Šetnica (Zec) Kastav - Zvirić - Stanić - Brajani - Kastav

[milić]

Hrabra, dvočlana ekipa, koja se ne boji ni vuki ni kilometri pod nogami, krenula je u četvrtak, 13. travnja tekuće godine nezaustavljivo osvojiti još jedan, neosvojeni, put. Ovaj puta pao je Zec. Ha, asocijacije: ražanj, HLD Zec Klana, naš školski kolega Ljubić Predrag koga smo klicali Zec, pok. ing. Zec... Daklem. staza, šetnica Zec je ovista, kako bi rekli moji dragi Kastavci, va plavo opiturana.
Da se podsjetimo kuda ta staza krivuda:



Vaše dražesne okice zamijetit će da se staza proteže kroz dvije kastavske, ja bih ih nazvao, najjednostavnije, povijesne šume, makar može i hraniteljice, skrivačice, grijačice... Lozu i Lužinu.
Za dobro raspoloženje pobrinuo se jedan jorgovan, još va Grade.

[milić]

Ubrzo, nakon Damirove predmarende, ugledasmo konje s jahačima. Uf  što bih dao za dobro jahanje...

[milić]

Osim jahača ima i kućica za ptice priljubljena uz jedno stablo (čega? koje vrste?).

[milić]

Svega ima u kastavskim šumama, a kamenja koliko ti drago. A i ovih plavih oznaka, koje simboliziraju zeca tj. šetnicu Zec.
Vezano za obilježavanje šetnice i nije da su se pretrgali. Nejasne su oznake, nema ih dovoljno, a neshvatljivo mi je da na križanju putova nisu postavljene. Baš za pokudu.

[milić]

Preko šetnice prolazi i trasa plinovoda, meni dobro poznata jer presjeca cestu za Studenu/Klanu na Pogledu, iznad Marčelja.

[milić]

E sad molim pomoć! Ja moreeeeen! Ja Wise!
Ča je ova baraka uvdeka? Je to lovačka kuća ili ranč?

[milić]

Veliki kameni križ posvećen sv. Leopoldu (Nisam baš svoj na svome sa svecima. Je li Mandić ili ima još koji sveti Leopold?) podignut 12. 5. 2016.

[milić]

Dok sam ja gledao križ i dumao o Leopoldu, ode pokraj mene jedna škodovka, kako bi rekli Česi. Na mjestu uobičajene registarske pločice, postavljena je pločica na kojoj piše Ranč Zvirić? Makar mi je uvijek pri ruci, ovaj put je omanula. Nisam uspio dobro fotografirati. O Narančastoj Zvijeri pričam.

[milić]

To je ta pozicija. S desne strane je ona baraka, a s lijeve je jedna kuća koja će uskoro biti vidljiva i u ovoj reportaži.

[milić]

Evo je tute! To je ta kuća s lijeve strane, kad se ide od Kastva.

[milić]

A kuću čuvam ja! "Vukovi umiru sami" piše na ulazu u Njegovu kućicu.

[milić]

Dakle, da apsolviramo! Kastavske šume su pune zečeva, koje rijetko vidiš.

[milić]

Tipičan pejzaž šetnice. Prorijeđena šuma, koja je meni osobito draga. Znači ima ljudi! I radi se, radi. Metar drv po 300 kun.

[milić]

A ovdje sam ja prezalogajio. Mjesto, kako se mjesto, pozicija zove? Alo, domaći javite mi!
Vaše oko će ugledati jednu limenku koja je, ne se sekirat, uredno došla prazna meni doma i ostavljena je u, za to predviđeni, kontejner. Ali ta limenka je umalo bila razlog ubojstva! Naime, ča!?
Kupujući marendu u hrvatskom, pače kastavskom, Sparu (svjedok Sabina) rekoh, dobro gledajućem, Damiru da  je li ovo limenka sadržaja 0,5 l, na što je on odgovorio sigurno, kako samo on zna, DA. Ništa ne provjeravajući strpah je u ruksak i odo na put. (On je sebi kupio dvije. Limenke. Manju i veću.) I tu, kad sam počeo izjedati marendu, vidim lipo piše, malim, teško čitljivim brojevima, 400 ml. Pas mater, a di je onaj dec za koje me je privarija. Ma ni ponudil svoj dio, iz one dvostruke doze, ne, ne boj se! No, dobro je prošao, jerbo mi je drag, ali da je to bio neki drugi drugar...

[milić]

I eve nas do Brajani, ubavo (2 minute sam dumao za ovu riječ, nikako da dođe...) seoce na našem putu. Nikad bio, skoro nikad čuo.