Joseph Maylath de Szekely-prvi riječki guverner (povelja o dodjeli

[sijori]

Carica Marija Terezija, na prijedlog svog sina i suvladara, Josipa II., ukinula je 14. veljače 1776. godine Austrijsko primorje i utemeljila je Gubernij u Trstu na čelu s grofom Karlom Zinzerdorfom. Za ...primorski grad Rieku sa svojim zemljištem odredila je da se ima utjeloviti kraljevini Hrvatskoj: s toga da ga ubuduće imade nadzirati i upravljati samo ugarska dvorska kancelarija, putem hrvatskoga kraljevskog namjestničtva.



Vijest o caričinoj povelji istog dana dostavio je riječkim patricijima Benzoniju i Marottiju, tada u Beču, grof Teodor Batthyány (1729.-1812.). To mu je već 9. ožujka 1776. donijelo titulu riječkog patricija.

Nastojeći da pravno ustroji obalno područje svoje prostrane Monarhije, carica Marija Terezija imenovala je 26. travnja 1776. grofa Josipa Majlátha de Székhelyja (1735.-1810.) za riječkog guvernera i za velikog župana novoosnovane Severinske županije.  On je titulu grofa stekao 1773., a bio je potomak plemićke obitelji čiji su preci bili grofovi iz županija Mont i Barš. Tijekom života obnašao je i funkcije državnog ministra, komornika, dvorskog pravog tajnog savjetnika, ekzaktora carske komore i župana virovitičkog.



Za svečanu uspostavu Gubernija trebali su, uz Majlátha, u ime hrvatskog vijeća, prisustvovati Stjepan Niczki i Nikola Škrlec. Majláth se javio iz Györa, pismom od 23. kolovoza, najavljujući hrvatskom banu Nadásdyju da će u rujnu doći u Zagreb.

Preuzvišeni i presvjetli gospodine grofe bane, gospodine premilostivi! Akoprem je utjelovljenje Rieke... a imenito slavne kraljevine Hrvatske već prije više mjeseci po njezinom veličanstvu dobrostivo odlučeno, ter meni već koncem mjeseca travnja uprava povjerena kao gubernatoru koje kano velikomu županu: to nisam mogao iz razloga, što mi je o toj novoj uredbi previšnja zapovjed njena veličanstva tek 22. ovoga mjeseca predana, prije pismom zasvjedočiti Vašoj preuzvišenosti onaj smierni poklon, koga sam joj dužan kano prvoj glavi priedsjednika ovih kraljevina.

[sijori]

Iz ovoga se vidi da je Monarhija bila velika i troma i da su se odluke provodile mjesecima nakon što su donesene. Predaja grada od strane povjerenika Češko-austrijske kancelarije baruna Riccija zbivala se u Rijeci od 20. listopada 1776. godine, u prisutnosti Josipa Majlátha i savjetnika Nikole Škrleca. Cijeli proces odvijao se polako jer je uključivao i Bakar, Bakarac i Kraljevicu, područja uz Karolinu, te formiranje Severinske županije.

Grbovnica Severinske županije


Prva faza formiranja vlasti odvijala se sve do 10. studenog 1777. godine kad je održana glavna skupština Severinske županije u Mrkoplju. Josip Majláth tom prigodom je rekao:

Ono, što smo željeli, dostigosmo pravednosti i dobrostivosti naših svijetlih vladalaca. Oni hoćedu, da se ova severinska županija, koja se diže iz pepela modruške i vinodolske, tako uredi, kako bi se odanle trgovina širila na prostrane zemlje sv. krune kraljevine pače i ciele slavne monarkije. Toga radi severinskoj županiji i obsegu ugarskih kraljevina pridružiše osim Bakra, opetovano zahtievanoga po zakonih kraljevine, bližji stare Liburnije grad Rieku, veoma prikladan za morsku trgovinu, s cielim kotarom i uz odličnu blagodat slobodne luke.

Severinska županija uključivala je Rijeku i Karlovac, a granice su joj bile Kupa, more i Vojna krajina. Tada je Rijeka brojila 5.132 stanovnika, od kojih je 61 bio svjetovni svećenik, 22 kapucini, 11 augustinci, 20 benediktinki, 68 trgovaca, 220 obrtnika. Glavni gradski prihod bila je carina. Između 49 patricijskih obitelji biralo se 50 gradskih vijećnika. Rijeka je bila drugi najveći hrvatski grad - poslije Bakra!

Dana 13. svibnja 1778. godine Bakar, koji je uključivao Trsat i Sušak,  proglašen je slobodnom lukom. Položaj Rijeke do kraja je definiran caričinim dopisom od 23. travnja 1779. godine, koji se nadovezuje na one od 9. kolovoza 1776., 29. kolovoza i 5. rujna 1777. te 10. travnja 1778. godine. Posljednji važan dopis uslijedio je 11. kolovoza 1779. godine i time je Rijeka čvršće vezana uz Peštu, no, ipak prvenstveno preko Hrvatske.

Ja Vam danas donosim povelju kojim se Josephu Mailath de Szekhely dodijeljuje naslov guvernera:

[sijori]

povelja u izvrsnom stanju, pisana na svinjskoj koži.





Joannes Giustini - secretarius capitanealis



povelja s visećim pečatom



a u njemu...

[sijori]

NOS GUBERNATOR



naš Joseph



Fluminis sancti viti

[sijori]

Guverner Mailáth imao je velikih planova za uređenje Rijeke, a u tome mu je važan pomoćnik bio inženjer Anton Gnamb. On je stigao iz Trsta u Rijeku 27. ožujka 1773. i tu je ostao do 1806. godine. Dobio je zadatak da urbanistički definira širenje Rijeke izvan zidina Starog grada. Preduvjeti su bili to što je 1775. godine prestalo zaključavanje gradskih vrata, a car Josip II. donio je 1780. odluku da se zatrpaju riječki obrambeni rovovi. Tako je Gnamb mogao definirati cijeli potez od Rječine, preko Korza, do starog franjevačkog samostana na Žabici.

na poticaj guverner Mailátha u Rijeci je 1780 osnovana trgovačka burza.



još se jedna zanimljivost veže uz našeg prvog guvernera:

jedan stari običaj koji pripada stočarskom, pastirskom svijetu Sredozemlja, poput ophodnika sa zvonima, Zvončara. Ovaj običaj mogli bismo nazvati magijskim, zbog šutljive okrenutosti prirodi, te ostataka magije plodnosti i tragova kulta predaka koji se u njemu naziru.
Naime, riječki povjesničar Giuseppe Viezzoli u časopisu Fiume  iz 1936. u radu Contributi alla storia  di Fiume nel settecento pod naslovom Lov na bika/La caccia al toro donosi zanimljivu sličicu iz stare Rijeke. Prema njemu,  nekoć je u Rijeci postojao običaj da se  odigra na nekom od riječkih trgova (u gradu ili izvan njega) lov, zapravo utrka, na bika. Sličan starinski običaj nalazimo u Pamploni i Veneciji.

I tako je bilo sve do siječnja 1778.  godine kada su nekolicina članova Vijeća patricija i guverner grof Giuseppe  Maylath de Székely žestoko  prosvjedovali  protiv te „zaostale“ pučke fešte koja je svojim „primitivnim“ običajem dovodila u pogibelj živote gledatelja i prolaznika koji su se okupljali „nenadano poradi ilegalnih utrka izluđenih životinja!“ Zadnja utrka jurećih bikova održala se na prostoru današnjeg Jelačićevog trga jer je te godine Sudsko vijeće Rijeke strogo zabranilo manifestacije toga tipa.  Rijeka je očito stoljećima imala u svom folkloru prastari običaj, toliko čest u mediteranskim krajevima, no uvođenje  grada u srednjoeuropski kulturni krug, žrtvovalo je stari običaj. Izgleda da su tu umrli i selo i običaji. Inače, Rijeka je prema popisu pučanstva  iz 1777. imala 5123 žitelja.

navedeni trg cca 120 godina nakon


Naš Josip je ostao guverner sve do 1784.
17.12.1810.   U Nuštru je umro grof Josip Majlath (Majláth de Szekely József), bivši riječki guverner. Rođen je u Nagyszombatu 1737.
 
zahvaljujem Igoru žicu na njegovom članku u sušačkoj reviji, našem kalendaru kao i formuli1 dictionary. I naravno svima koji me poznaju 

[milić]

Bravo majstore!

