Počasni građani Rijeke kroz povijest

[kobler]

Naš Kobler otvara zanimljivu temu - dobitnici titule Počasnog građanina Grada Rijeke kroz povijest. Nigdje na netu ili papirnato nisu pobrojani svi ... Dakle, tema je otvorena svima koji svojim podacima mogu pridonijeti cilju da objedinimo podatke i dobijemo popis ako ne svih, a ono bar većine tih nosilaca prestižne titule kroz povijest.

Iz važećeg Statuta Grada Rijeke:

Članak 10.

Javna priznanja Grada Rijeke su:
-Nagrada Grada Rijeke za životno djelo,
-Zlatna plaketa "Grb Grada Rijeke",
-Godišnja nagrada Grada Rijeke,
-Počasni građanin Grada Rijeke.

....

Članak 13.
Počasnim  građaninom Grada  Rijeke  može  biti  proglašen  državljanin  Republike Hrvatske ili strani državljanin koji je svojim radom, znanstvenim ili političkim djelovanjem, značajno  pridonio  napretku  i  promicanju  ugleda  Grada  Rijeke,  ostvarenju  i  razvoju demokracije i mira u Republici Hrvatskoj ili svijetu te napretku čovječanstva. Počasni građanin Grada Rijeke ne stječe posebna prava odnosno obaveze, a počast se može opozvati ako se osoba pokaže nedostojnom takve počasti.

Eto i izvornog Koblerovog teksta za početak teme:

.
Ovo je obrazloženje dodjele zlatne kolajne Rijeci i novoga atributa: kao što je već stotinama godina nosila naslov "najvjernijeg grada" (civitas fidelissima), tako je 1924. kao izraz čiste majčinske ljubavi dobila novi naslov (atribut). Talijani su joj tepali "citta' olocausta" ili samo "Olocausta".
...
17. studenog 1924.
U ime Njegovog Veličanstva Kralja Italije
Emanuele Filiberto od Savoje, vojvoda od Aoste
odlikuje zlatnom medaljom za civilne zasluge
Grad Rijeku
koja
crpeći dugi niz godina svoju vjeru i žar iz tradicije svog jasnog italskog postanja
postavivši iznad ljudi i događaja svoju nepokolebljivu želju da se jednog dana sjedini
s Italijom
prezrevši mamce i laskanja, zatomivši bol pred nedaćama svake vrste
makar bila i dovedena do krajnjih granica vlastite izdržljivosti
nije oklijevala suočiti se zbog svetog imena domovine
s najgorčim zbivanjima krvavih borbi
posve zasluživši
u divljenju i ljubavi Talijana
čisto ime Holokauste (uništene)
24. svibnja 1915. - 22. veljače 1924.

[kobler]

Četiri godine prije, počasno građanstvo. Naravno da popis počasnih građana Rijeke uopće ne postoji. Nitko ne zna, niti sa sigurnošću može kazati tko je sve protekom vremena, godina, stoljeća dobio ovaj naslov i koliko ga je koristio.
Evo primjerice,

Gabrijelu D'Annunziju
pjesniku vojniku
koji je obnovio smione garibaldinske poduhvate
predivnim žarom
ponizivši nesvjesne i izazvavši nezahvalne
na čelu svojih legionara
spasio grad prepušten tuđinu
Gradsko predstavništvo
kao tumač
vječne zahvalnosti Riječana
svom oslobodiocu
na sjednici 18. ožujka 1920.
dodjeljuje
počasno građanstvo
da se prisnije osjeti
njihovim bratom

[kobler]

A ovome se sigurno niste nadali! Ne samo NJEMU, već svima koji su doprinijeli/pridonijeli, ili što su već ...

