Registarske tablice našeg grada, autor Saša Lenković

[zokxy]

Od vremena kad je mladi grof Pal Szapary, vjerojatno prvim automobilom na ovim prostorima, još daleke 1900. godine jurcao riječkim cestama plašeći prolaznike i konje u zapregama, prošlo je mnogo burnih godina riječkog automobilizma. U ta vremena, redarstvenici nisu imali problema sa identifikacijom izgrednika – automobili su se brojali na prste jedne ruke. Porastom broja automobila ukazala se potreba da se cestovna vozila na neki način označe. Austrougarska monarhija je počela stidljivo i nesistematski označavati motorna vozila tek 1905. godine, kad je nered po cestama - pogotovo većih gradova – uzeo maha.. Konačno, obligatorno označavanje vozila izvršeno je na području Monarhije tek 1910. godine, kad registarska tablica dolazi i u naše krajeve.

Evo, uhvatio sam nešto vremena ovaj vikend, pokušavši sistematizirati registarske oznake sa ovog našega malog riječkog prostora, koji je promijenio u tih stotinjak godina mnoge uprave. Posao se pokazao ne baš odviše lakim, bez obzira što otprije posjedujem neku početnu bazu podataka...

Pa, krenimo redom:
Prve registarske pločice na teritoriju Riječke države, određene su uredbom ugarskog Ministarstva unutarnjih poslova iz travnja 1910.g. kojom je formirano 13 područja i 2 grada – Budimpešta i Rijeka. Uvedeni su registarski brojevi za pojedina područja: „B“ za Budimpeštu, „G“ za Bosnu i Hercegovinu, „U“ za Ugarsku, te „Z“ za sve ostale zemlje. Zbog posebnog statusa, Rijeka je dobila petu registarsku oznaku „F“, koja je bila ispisana crvenom bojom na bijeloj podlozi, a slijedio je crnim brojevima ispisan registarski broj automobila:

[zokxy]

Evo i oznake iz toga razdoblja na automobilu u nekoj važnoj povorci, pri prolasku, po svemu sudeći, Lovranom :

[zokxy]

Za vrijeme D' Annunzia i njegove Reggenze tablice nisu mijenjane – ostale su stare ugarske, osim što je uklonjen znak „H“ koji je označavao nekadašnju ugarsku pripadnost, što se vidi na slijedećoj fotografiji iz doba pjesnikove imprese 1920. g. Kako automobili s posljednjih dviju slika imaju uzastopne brojeve, pretpostavljam da su pripadali voznome parku posljednjega guvernera Jekelfalussyja ili upravi grada, a D'Annunzio ih je naslijedio:

[zokxy]

Istodobno, područje zapadno od Riječke države, pripada austrijskom dijelu monarhije, koja od 1910. g. propisuje uniformiranu tablicu bijele podloge sa crnim slovom koje označava pokrajinu, uz crne brojke registracije automobila, u našem slučaju „K“ ( Kuestenland) za Istru i Austrijsko primorje, pa već automobili zapadno od Kantride i Zameta, dakle i Opatijski, nose ovakve pločice:

[zokxy]

Ove pločice koriste se na području Opatije do pada A-U monarhije u studenom 1918. kada Italija munjevito u duhu i na temelju Londonskog ugovora okupira granične austrougarske teritorije kao i Dalmaciju, obrazujući okruge Trentino, Alto Adige i Venezia Giulia, a opatijski distrikt ulazi u sastav potonjeg. Javlja se potreba za novim registarskim tablicama. Kako pomenuti okruzi još nemaju legitimni status, nisu im dodijeljene tada uredovne talijanske tablice korištene 1905.-1927. koje su se sastojale od šifre za oznaku provincije i broja automobila ( opisane ispod ) nego su ustanovljene nove, koje su umjesto broja provincije imale kraticu okupiranog okruga – T- Trentino, TRI- Trst, D- Dalmacija, AA Alto Adige i VG- Venezia Giulia. S obzirom na pripadnost distrikta Opatija-Volosko okrugu Venezia Giulia, opatijske i vološćanske tablice u razdoblju od studenog 1918. do formiranja Pulske provincije u siječnju 1923. nose registarsku oznaku „VG – troznamenkasti broj“. Nakon što je broj registracija nadišao „999“, tisućice se označavaju rimskim brojem, pa tako npr. 4.155. tablica nosi broj “IV 155“. Označavanje rimskim i arapskim brojevima vjerojatno nije bilo slučajno – s obzirom na vrlo delikatnu političku situaciju zbog okupacije, šegavi Talijancini nisu htjeli mutiti vodu ako baš ne treba, pa su tablice okupiranih područja obličjem i znakovljem prilagodili do tada važećim austrijskim tablicama, koje su označavane na taj način (na slici ispod je austrijska tablica iz toga vremena):