[kobler]

... Nastojeći da pravno ustroji obalno područje svoje prostrane Monarhije, carica Marija Terezija imenovala je 26. travnja 1776. grofa Josipa Majlátha de Székhelyja (1735.-1810.) za riječkog guvernera i za velikog župana novoosnovane Severinske županije.  On je titulu grofa stekao 1773., a bio je potomak plemićke obitelji čiji su preci bili grofovi iz županija Mont i Barš. Tijekom života obnašao je i funkcije državnog ministra, komornika, dvorskog pravog tajnog savjetnika, ekzaktora carske komore i župana virovitičkog.

Čestitajući na temi i obradi, volio bih samo nešto malo precizirati.
Majlatovi su plemići, ne još grofovi, iz županija Mont i Tekov/Barš (njem. Barč) u Slovačkoj. No porijeklom su iz Transilvanije, od Stjepana vojvode transilvanskog.
Nadalje, tek župan severinski i virovitički i guverner riječki su funkcije. Ostalo su jednostavno naslovi: nema se što "obnašati" kao državni ministar ili dvorski savjetnik, komornik i sl.

[Kont]

Sijori 

Posjedovati tako važan dokument  

A pokazati javnosti

Inače, prema popisu stanovništva od 1787. do 1789. godine u gradu i predgrađima živi ukupno 4515 stanovnika. Od toga 4488 katolika, 16 luterana, 6 pravoslavaca i 5 kalvinista. Zaposleno je 1141 stanovnik što je 41% privredno aktivnih ljudi.
Eh, ti popisi stanovništva kroz stoljeća
 

[eneo]

Sijori čestitam ! 

[sijori]

Inače, prema popisu stanovništva od 1787. do 1789. godine u gradu i predgrađima živi ukupno 4515 stanovnika. Od toga 4488 katolika, 16 luterana, 6 pravoslavaca i 5 kalvinista. Zaposleno je 1141 stanovnik što je 41% privredno aktivnih ljudi.
Eh, ti popisi stanovništva kroz stoljeća

da, sve ovisi tko ih je "naručio".

hvala svima na pohvalama i hvala kobleru na dodatnom pojašnjenju.

[sijori]

Posjedovati tako važan dokument  

A pokazati javnosti

inače samo da napomenem da su muzeji bili zainteresirani za ovaj dokument na razini auto reply maila. ni jedne ni druge nije skoro ni trznulo. u jednom sam dobio ljubazan odgovor da ćemo se čuti i ostvariti suradnju (jednog lijepog dana koji neće biti u godini kad guvernerova palača slavi 120 godina ...(a ovaj dokument bi bio važan za povijest guvernatore u rijeci i baš bi se lijepo uklopio), a iz drugog sa nekih mjesec dana zakasnjenja-da, da sve je to lijepo ali mi bas sad nemamo vremena jer pripremamo jednu izložbu. 

eto otprilike tako je išao interes riječkih kulturanjaka. tako da je ovo na našem forumu ekskluziva 

[zokxy]

Kao i na većinu Sijorijevih predmeta - ostadoh bez riječi! Bravo!

 

[mikimiki]

  sijori

[Daluka]

Pergament je pisan mastilom ili nekom drugom tehnikom?
Sijori, pergament je u tvom vlasništvu ili je onaj s ebaya?

[sijori]

Pergament je pisan mastilom ili nekom drugom tehnikom?
Sijori, pergament je u tvom vlasništvu ili je onaj s ebaya?

uz najbolju volju ne mogu ti napisati kojom tehnikom je pisano (jednostavno nisam stručan u tome pa da ne lupetam). Vjerojtno kobler zna

u mom vlasništvu je, vidi se da je slikan na krevetu  . nabavio sam ga preko ebaya, odnosno jedne povjesničarke specijalizirane za balkan iz njemačke.