Crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije (Assunta) - Rijeka

[kobler]

...
VILCCLICLICVCCIMLIIIVIII

Zapravo ti fali jedan I. [J od jubilante, vjerujem). Godina je 1826.

Ovaj natpis:
JVbILante
eCCLesIa CathoLICa
noVa haeC faCIes
teMpLI
pIIs sVffragIIs stetIt

ima u sebi kronogram:
IVIL+CCLICLIC+VCCI+MLI+IIVIII

odnosno:
1M (1000)+6C (600)+4L (200)+3V (15)+11I (11) = 1826.

Za prijevod:
jubilo, jubilare, jubilavi, jubilatus = kliktati/pjevati od radosti, slaviti
piis = pobožan
svffragiis = obožavanje, glas (kod izbora), odobravanje
stetit = čvrsto stajati, ostati, nepokolebljivo (odnosi se na ecclesia catholica)

Elem:
U radosnoj slavi
katolička crkva
ovu novu fasadu
hrama
pobožno nepokolebljivo/čvrsto/postojano odobrava.
(Tako nekako)

Natpis je stavljen nakon nakon obnove fasade 1826. po zamisli, čak i nacrtu A.L. Adamića, koji je dao i kamen za stupove iz svoje kave koja je danas u riječkoj bolnici. Kamen je vadio (vodio radove) i obradio kamenorezac Scrosopi.

[ilirija]

Iznad vrata sa lijeve strane oltara

Godina 1744.

Ostalo se fučka ... 

[kobler]

Iznad vrata sa lijeve strane oltara

Godina 1744.

Ostalo se fučka ... 

[Daluka]

...
U kronogramu se znamenke (brojne vrijednosti) naprosto pribrajaju dok se ne dođe do kraja.

vrlo poučan detalj

godina na ploči pročelja (valjda sam uspio dobro prepisat)
VILCCLICLICVCCIMLIIIVIII = 1825.

kod ove varijante ide normalno zbrajanje, oduzimanje
MDCCXLIV = 1744.
 

[ilirija]

Iznad vrata sa lijeve strane oltara

[kobler]

1656

VILCCLICLICVCCIMLIIIVIII --> A prijevod?

Stranica je dobra, ipak upozorenje: pravila se odnose na pisanje brojeva, a ne kronograma. Osnosno vrijede kad pišeš samo rimske brojeve, a ne u tekstu kao kronogram. Da budem jasniji: znamenke I, X, C u kronogramu možeš pisati koliko ti srce hoće puta, a ne samo tri. Isto vrijedi i za "ograničenje" da se V, L, D pišu samo jednom. To ovisi o tekstu u koji se kronogram uklapa. Na koncu, ni pravilo po kome manje znamenka slijeva znače da se vrijednost umanjuje nema smisla kod kronograma.
U kronogramu se znamenke (brojne vrijednosti) naprosto pribrajaju dok se ne dođe do kraja.

[kobler]

I pitanje za Koblera!

Ovaj natpis ima namjerno istaknute rimske brojeve? Koju godinu kazuje?

      De Creto
  MV n ICI pa L I
    restaVratIo
        effeCta

(obnovljeno odlukom gradskog municipija ... koje godine)

Općenito ti je #Riječanka sve točno objasnila: to je tzv. kronogram, a sva povećana slova čitaju se i kao brojčane vrijednosti rimskih brojeva, a zbrojena daju godinu događaja koji komemoriraju.
Ipak još ponešto: "decreto" u prvom retku je jedna riječ i znači "odlukom" (Abl. sg.), kako je točno prevedeno. I drugi red je sve jedna riječ "municipali" od munus3 u značenju "dužnost". Ovdje riječ znači "municipalnom" tj. gradskom i odnosi se na odluku. Osim municipija od ove riječi su derivirali i imunitet (tj. ono što se izuzima od dužnosti ostalih) i co-m-munis tj. komuna, općina, zajednica što se vidi dobro i u engl. common = "zajednički".
U trećem retku "rastauratio" je obnova, popravak, a u četvrtom "effecta" što je "izvršena", "ostvarena".

[Daluka]

...
Ovaj natpis ima namjerno istaknute rimske brojeve? ...

Naravno! To je kronogram.
1864?   

ili
1656

VILCCLICLICVCCIMLIIIVIII

[Rijeka]

...
Ovaj natpis ima namjerno istaknute rimske brojeve? ...

Naravno! To je kronogram.
1864?   

[zokxy]

I pitanje za Koblera!

Ovaj natpis ima namjerno istaknute rimske brojeve? Koju godinu kazuje?

      De Creto
  MV n ICI pa L I
    restaVratIo
        effeCta

(obnovljeno odlukom gradskog municipija ... koje godine)




Još sa Wikipedije:

Crkva je prvotno izgrađena u ranom srednjem vijeku na ruševinama rimskih termi. Majstor Juraj iz Zadra obnovio je 1442. postojeću trobrodnu baziliku i povisio joj glavni brod. Crkva je popravljena i nakon mletačkog razaranja Rijeke 1509. godine.

