Sveti Mihovil

[Kont]

Sveti Mihovil je za današnje tradicijske vjernike prilično nepoznat svetac sve dok ne proguglamo ponešto o njemu. Tada doznajemo da je to biblijski arhanđeo koji se kao zapovjednik nebeske vojske borio protiv Lucifera i navodno se opet sprema za borbu protiv istog.

U ikonografiji se prikazuje s mačem i štitom ili s kopljem kojim ubija zmaja, dakle kao ratoborni anđeo pa nije ni čudno da je i u našim krajevima bio vrlo popularan svetac. Vjernici su ga zazivali kad bi upali u neku nevolju, a danas ga zazivaju padobranci i vojni piloti kad im se ne otvori padobran, policajci i vojnici svakog 29. rujna te radiolozi iz meni i njima nepoznatih razloga.

Molitva sv. Mihovila se upotrebljava kao zaštita od zlih duhova i ta molitva je jedina egzorcistička molitva koja je dopuštena u Rimokatoličkoj Crkvi. S obzirom da je dobio i pravo da sudi ljudskim dušama koje traže ulazak u nebo, moram se iskupiti za ovaj blago sarkastični tekst pa objaviti priču o riječkom kipu sv. Mihovila.

Novi kip sv. Mihovila, djelo Aleksandra Zvjagina.

[Kont]

Mnoge sakralne građevine podignute kroz povijest na riječkom području nestale su pod raznim izgovorima i ne postoje u kolektivnom sjećanju današnjih Riječana.

[Kont]

Na današnjem Trgu pod Kaštelom, više od 4 stoljeća stajala je crkvica sv. Mihovila. Nije zabilježeno kada je sagrađena i posvećena ovome svecu, no prema jednoj javnoj knjizi u njoj je godine 1441. obavljao bogoslužje svećenik Vito Skolich, a održavala ju je jedna sveta bratovština, čiji je upravitelj dobara bio neki Simone Pilar.
Lada Turato navodi kao godinu izgradnje 1408.

Pročelje crkve bilo je okrenuto prema zapadu, a imala je dva oltara: glavni je bio od mramora, a pobočni od drveta, posvećen Sv. Luciji. Prema jednome dokumentu od 4. rujna 1506. godine, koji se u njemačkom izvorniku čuva u bečkom Državnom arhivu, car Maksimilijan I. dao je tu povlasticu Luchi Rinaidisu, svom savjetniku (istome, koji je 1507. dobio Opatiju Sv. Jakova kod Voloska), a riječkome kapetanu Giovanniu della Toneu naredio je da mu preda crkvu u stvarni posjed, ali u riječkim dokumentima o tome nema ni traga. Godine 1604. Bratovština Sv. Mihovila povjerila je bogoslužje u ovoj crkvi Kaptolu Zborne crkve. Godine 1787. odlukom cara Josipa ll. zatvorena je, kao i mnoge druge koje su se smatrale suvišnima, na na zahtjev vjernika ponovo je otvorena 1793., te se u njoj obavljalo bogoslužje sve do 1833. godine, kada je porušena.
Tom su prilikom glavni oltar i crkvena oprema dodjeljeni kapeli Sv.Mihovila, koja je pripadala mrtvačnici, smještenoj pod Kaštelom sa zapadne strane. Dva zvona stare crkve Sv.Mihovila smještena su u vrt oko Crkve Sv. Jeronima; jedno je godine 1835. dodijeljeno Crkvi Sv. Vida, a drugo je možda ono, koje se nalazi u sakristiji Bezgrešne Djevice i na kojemu je urezana godina 1676.

Na katastarskom planu Ignazija Rossija iz 1841./42. godine, na sjeveroistočnom dijelu Gomile sa zapadne strane kaštela ucrtana je pogrebna kapela (capella mortuaria) s trgom smještenim na svojoj južnoj strani (Piazzetta della Cappella mortauria). Ova je kapela pripadala sklopu riječkoga feudalnog kaštela koji je u doba gradnje kapele 1836. godine bio Vojna bolnica. Kapela dobiva naziv Chiesa San Michelle allo Stajo prema istoimenom trgu na kojem su se prema pučkoj predaji noću sastajale vještice i druge nečiste sile. Gole vještice bi plesale sa štrigunima i pjevale prostačke pjesme:
Gira gira, bon mari
Gira vecchia mia stundrona
Salta canta, mio pipi
Che son mi la tua corona...

