine nije bio nijedan Bontić u Hrvatskoj.
Za razliku od hrvatskih , prva srpska prezimena nastala su tek u 16. stoljeću i to na hrvatskome povijesnom prostoru, a u Srbiji tek koncem 18. stoljeća.
„ Naravno da su hrvatska i srpska prezimena slična jer su jednim dijelom izrasla iz zajedničke slavenske ili kršćanske baštine. Otuda Miloševići, Obradovići, Pavlovići ili Petrovići od Zagreba do Niša, a Kovači među svim Slavenima te Mađarima i Rumunjima. Dalmatinska prezimena definitivno su najstarija u slavenskom svijetu - već u 12. stoljeću pojavljuju se u notarskim knjigama u Zadru, Splitu, Dubrovniku, Kotoru, Trogiru, Korčuli i Hvaru. Razlozi upisivanja bili su i praktične naravi - trebalo je prikupiti poreze. Nakon Tridentskog sabora od 11.XI.1563.  Katolička crkva naređuje svojim župnicima da uredno vode matične knjige, pa je to drugi važan datum u razvoju hrvatskih prezimena. Doduše, to nije bilo moguće u Bosni, Hercegovini i Zagori, koje su bile pod turskom vlašću „ pojašnjava Domagoj Vidović.
 Najstarije matice krštenih naše šire okolice su u Pazinu (1582.), Rijeci (1594.), Kastvu (1672.),Trsatu i Bakru (1692.) i Senju (1734.) dok su u  Zagrebu iz1653. Najstarije  u Hrvatskoj su Olib od 1565., Pag 1577. i Rab 1578.   
Prema meni danas dostupnim podacima danas  na Kosovu živi oko 40 Bontića, u Srbiji 2; Makedoniji, Rumunjskoj, Sloveniji i Americi po 1 .
U Hrvatskoj su u povijesti spomenuti mnogi pojedinci prezimena Bontić, koji su bili Hrvati katolici. Ako svi Bontići potječu od istih predaka, pretpostavljam da su neki članovi izbjegli pred najezdom Turaka početkom 16.st.One porodice koje su ostale u pradomovini prihvatile su pravoslavnu vjeru.
 U hrvatskim povijesnim izvorima prezime se spominje od 1557.g.u Gradecu: prisežnik Andrija Bontić je radio na utvrđivanju  zagrebačkog   Gradeca 1557.-1559.

[elči]

U župi Kuzminec (danas Varaždinska županija) ljeta Gospodnjeg 1659. bili su ovi kućegospodari po selima:
Selo Kutnjak: Šimun Dolenec, Juraj Miljak, Stjepan Dolenec, Andrija Zagorec, Martin Miljak, Helena Štefakonička, Ivan Tokar, Živko Posavec, Matija Majtan, Matija Majtanić, Kuzma Mučnjak, Nikola Miljak, Stanislav Prukijaš, Mihael Friščić, Petar Mučnjak, Ivan Mađar, Toma Međimorec, Martin Majtan, Mihael Škrinjarov sin, Matija Mučnjak, Šimun Mađar, Ivan Tkalec ili Smok, Patar Tkalec, Pavao Posavec, Nikola Ščurić, Ivan Škrinjar, Mihael Miljak, Ivan Bontić, Grga Tkalec, Mihael Blažeković, Petar Međimorec, Nikola Međimorec, Juraj Santani Staninov, Mihael Vaganić, Stjepan Jakopić.

1872.god.je osnovano Brodarsko društvo u Senju, pionir uvađanja brodarstva na mehanički pogon. Prvi parobrod je dobio ime Hrvat i služio je za obalnu linijsku plovidbu. Član društva je bio senjski veletrgovac Ive Bontić.
Zapisnik glavne sjednice trgovačo-obrtničke komore u Senju od 11. veljače 1877.
Prisutni:
Nutrnji članovi:
Izidor Vuić, predsjednik.
Trgovački odjel:
Bontić Ivan, podpredsjednik, Barac Jerman, Filičić Josip, Krajač Ivan, Krajač Rafael, Olivieri Franjo, Petrović Jovo, Pekić Tomo, Rubeli Vjekoslav, Stanišić Ivan Nep.

Bontići se spominju u  najstarijoj  matici rođenih u Rijeci iz 1596. Gdje su 1596.i 1597.upisana  djeca Bontića. Rijeka je tada imala oko 3000 stanovnika (otprilike kao Kraljevica, Viškovo ili Lovran prema posljednjem popisu).

[elči]

Pored Bontića isticala su se domaća prezimena Kučić, Štiglić, Pauletić, Blečić, Franković, Marinić, Matulić, Matošić, Antić, Katić i Lenac. Bilo je mnogo stanovnika sa stranim prezimenima, na primjer 19.1.1596. krštena je Eleonora Urban, kći Barttolomea i Margerite, a 8.9.1646.Helena Obersnel, kći Michele-a i Agnele.
Bontići se pojavljuju i u  Kastavštini  kao i matici rođenih na Trsatu u 18.stoljeću ,ali nisu navedeni u popisu prezimena (imena) kastavskih obitelji i pojedinaca iz 1723.god. niti u Statusu animarum župe Kastav, dok su prisutni u Staležu duša Rijeke .