Slavnim legionarima iz Ronca
koji su
oslobodivši Rijeku od prijetećeg ropstva
pripremili dolazak
željene aneksije domovini
Gradsko predstavništvo
u znak nepromjenjive zahvalnosti
prigodom prve godišnjice
legendarne geste
12. rujna 1920.
dodjeljuje
počasno građanstvo

[elvis]

Ovo je obrazloženje dodjele zlatne kolajne Rijeci i novoga atributa: kao što je već stotinama godina nosila naslov "najvjernijeg grada" (civitas fidelissima), tako je 1924. kao izraz čiste majčinske ljubavi dobila novi naslov (atribut). Talijani su joj tepali "citta' olocausta" ili samo "Olocausta".

Grad žrtva? 

[zokxy]

Vezano uz temu:

http://www.mojarijeka.hr/vijesti/austrija-gradovi-provjeravaju-je-li-im-hitler-pocasni-gradanin

[zokxy]

Moj doprinos temi - Tito je 03.05.1955. proglašen PRVIM Počasnim građaninom Rijeke ... slike prikazuju povelju i čin uručenja povelje na Brijunima 1955. g (Sa FB)

...
Narodni odbor grada Rijeke
na svečanoj sjednici održanoj
3.svibnja 1955. god., na dan desete
godišnjice oslobođenja grada
vjerno tumačeći želje radnog naroda
grada Rijeke, jednoglasno je zaključio
da se
drug Josip Broz Tito
predsjednik i maršal Jugoslavije
imenuje
prvim počasnim građaninom
grada Rijeke,
izražavajući mu zahvalnost kao
rukovodiocu naših naroda i armije
u borbi za oslobođnje zemlje a
posebno za procvat i napredak grada
Rijek u krilu socijalističke domovine
Federativbe narodne republike Jugoslavije-
U Rijeci, 3. svibnja 1955.
Broj: 15?.331

Predsjednik
Jardas Edo

[kobler]

Ovo je obrazloženje dodjele zlatne kolajne Rijeci i novoga atributa: kao što je već stotinama godina nosila naslov "najvjernijeg grada" (civitas fidelissima), tako je 1924. kao izraz čiste majčinske ljubavi dobila novi naslov (atribut). Talijani su joj tepali "citta' olocausta" ili samo "Olocausta".

Grad žrtva? 

Thja!
U hrvatskom postoji imenica "holokaust" i označava genocid počinjen nad Židovima u WW2, a sad već pomalo i širi značenje na genocid općenito, kao sinonim. Problem je u tome što postoji samo kao imenica, bilo kao vlastita (kad označava baš stradanja Židova - trebalo bi je pisati velikim početnim slovom), bilo kao opća, u već spomenutom širem značenju. No, nema izvedinih ni pridjeva ni glagola, niti čega drugoga. Zato treba prevesti drugim pojmom.

Ovo kako ti ispravljaš/predlažeš prijevod vraća se bliže izvornom značenju grč. olo+kauston = "posve spaljen, žrtva paljenica" i imalo bi više smisla iz usta D'Annunzia, ali mi nekako ne paše kad to kaže Emmanuele Filiberto: on nema potrebu iskaljivati se nad Nittijem, Scialoiom i sl.

Naziv "citta' Olocausta" prvi je upotrijebio D'Annunzio - a iz njegovih usta to jest jetko i gorko predbacivanje - zbog bratoubilačkog izbacivanja Legionara iz Rijeke i Krvavog Božića. U tom smislu je Rijeka (Fiume) postala "žrtva paljenica" talijanskih vlasti i on to tako i koristi. Dakle ne kao "genocid", već kao "žrtvu" prinesenu, a kome drugom do Zapadu! Rijeka je po D'Annunziju "žrtvovana" zbog "viših interesa" i "sluganstva".

[kobler]

Moj doprinos temi - Tito je 03.05.1955. proglašen PRVIM Počasnim građaninom Rijeke ... slike prikazuju povelju i čin uručenja povelje na Brijunima 1955. g (Sa FB)

Kad svijet već počinje ispočetka, kad povijest čini tek prve korake, što je normalnije nego resetirati sve povezane brojače. Tako jasno da se kreće od Prvog.

