ne moren ovo razumet
staraosoba čisti škabelini o hita va smeti sliki od nekeh judi keh više ni a sigrno su bili del njenega ili života nekega njoj bliskega
Moja mama plaća grobno mjesto od svoje none. Te pranone se ja ne sjećam, jedino sjećanje je da smo šli je videt kada je umrla ali taman kako smo se penjali po škalinah (Belveder) pored nas su pasali grobari s kaselun. Ne sjećam se više u kom smjeru ali se spametin da san bil sretan ča je nisan moral poć videt pa su je izgleda pokupili taman ispred nas.
Mojoj mami je ta nona draga i ja ću, dok buden mogal, nastaviti plaćati za to grobno mesto. Moje dijete najvjerojatnije neće.
Nije isto (fotografije ne išću ni jist ni pit, niti da se plaća godišnja grobna naknada) ali je isti princip.
Isto kada smo mijenjali natpis na nadgrobnoj ploče, postavilo se pitanje a ča sa onemi od pre, da li ih izbrisati ili ostaviti? Na kraju samo ih odlučili ostaviti iako nas je to koštalo (svako slove je euro ili dva
) a godine pokopa su: 1945, 1945, 1945 (ubili ih Njemci) i 1953 a najstareji od nas je rojen 1951. Čisto sumnjam da će ih slijedeća generacija (ako bude morala birati) ostaviti.