[Kont]

Čitajući ove zanimljive ali ipak suhoparne podatke, često se zapitamo a što je s ljudima? Zašto je njihova crkvica koja je tu stajala 4 stoljeća na tvrdom terenu srušena i zašto su dozvolili rušenje? Pretpostavljam da je odgovor gradskih vlasti istovjetan i današnjem: Previše oštećeno, sanacija neisplativa, izgradit ćemo još ljepšu i veću...
I izgradili su. Svega 5 godina nakon rušenja crkvice sv. Mihovila i preseljenja oltara i crkvene opreme u kapelu mortuaria, otvara se 1.prosinca 1838. godine novo groblje na Kozali. Prve grobnice na Kozali sazidane su 1853. godine, a 1856. gradska uprava je povjerila plan uređenja inženjeru Emiliju de Luigiju koji je projekirao i neoklasicističku kapelu sv. Mihovila na ulazu u groblje.

[Kont]

Godine 1870. podignuta je nova kapela sv. Mihovila na groblju Kozala, a stara Cappella mortuaria je srušena. U njoj se nalazio kip sv. Mihovila Arhanđela iz 16.st. koji je gradska uprava privremeno bila zaključala u neki obližnji podrum, čekajući prvu priliku da ga proda. Prilika se ukazala dvije godine kasnije kada je zaključen kupoprodajni ugovor sa župnikom iz Sv.Josipa za iznos od 1000 kruna. Iako je magistrat uredno potpisao ugovor a župnik došao utovariti kip, žene iz Starog Grada pod vodstvom energične Bete i Tonze žestoko su se tome usprotivile, bučno protestirajući tražeći prijem kod gradonačelnika i guvernera, sve dok magistrat nije poništio ugovor a kip svečano postavljen na oltaru nove kapele. Ova svečanost je obavljena u ponedjeljak 25. lipnja 1872. u prisustvu nepregledne mase domaćeg svijeta. Kip sv.Mihovila (S.Micciel) koji su žene prethodno dobro očistile i oprale nosilo je 6 jakih momaka a slijedile su ih djevojke u bijelim haljinama, noseći preko prsa trake u fiumanskim i mađarskin nacionalnim bojama. Na čelu povorke bila su tri svećenika koji su blagoslovili kip i gradska glazba. Čitav je grad za tu priliku bio iskićen zastavama.

Par rjeđih slika kapele Sv.Mihovila na Kozali

[Kont]

30.04.1944.

[Kont]

15. veljače 1945. godine snažne eksplozije pogađaju Porto Re (Kraljevicu). Saveznički bombarderi bacaju bombe na Škurinje, na zgradu “Finanze” na Trgu Scarpa, na neke kuće u ulici Mameli, na Piazza Tre Re, na Trg Piazza delle Erbe, na tržnicu Brajda, na bolnicu, vojarnu Diaz, brodogradilište 3.Maj, na "Romsu" , tvorrnicu Torpedo i kapelicu Sv.Mihovila na Kozali.

[Kont]

Tu završava priča o starom riječkom kipu sv.Mihovila. Nemam podatke da li je preživio bombardiranje i da li je spašen. Pomalo je ironično da su sve tri kapelice u kojima je bio ovaj kip vojskovođe arhanđela srušene i nestale, čak i iz našeg sjećanja

[sijori]

  kao i uvijek, zanimljivo štivo 

[Rijeka]

Kao i uvijek, odličan Kont 

[milić]

Jako, jako dobro Kont. 

Ima još jedan sv. Mihovil u Rijeci odnosno Sušaku tj. na Trsatskom groblju. 
Evo ga ovdje:



A ima ga i na grpblju u Klani.
Ja se nadam da ću tamo i počivati kad još nešto dovršim ovdje.

[Kont]

A ja na ovoj mletačkoj tvrđavi Sv. Mihovila na Ugljanu često ispraćam sunce 

[milić]

Sva sreća da Mihec nema krova pa sunce možeš lijepo ispraćivati sve do mraka. 

[ilirija]

Novi kip sv. Mihovila, djelo Aleksandra Zvjagina.

Ovaj je ispred policijske uprave?

[Kont]

Piše u Ilirijinom kalendaru: 05.05.2009.   Ispred Policijske uprave  u Rijeci postavljen Sveti Mihovil koji ubija zmaja - spomenik trinaestorici policajaca palih u Domovinskom ratu, rad rusa Aleksandra Zvjagina. 
To je taj kip.