[kobler]

Ajmo mi ono naše nastaviti!
Tko "nas" je najviše zadužio? Tko je uopće u svemu prvi? Tko je, uostalom, započeo brojanje nove ere - "era fascista", dakako - od Marša na Rim?
Red je da mu se odužimo!
PS.  Obrati pažnju: Rijeka je anektirana 23. veljače 1924. Šta se čekalo!?
...
Benitu Mussoliniju
koji je
kao apostol domovinske ljubavi
kroz veliku kušnju rata
postao vođa nacije
[a] pobjedu poniženu/okaljanu
od unutrašnjih i vanjski neprijatelja
učinio sjajnom
dostigavši visoke ciljeve u svijetu
i neslomljivom voljom
preklinjuću Rijeku
sjedinio s velikom Majkom
prefekturni povjerenik
prema jednoglasnoj želji/aklamaciji Riječana
dana 24. svibnja 1924. - II
dodjeljuje
počasno građastvo

[kobler]

Ovo je kao ping pong: Emanuele Filiberto dobije čast u kraljevo ime dodjeljuje Rijeci atribut Olocauste 17. studenog 1924. Ne časeći ni časa, prefekturni povjerenik mu istog dana (časa?) sdrajfa počasno građanstvo!
...
Kraljevskoj Visosti (Sua altezza reale) Emanuelu Filibertu od Savoje
Vojvodi od Aoste
koji je
na Krasu
12 puta vodio Treću armiju
u pobjedu
na Piavi
je smlavio vojnu moć
neprijatelja
u Rijeku
vapijuću za domovinom
poslao je prvi talijanski garnizon
i
17. studenog 1924.
nagradivši vjeru Riječana
u ime Njegovog Veličanstva kralja
odlikovao je
zlatnom medaljom za civilne zasluge
gradski gonfanon (zastavu)
[u znak] odanosti i vječne zahvalnosti
prefekturni povjerenik
[mu] dana 17. studenog 1924. - III
dodjeljuje
počasno građanstvo

[kobler]

A tko nam je sve to omogućio? Tko je to tako samoprijegorno slomio i uklonio sve prepreke da bi do aneksije uopće došlo - kvragu, morao je počistiti sav onaj kaos koji su zaplotnjaci iza rušenja Zanelle ostavili!
...
Generalu
Gaetanu Giardinu
kraljevinskom senatoru
koji se [kao]
prvi guverner Rijeke
dostojanstveno (s dostojanstvom u duši)
posvetio
dalekovidnom i prosvjećenom radu
na ekonomskoj i društvenoj obnovi
Grada podvrgnutog kušnjama
posvetivši s beskrajnom ljubavi
svoju posebnu brigu
i napuštenoj i bolesnoj djeci
a vidje ostvarenje
pod svojom vlasti
[toliko] željenu aneksiju Rijeka
domovini
voljom Benita Mussolinija
prefekturni povjerenik
dana 12. veljače 1925. - III
podjeljuje
počasno građanstvo

PS. za Elvisa: senatore "reale" bi bio "kraljevski", ali "del Regno" je "od kraljevine" ili "kraljevinski".

[elvis]

Kobleru 

A ostalima da ne bi bilo nismo znali:

"Trenutačno je na granici 53 kilometra panel ograde i 113 kilometara žilet-žice, najviše na mjestima najpogodnijima za ilegalne prelaske.

Prema informaciji ministrice, u mješovitim ophodnjama uz granicu s policijom sudjeluje i i vojska i to radi učinkovitije zaštite zelene granice s Hrvatskom koja je ujedno i vanjska granica Šengenske zone.

U prvih osam mjeseci ove godine po podacima slovenskog ministarstva unutarnjih poslova na toj je granici registrirano više od 1275 ilegalnih prelazaka. Među njima je bilo najviše Afganistanaca – 498."

[elvis]

Ovo kako ti ispravljaš/predlažeš prijevod vraća se bliže izvornom značenju grč. olo+kauston = "posve spaljen, žrtva paljenica" i imalo bi više smisla iz usta D'Annunzia, ali mi nekako ne paše kad to kaže Emmanuele Filiberto: on nema potrebu iskaljivati se nad Nittijem, Scialoiom i sl.