[zokxy]

Opatijska je tablica, dakle, u tom četverogodišnjem razdoblju izgledala ovako:

[zokxy]

Ostaje jedino nejasno jesu li ustanovljenjem Istarske ( pulske) provincije – u čiji sastav tada ulazi Opatija/Volosko - opatijski automobili nosili pulske talijanske pločice oznake „70“ (od siječnja 1923. pa do pripojenja Riječkoj provinciji u veljači 1924.) ili su oznake „VG“ ostale na vozilima do pripojenja Riječkoj provinciji, kada Opatija dobija pločice oznake Riječke provincije „76“...

Prva talijanska automobilistička pločica korištena u Rijeci, uvedena odmah po aneksiji 1924. dizajnirana je još 1905. g. po dekretu br. 24 o regulaciji talijanske policije od 8. Siječnja 1905.g. Pločica je imala lijevo dvije crvene znamenke, koje su predstavljale šifru provincije. Šifre su rasle abecednim redom od 1-76 pa je npr. broj 1 dodijeljen Alessandriji, br. 55 Rimu.. Rijeka je posljednja ušla u sastav Italije i kao takva je imala i posljednju šifru – „76“, a u nastavku crnim slovima ispisan registarski broj automobila. Zanimljivo je da spomenuti dekret nije odredio izgled ni veličinu tablice, nego samo materijal izrade, boju podloge i brojeva, te brojčanu oznaku – dizajn i izrada prepušteni su vlasnicima vozila. Obligacija je bila i provlačenje čelične niti kroz rupu na pločici, kojom se učvrstila za odbojnik ili neki dio karoserije, nakon čega bi nadležni policijski organ stavio plombu, kako bi se onemogućilo prenošenje tablice s automobila na automobil! ( šegavi su ti Talijancini..  ) S vremenom i rastom broja automobila, pojavili su se i proizvođači pločica, pa su pločice postale uniformirane, ma da dekret nije specificirao neku odrednicu u pogledu uniformnosti tablica do njihova povlačenja 1927... Evo, ovako je izgledala prva riječka talijanska pločica koju su vozali riječki automobili samo tri godine :

[zokxy]

Mussolini 1927. g. uvodi čitav novi paket zakona o ustrojstvu talijanskih provincija, pa promjenama nisu izbjegle ni registarske tablice. Odredbom Zakona br. 314 od 13. ožujka 1927. „o upisu i numeriranju motornih vozila“ uvodi se novi dizajn, gdje su, radi lakšeg prepoznavanja, brojčane šifre zamijenjene kraticama. Registarska je pločica određena dimenzijama, bijelih slova na crnoj podlozi. Rijeka je dobila oznaku „FU“ , međutim, ova je iz nepoznatih razloga nakon nepune godine promijenjena u „FM“. Prvi dizajn tzv. „druge generacije“ oznaka zadržao se do 1932. g. a izgledao je ovako:

[zokxy]

Talijanski arhivi danas nemaju više podataka, pa time ni saznanja, jesu li ovakve pločice sa „FU“ oznakom uopće bile u opticaju (niti jedna nije sačuvana) s obzirom na eventualni kratkotrajan period korištenja, međutim pronašli smo sliku, koja dokazuje da su se itekako koristile tih par mjeseci, pa neka ostane zabilježeno na NREFu (i croinfo.net forumu), kad već nije po talijanskim arhivima

[zokxy]

Pločice su u lipnju 1932. g. ponovo redizajnirane i zadržane , uz minimalne izmjene, na talijanskim automobilima sve do 1976. g. (mislim da je uporaba ovih i danas dozvoljena na povijesnim vozilima koja ih nose svo vrijeme) Danas je sačuvano nekoliko setova i njihova cijena u kolekcionarskim krugovima dosiže i nekoliko tisuća €, a najpoznatija je ona „FM – 2757“ braće Jankovits i njihove Alfe aerodinamice spider, koju taj auto, ovisno o prilici nosi i danas:

