Prema podacima u DAR-u rekonstruirao sam ponešto riječke nepoznate ili slabo poznate riječke povijesti - naime, od 1934. do 1938. godine talijanska uprava grada Rijeke namjeravala je sagraditi monumentalni spomenik Legionaru u spomen na pjesnika Gabriela D'Annunzia, pravim imenom Gaetano Rapagnetta D'Annunzio, koji je zadužio Italiju sačuvavši Rijeku od posezanja istočnog susjeda.
11.09.1934. u ime proslave desetgodišnjice pripojenja Rijeke Italiji gradska uprava na čelu s tadašnjim gradonačelnikom na odlasku Riccardom Gigante na čelu u suradnji s talijanskim Udruženjem fašističkih majstora i umjetnika (moj prijevod, primam primjedbe) definirala je uvjete i raspisala natječaj za spomenik, koji se prvobitno trebao nalaziti na Piazza Regina Elena (danas Jadranski trg), i biti vidljiv s Korza, te se svojom monumentalnošću isticati od okolnih zgrada. U tu je svrhu natječaju dodan nacrt trga s označenim visinama zgrada koje ga okružuju. Umjetnici koji su zainteresirani za propisanu nagradu od 10.000 lira uz predviđeni trošak gradnje od 300.000 lira trebali su svoje viđenje spomenika dostaviti do zaključno 16.03.1935.
Na dužnost gradonačelnika u međuvremenu umjesto senatora Riccarda Gigantea nastupa Carlo Colussi. (I Gigante i Colussi imali su kasnije istu sudbinu - pobjednička jugo vojska tj. UDBA ih je odmah u svibnju 1945. strijeljala)
U veljači 1935. uvjetima su dodani i novi.
Komisija imenovana od investitora i raspisivača natječaja sastala se 28,29 i 30.08.1935. i zaključila da niti jedan od pristiglih 84 radova ne zadovoljava, te prva nagrada nije ni dodijeljena.
Dana 04.09.1935. kreće obavještavanje sudionika o ishodu, te se odabranih 13 poziva na drugi krug. No, uvjeti se množe i mijenjaju, vjerojatno zbog premašenih financijskih sredstava potrebnih za realizaciju projekta na predviđenom mjestu, pa se daje mogućnost promjene lokacija, vidjet ćemo da se razmatra i Piazza Dante (sadašnji Trg Republike), a i druge.
U tim uvjetima ništa se ne zbiva sve do smrti narečenog pjesnika D'Annunzia 01.09.1938. kad se situacija radikalno mijenja u korist gradnje spomenika.
Već 11.09.1938. gradska administracija diže projekt gradnje s lokalnog na nacionalni nivo i traži svaku moguću pomoć države u realizaciji - traži se imenovanje nacionalnog komiteta pod visokim pokroviteljstvom kralja i Benita Mussolinija, ako ništa drugo ono zbog moralnih razloga prema umrloj tadašnjoj talijanskoj legendi Velikog rata i poraća.
Traži se da se drugi krug natječaja sada sprovede pod svaku cijenu.
Na jednom se papiru vidi i predviđeni trošak projekta - koji se popeo na 10.500.000 lira! Predviđen je i detaljan način financiranja spomenika.
Vjerojatno je rat koji je izbio 1939. godine imao velik utjecaj na ovaj projekt.
Dodajem i nekoliko nacrta spomenika, a podataka da li je drugi krug natječaja sproveden nisam još našao, ali po jednom nacrtu koji se sad locirao na područje Kozale na kojem je u međuvremenu sagrađena crkva zaključujem da je proveden ili da je mjesto za spomenik promijenjeno.
No kako je sama gradnja i dovršenje spomenika bilo predviđeno 1942. godine, sve je s izbijanjem rata na našim prostorima prohujalo s vihorom. Ostala je samo ova mala priča o jednom neizvedenom riječkom spomeniku.