Naziv "citta' Olocausta" prvi je upotrijebio D'Annunzio - a iz njegovih usta to jest jetko i gorko predbacivanje - zbog bratoubilačkog izbacivanja Legionara iz Rijeke i Krvavog Božića. U tom smislu je Rijeka (Fiume) postala "žrtva paljenica" talijanskih vlasti i on to tako i koristi. Dakle ne kao "genocid", već kao "žrtvu" prinesenu, a kome drugom do Zapadu! Rijeka je po D'Annunziju "žrtvovana" zbog "viših interesa" i "sluganstva".

I Google se slaže s tobom    tj rezultata pretrage, naravno:

http://www.treccani.it/vocabolario/olocausto/

in senso fig., la città olocausta, la città di Fiume, così soprannominata da G. D’Annunzio nel 1920 (con il sign. di «città martire»).

[kobler]

Da ne ostane samo crno/bijelo, tj. počasno građanstvo kao sredsvo u dnevno-političke svrhe.
Josef Roman Lorenz von Liburnau
Bio je počasni građanin Rijeke, gdje su mu rođena dvojica sinova. Za ovo počasno građanstvo nigdje nije izrijekom navedena godina, ali najvjerojatnije je u vezi projekta za prirodoslovni muzej - dakle 1876.

Bio je gimnazijski profesor u Rijeci 1855.-1861.
Za boravka u Rijeci vlastitim je uzorkovanjem s pomoću manjega parobroda i vučne mreže strugače (do dubine od 140 m) proveo prvo sustavno biološko-oceanografsko istraživanje sjevernoga Jadrana, napose Kvarnera (prozirnost mora mjerio inovativnim uređajem nalik budućemu Secchijevu disku), zahvativši i živi svijet te uopće prirodnu osnovu otokâ i priobalja. Obradivši prikupljene podatke, u knjizi je (1863) – vrjednuje se i kao zanemareno remek-djelo ispred svojega doba – uočio i objasnio pojam životnih zajednica te međuovisnost organizama i okoliša, a na njegovim se spoznajama o šest odn. sedam dubinskih »regija« temelji i suvremena razdioba biocenotskih etaža Jadranskoga mora.
Postavivši i osnove geologije liburnijskoga krša, dao je smjernice za njegovo pošumljivanje (elaborat izrađen po nalogu Hrvatsko-slavonskoga namjesništva tiskan i samostalno u Beču 1860), istraživao je tok i korito Rječine te objavio monografski prikaz prirodne osnove, manjim dijelom i povijesti Rijeke i okolice (1869).
God. 1876. izradio je prvi projekt Prirodoslovnoga muzeja u Rijeci (objavila R. Matejčić).
<Izvor. HBL, autor Filip Hameršak (2018)>

[kobler]

Ni sljedeći čovjek nije imao izravne veze s dnevnom politikom. Samo određene rodbinske veze s pojedinim akterima.

Henry Louis Meynier
(*Paris 1822. - +Sušak 1912.)

vlasnik i direktor riječke Tvornice papira (Hartere) kroz sedamdeset godina. Vodi samostalno Harteru od 1876. do 1903., kad postaje predsjednik dioničkog društva Hartere. Bio je još u Nadzornom odboru Stabilimento prodotti chimici. Pokopan je na Kozali u obiteljskoj kapeli B-I-1.

1879. počasni građanin Rijeke
Nažalost, nisu mi poznati tj. nisam nikad vidio povelju kojom g proglašavaju počasnim Riječanom, pa ne znam ni tekst obrazloženja, ali pretpostavljam da ima veze s Harterom i nagradama za kvalitetu koje je osvojila u svijetu!

Njegova supruga Eleonora Poosch imala je sestru Fulviju, udanu za kontradmirala Karla Gyujta von Setsy-Martonos, a sin Henryjev i Eleonorin, Charles George Meynier oženio je Edinu de Ciotta, mlađu kći Giovannija i Natalije Ciotta, pa im je tako Henry postao svak!