[zokxy]

Sušak je u doba početaka izdavanja registracijskih oznaka u sastavu Kraljevine hrvatsko-slavonsko-dalmatinske, samosvojne države u zajednici sa ugarskim dijelom monarhije. Prve je tablice propisala Zemaljska vlada Trojednice 1911.g. – vozilo mora imati dvije pločice, jednu sprijeda i jednu straga. Pločice su smeđe boje sa bijelo otisnutim slovima i brojkama. Hrvatsko primorije sa Sušakom ima oznaku „C“ pred brojem vozila. Nemam saznanja o postojanju ijednog primjerka ove pločice, no, možda se jednom pronađe u nekoj sušačkoj šupi.. 
Po raspadu Austrougarske, Sušak je formalno u sastavu Države SHS, međutim pod talijanskom okupacijom do ožujka 1923. Kako je politički status Sušaka u to vrijeme otvoren, za pretpostaviti je da tih godina vlada zbrka registarskih tablica na Sušaku – koriste se vjerojatno i dalje stare tablice Trojedne kraljevine, pa stare ugarske, koje nose još uvijek riječki automobili. Uz to se vide i talijanske s obzirom na okupaciju, a vjerojatno i rane SHS tablice.
Nakon Rimskog ugovora 1924. konačno se uvodi red u tom pogledu. Sušak je pripojen Kraljevini SHS, pa automobili nose u tom razdoblju ( 1924-1941) SHS tablice. Od 1924. do 1929.g. izgled tablice nije bio propisan zakonom – vozilu bi bio dodijeljen samo broj, a vlasnici bi tablice izrađivali individualno – crnim slovima na bijeloj podlozi. Kako je SHS 1922. g. bila podijeljena Zakonom o sreskoj i oblasnoj samoupravi na 33 oblasti, Sušak je ušao u Primorsko – kraišku oblast, kojoj je bio dodijeljen registracijski broj „21“, a nalazio se na lijevom kraju tablice – slijedio je individualni, troznamenkasti broj vozila. Kako je izrada bila prepuštena vlasniku , tablice su često bile ispisane rukom. Nema sačuvanih, ali sam pronašao sliku jednog crikveničkog automobila iz 1919. g. koji ju nosi:

[zokxy]

Tablice su konačno unificirane jednom odredbom Zakona o nazivu i podijeli države, koji kralj Aleksandar donosi nakon uvođenja Šestojanuarske diktature 1929.g. a kojim se Kraljevina Jugoslavija dijeli na 9 banovina uz Grad Beograd. Nove tablice su dimenzija 33x14 cm, lijeva trećina je modre, a desne dvije bijele podloge, sa reljefnim crvenim i crnim slovima, te reljefnim grbom banovine. Tablice teretnih vozila razlikuju se po tome što desne dvije trećine imaju crnu podlogu s bijelim slovima – dakle, obratno. Lijeva crvena brojka na modroj podlozi prikazuje šifru-broj banovine. Iznad ili ispod broja banovine nalazila se godina registracije – u parnim godinama ispod, a u neparnim iznad broja banovine. Grad Beograd dobija broj „1“, a Savska banovina, kojoj pripada Sušak, broj „3“. Sušačka tablica, stoga, u periodu od 1929. do ulaska Talijana 1941. - nakon čega Sušakom voze talijanske registracije - izgleda ovako:

[zokxy]

A tablica teretnih vozila – u ovom slučaju na sušačkom vatrogasnom kamionu - ovako:

[zokxy]

Prve civilne tablice Titove Jugoslavije izrađuju se tek krajem '46. Ili početkom '47. godine. Do tada svim vozilima registarska obilježja izdaje Vojna uprava Jugoslavenske armije pa nema razlike u obilježavanju vojnih i civilnih vozila. Nema podataka o izgledu tih tablica, ali postoji podatak da je braći Jankovits izdana takva registracija kod odlaska svojim automobilom za Trst 1946. godine, sa brojem „R 0559“.

[zokxy]

Prve civilne tablice nose oznaku Republike u crvenoj boji - u slučaju Hrvatske slovo „H“, do kojeg je, uz crvenu zvijezdu, oznaka „FNRJ“. Te tablice izgledale su ovako: