Crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije (Assunta) - Rijeka

[ilirija]

Na inicijativu i po sugestiji Andrije Ljudevita Adamića, gradski arhitekt Joseph Storm izradio je 1824. godine projekt za današnje pročelje, u koje je ukomponirao gotičko-renesansnu prozorsku ružu datiranu u 1516. godinu. Skulpture na zabatu postavljene su 1890. godine.

[ilirija]

2. lipanj 1890. Potpis meni nečitak. Iz DAR-a

[ilirija]

Iz ungaro vremena

[Kont]

Na inicijativu i po sugestiji Andrije Ljudevita Adamića, gradski arhitekt Joseph Storm izradio je 1824. godine projekt za današnje pročelje, u koje je ukomponirao gotičko-renesansnu prozorsku ružu datiranu u 1516. godinu. Skulpture na zabatu postavljene su 1890. godine.

[Kont]

Piše Jutarnji list 1914. godine:
 
Kako nam javljaju iz Rieke, kopa se tamo terrain, na kojem je prije stajao samostan sestara Benediktinka. Kod iskopavanja pronadjene su mnoge preko 200 godina stare grobnice s kosturima i lubanjama, a još će iznaći druge, jer je ondje bilo staro riečko groblje.

Kod izkopavanja su do sada pronadjene grobnice koludrica i nekojih dobrotvornih obitelji. Obrele su se nekoje kripte, koje su bile pune vodom, pa su vatrogasci morali izcrpsti vodu. U jednoj od tih kripta nadjene su razpale kosti kostura, kojih je prema broju lubanja bilo 8. Kripta je ta bila popravljena, kako se iz nadpisa razabire, godine 1699., a posljednji mrtvac ukopan je 1864. Snimljena je i mramorna ploča kod oltara sv. Klementina, na kojoj je bilo 34 imena pokojnika iz 1664. godine. U jednoj drugoj kripti pronadjene su dvije lješine, među kojima i diete plemenite obitelji Zanmarco.

Pitam se da li je ostala još koja za javnost nepoznata kripta?

[Rijeka]

 

[Kont]

[elvis]

Kako nam javljaju iz Rieke, kopa se tamo terrain, na kojem je prije stajao samostan sestara Benediktinka. Kod iskopavanja pronadjene su mnoge preko 200 godina stare grobnice s kosturima i lubanjama, a još će iznaći druge, jer je ondje bilo staro riečko groblje.

A ja se pitam - kako su uopće završile zatrpane? 

Ne pričamo u nekom području gdje su ljudi barem na neko vrijeme "nestali", to je na par koraka do centra Rijeke gdje nema prekida života grada.
Niti je riječ o npr pustinjskom prostoru gdje vjetar nosi pijesak pa sa vremenom pokrije sve što se redovito ne čisti.

[Kont]

U kršćanstvu je postao običaj da se umrli ukopavaju u posvećenu zemlju zbog vjere u život poslije smrti.
Tijekom povijesti Crkva je postavila stroga pravila glede lokacije i uređenja groblja.
Groblja su morala biti organizirana oko župnih crkava, a u slučaju da je takva crkva bila daleko, gradile su se posebne cemeterijalne crkve. Kršćansko groblje je tako uređeno kao jasno ograđen i posvećen prostor uz crkvu.

Za razliku od antičkih običaja, kršćanska groblja su bila organizirana unutar samih naselja što je bilo u skladu s vjerom u zagrobni život i uskrsnućem tijela.
To je povezivalo pokojnike sa zajednicom živih, koja je molila za njih i pripremala se za ponovno sjedinjenje s njima u zagrobnom životu.

U Rijeci nije bilo ništa drugačije. Prostornu cjelinu trga Pul Vele crikve i dijela Užarske ulice dobrim je dijelom zauzimalo gradsko groblje, koje se razvilo oko Zborne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Uporaba se toga groblja na temelju arheološke građe i povijesnih izvora može datirati od 13. st. do 1773. godine.

Prije 1773. g. nije bilo groblja van gradskih bedema. Dok su se pripadnici crkvenih redova pokapali unutar svojih crkava, a kanonici unutar Zborne crkve, ostali su ukapani uz Zbornu crkvu.

Tijela preminulih su se većinom umotavala u tkaninu i polagala u jednostavnu zemljanu raku, a ponekad zbog skučenog prostora na groblju bi se zakopavala u manje rake.
Neki pokojnici su bili ukopani u drvenim lijesovima.
Od kraja 15. st. počinju se graditi zidane grobnice u koje je ukopavano nekoliko pokojnika.

[Kont]

Uzrok oštećenja grobova novim ukopima leži i u slaboj označenosti starijih grobova. Većina srednjovjekovnih grobova bila je označena drvenim križevima, a nakon njihovog propadanja nisu nadomještani novima. Tek u 18. stoljeću se uvriježilo postavljanje trajnijih oznaka na grobovima, preteče današnjih nadgrobnih spomenika.

Zbog višestoljetnog ukopa na ograničenom prostoru gradile su se kosturnice kako bi se dobilo mjesta za nove ukope. Jedna takva kosturnica je vidljiva na planu inžinjera Penka iz 1766. godine smještena uz južni zid zborne crkve. Prilikom arheoloških iskopavanja 2008. godine istražen je prostor južno i zapadno od Zborne crkve, a pronađene su 153 grobne cjeline s ostacima preko tisuću pokojnika, kao i ostaci nadgrobnih ploča iz druge polovine 17. stoljeća.

[Kont]

Ukopi oko crkvi traju gotovo do kraja 18. stoljeća kada je car Josip II. izdao naredbu da se ukopi tj. groblja moraju nalaziti van naseljenih prostora, tako da se nakon 1773. prestaje s ukopima u gradskim sredinama.

Stara groblja se napuštaju i većinom zaboravljaju. Na njima se grade novi objekti i postavlja komunalna infrastruktura.

Kripta (grčki κρυπτη, kryptē) je prostorija ispod posvećene ili javne građevine. Prvotno je u ranokršćanstvu bila prostorija u katakombama za služenje obreda i pokapanje uglavnom mučenika. Kripta kasnije u crkvama predstavlja prostor za grobnicu sa sarkofagom, lijesom ili za čuvanje relikvija, obično ispod crkvenog kora, a kasnije i ispod crkvenog broda.

Zato je i zanimljivo predstavljanje ove, javnosti dosad nepoznate i arheološki još neistražene kripte ispod Assunte. Više o tome možete pogledati na ovom linku:

[Daluka]

Vrlo zanimljiv i poučan prilog.