[elči]

U  najstarijoj  matici rođenih u Rijeci iz 1596. pojedina djeca istih roditelja su upisana različitim prezimenima : Georgium Bortich (8.3.1609.) sin Joanira i Agnes; Apolonia Bontich (30.1.1611.) , kći Joanisa i Aghne i Cattherina Bonsich (21.11.1612.) kći Josi i Anhniae. Nekoj krštenoj djeci nisu upisani niti  svi podaci .
Jedan zapis krštenja od 25.11.1606.

[elči]

Ovakvi , ponekad nepotpuni podaci mogu se objasniti činjenicom kako roditelji nisu imali dokumente i bili su većinom nepismeni , a u župama prije toga nije bilo matica krštenih i vjenčanih.
   Od 1596. Do 1665. Upisano je 18 krštene djece prezimena Bontić, a u Rijeci je živjelo svega nekoliko obitelji. Od 1770 do 1800.kršteno je 22 djece iz 8 obitelji; 1800.do 1900. 55 djece iz 16 obitelji, dok je od 1901. do 1924. kršteno tek 6 djece tog porodičnog imena.
U članku Darinka Munića, Riječki vinogradi 1775., Vjesnik HARiP 29/1987. Str. 235-272 navedeno je 232 vlasnika vinograda na području Rijeke i Podbrega i između ostalih  navedena su dva vlasnika malog vinograda Bontich Martino (moj predak) i Michele u predjelu Brgud , te Bontich Giuseppe , vlasnik velikog vinograda u području Sv.Andrije koji je  bio je majstor kovač.

[elči]

Moj pradjed , Vinko Lenac (otac Hanibala) rođen je na Rijeci, Plase 83 (krsni list br.500 od 1857.). Njegovi roditelji bili su Josip Lenac  (1827.-1908)  i Helena Bontić (1826.-1894.)  ( Živjeli su u kući koja je mijenjala adresu od :Halubje 97, Halubje126, Zamet17 i18, Zamet 49, Lenci 49 do današnjeg : Lovorkin prolaz 11).  Otac Helene Bontić, Martin (13.8.1782.-1865. ), bio je sin Martina i Helene).   

[elči]

Martin Mario Eduardo Bontić vjenčao s Mateom Lenac (r.9.9.1787.) iz Halubja 99, kćerkom Joannisa Lenca (1749.-1821.)  i Helene r. Blazich.(1752.-1820. ) u Rijeci 3.12.1809. (dolje). Bio je vilicus (župan).   

[elči]

Pored Helene, Martin i Matea imali su sina Josephusa (Giuseppea r.1822.)  koji je 17.11.1850.oženio Mariju Blečić.

[elči]

              Josephus (Giuseppe) i Marija Blečić sa Plasa 34 imali su sina Antonia r. 1862.

[elči]

Antonio je oženio Francescu Sardoz te je dobio kćerku Fanny-Fanicu 1897. i sina Vittorija (koji je umro sa 24 godine). Imanje je naslijedila sestra Fanica koja se 30.4.1916.udala na Trsatu za Augustina Diraku te se od njega razvela 20.6.1950.Imali su sina Bruna Diraku (1937.-1990.) oženjenog Milkom Kovač . Bruno je dobio sina Roberta (r.1966.) koji danas sa obitelji živi na ostacima imanja Bontićevih na adresi Baredice3. Fanica Bontić je umrla 5.12.1976. te je, prema mojim saznanjima, bila je zadnji potomak Bontića u Rijeci koji su nosili to prezime.

[elči]

Prilikom istraživanja podataka o obiteljima Bontića  u Državnom arhivu, bila sam jako razočarana nepreglednim Staležom duša u Rijeci ( trebala sam to očekivati jer se radi o višekatnicama sa mnogo stanova i velikom fluktuacijom stanovništva), zbog čega je jako teško povezati pojedine obitelji. No, dogodilo se nešto neočekivano: Mladen Urem, voditelj čitaonice, upoznao me s Tomislavom Pilepićem, prof. koji je istovremeno tražio neke podatke koji su i mene zanimali, a trebaju mu jer piše knjigu o Zametu. Uspostavilo se da je poznavao moju obitelj i da je živa enciklopedija Zameta. Nakon nekoliko dana dogovorio je posjet obitelji koja živi u jednoj od dvije preostale  kuće Bontića. U jednoj živi Robert Diraka, unuk pokojne Fanice Bontić, dok je u drugoj živio Pepe Bontić (1910.) sa ženom Mimom Bontićevom ( Marijom r.Širola) i kćerkom Tinom. Tina  je bila udata za Talijana koji je imao dućan s voćem i povrćem u Štrosmajerovoj ulici. Nakon drugog sv.rata su optirali i Tina je umrla nedavno u Torinu, a kuću su prodali ( podaci o toj obitelji su na objavljenoj stranici u Staležu duša).
Nekadašnji vlasnici kuće Bontića na današnjoj adresi Baredice 3: Fanica Bontić i njezin sin Bruno Diraka; Ksenija Bakarčić, Milka Diraka, Tomislav Pilepić, prof. i Robert Diraka  ispred stare kuće Bontićevih