Sveti Mihovil

[Kont]

Čitajući ove zanimljive ali ipak suhoparne podatke, često se zapitamo a što je s ljudima? Zašto je njihova crkvica koja je tu stajala 4 stoljeća na tvrdom terenu srušena i zašto su dozvolili rušenje? Pretpostavljam da je odgovor gradskih vlasti istovjetan i današnjem: Previše oštećeno, sanacija neisplativa, izgradit ćemo još ljepšu i veću...
I izgradili su. Svega 5 godina nakon rušenja crkvice sv. Mihovila i preseljenja oltara i crkvene opreme u kapelu mortuaria, otvara se 1.prosinca 1838. godine novo groblje na Kozali. Prve grobnice na Kozali sazidane su 1853. godine, a 1856. gradska uprava je povjerila plan uređenja inženjeru Emiliju de Luigiju koji je projekirao i neoklasicističku kapelu sv. Mihovila na ulazu u groblje.

[Kont]

Na današnjem Trgu pod Kaštelom, više od 4 stoljeća stajala je crkvica sv. Mihovila. Nije zabilježeno kada je sagrađena i posvećena ovome svecu, no prema jednoj javnoj knjizi u njoj je godine 1441. obavljao bogoslužje svećenik Vito Skolich, a održavala ju je jedna sveta bratovština, čiji je upravitelj dobara bio neki Simone Pilar.
Lada Turato navodi kao godinu izgradnje 1408.

Pročelje crkve bilo je okrenuto prema zapadu, a imala je dva oltara: glavni je bio od mramora, a pobočni od drveta, posvećen Sv. Luciji. Prema jednome dokumentu od 4. rujna 1506. godine, koji se u njemačkom izvorniku čuva u bečkom Državnom arhivu, car Maksimilijan I. dao je tu povlasticu Luchi Rinaidisu, svom savjetniku (istome, koji je 1507. dobio Opatiju Sv. Jakova kod Voloska), a riječkome kapetanu Giovanniu della Toneu naredio je da mu preda crkvu u stvarni posjed, ali u riječkim dokumentima o tome nema ni traga. Godine 1604. Bratovština Sv. Mihovila povjerila je bogoslužje u ovoj crkvi Kaptolu Zborne crkve. Godine 1787. odlukom cara Josipa ll. zatvorena je, kao i mnoge druge koje su se smatrale suvišnima, na na zahtjev vjernika ponovo je otvorena 1793., te se u njoj obavljalo bogoslužje sve do 1833. godine, kada je porušena.
Tom su prilikom glavni oltar i crkvena oprema dodjeljeni kapeli Sv.Mihovila, koja je pripadala mrtvačnici, smještenoj pod Kaštelom sa zapadne strane. Dva zvona stare crkve Sv.Mihovila smještena su u vrt oko Crkve Sv. Jeronima; jedno je godine 1835. dodijeljeno Crkvi Sv. Vida, a drugo je možda ono, koje se nalazi u sakristiji Bezgrešne Djevice i na kojemu je urezana godina 1676.

Na katastarskom planu Ignazija Rossija iz 1841./42. godine, na sjeveroistočnom dijelu Gomile sa zapadne strane kaštela ucrtana je pogrebna kapela (capella mortuaria) s trgom smještenim na svojoj južnoj strani (Piazzetta della Cappella mortauria). Ova je kapela pripadala sklopu riječkoga feudalnog kaštela koji je u doba gradnje kapele 1836. godine bio Vojna bolnica. Kapela dobiva naziv Chiesa San Michelle allo Stajo prema istoimenom trgu na kojem su se prema pučkoj predaji noću sastajale vještice i druge nečiste sile. Gole vještice bi plesale sa štrigunima i pjevale prostačke pjesme:
Gira gira, bon mari
Gira vecchia mia stundrona
Salta canta, mio pipi
Che son mi la tua corona...

[Kont]

Mnoge sakralne građevine podignute kroz povijest na riječkom području nestale su pod raznim izgovorima i ne postoje u kolektivnom sjećanju današnjih Riječana.

[Kont]

Sveti Mihovil je za današnje tradicijske vjernike prilično nepoznat svetac sve dok ne proguglamo ponešto o njemu. Tada doznajemo da je to biblijski arhanđeo koji se kao zapovjednik nebeske vojske borio protiv Lucifera i navodno se opet sprema za borbu protiv istog.

U ikonografiji se prikazuje s mačem i štitom ili s kopljem kojim ubija zmaja, dakle kao ratoborni anđeo pa nije ni čudno da je i u našim krajevima bio vrlo popularan svetac. Vjernici su ga zazivali kad bi upali u neku nevolju, a danas ga zazivaju padobranci i vojni piloti kad im se ne otvori padobran, policajci i vojnici svakog 29. rujna te radiolozi iz meni i njima nepoznatih razloga.

Molitva sv. Mihovila se upotrebljava kao zaštita od zlih duhova i ta molitva je jedina egzorcistička molitva koja je dopuštena u Rimokatoličkoj Crkvi. S obzirom da je dobio i pravo da sudi ljudskim dušama koje traže ulazak u nebo, moram se iskupiti za ovaj blago sarkastični tekst pa objaviti priču o riječkom kipu sv. Mihovila.

Novi kip sv. Mihovila, djelo Aleksandra Zvjagina.