Ponovno je iz temelja obnovljena 1695. godine, a između 1716. i 1726. obitelj Orlando, kranjski plemići i riječki patriciji, dograđuju prostrano svetište usred kojega je njihova grobnica.

Glavni oltar je djelo Mislejeve ljubljanske radionice, a četiri kipa svetih Šimuna, Ane, Margarete i Antuna djela su uglednog padovanskog skulptora Jacopa Contiera. Strop svetišta ukrašen je veoma kvalitetnim baroknim štukaturama. U osam bočnih kapela smješteni su višebojni mramorni oltari, koje su izradili barokni kipari Pasquale Lazzarini, Antonio Michelazzi i Sebastiano Petruzzi u 18. stoljeća. Oltarne pale djela su slikara Ivana Franje Gladića (Predaja ključeva, 1640.), Valentina Metzingera (sv. Filip Nerej, 1753., sv. Antun, 1750.), a riječki slikar Ivan Simonetti kopirao je u 19. stoljeću Tizianova djela "Uznesenje" za glavni oltar i "Sv. Ivana Krstitelja" za istoimeni oltar.

Zidove u unutrašnjosti crkve oslikao je poznati talijanski dekorativni slikar Augusto Pagliarini 1932. godine, a kao motiv je uzeo štukature u svetištu. Na inicijativu i po sugestiji Andrije Ljudevita Adamića, gradski arhitekt Joseph Storm izradio je 1824. godine projekt za današnje pročelje, u koje je ukomponirao gotičko-renesansnu prozorsku ružu datiranu u 1516. godinu. Skulpture na zabatu postavljene su 1890. godine.

Ispod sadašnjeg poda, načinjenog 1901. godine, nalazi se 75 grobnica srednje dubine do 2,5 m. Kamene ploče s tih grobnica uzidane su u vanjski sjeverni zid crkve, a njihovi natpisi povijesna su svjedočanstva o riječkom stanovništvu.

Uz crkvu je zvonik, samostalna građevina u podanku koje je uzidano kamenje iz rimskih ruševina. Datiran je iznad luka ulaznih vrata 1377. godinom. Ložu za zvona s gotičkim otvorima, zvonik je dobio u vrijeme obnove crkve koncem 15. stoljeća. Zvonik, je prema mjerenjima iz 1920. godine, nagnut za 40 cm, pa je dobio nadimak Kosi toranj.

[zokxy]

Fotke okolo i iz unutrašnjosti - na linku - http://croinfo.net/vijesti-iz-regije/6996-crkva-uznesenja-bl-djevice-marije-assunta-rijeka

[zokxy]

Nadam se da sam dobro pregledao - nema ove crkve u popisu obrađenih! Ima slika od _magnuma u temi razne crkve ... Ako sam slijep spojite s temom, ako ne, dodajte vaše fotke ... 

Crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije nesuđena je katedrala čiji zidovi pokazuju tragove minulih stoljeća. Smještena je uz nekad istočni potez gradskih zidina, u blizini prve luke na Rječini. U 1. stoljeću na tom se prostoru nalazio javni gradski termalni kompleks, a na njegovu je mjestu podignut novi početkom 4. stoljeća.

Pri arheolološkim istraživanjima otkriven je s južne strane crkve hipokaust, šuplji pod pomoću kojega se zagrijavao zrak u termama, a danas je skriven pod temeljima obližnih građevina.
Dio termi vjerojatno je u 5. i 6. stoljeću preuređen u ranokršćanski kultni prostor. Nalazi kasnoantičkih mozaika uz zvonik crkve te duž njezina glavnog pročelja upućuju na to da se ovdje nalazio forum, gradski trg s možda monumentalnim javnim građevinama.
Manja crkva sa slobodnostojećim zvonikom postoji kroz srednjovjekovno razdoblje, sudeći po strukturi dijela sjevernog zida te prema natpisu na zvoniku iz 1377. godine. U dokumentima se prvi put spominje tek u 15. stoljeću, otkad se sustavno širi prema istoku i zapadu, da bi od male jednobrodne crkve postala monumentalna barokna trobrodna građevina klasicističkog pročelja iz 1842. godine s ugrađenom renesansnom rozetom i baroknim portalom, a kompozicija u zabatu rad je bečkih majstora iz 1890-ih.
Najopsežniju obnovu crkve pokreće patricijska obitelj Orlando od 1716. do 1726. godine te za podizanje nove apside i oltara dovodi majstore iz Ljubljane. Glavni je oltar pod utjecajem venecijanske barokne skulpture izradio Jacopo Contiero iz Padove. Oltarna pala "Assunta", kopija slavnoga Tizianova djela, rad je riječkog slikara Ivana Simonettia iz 1852. Godine. Mramorne oltare u crkvi izradili su Giovanni i Leonardo Paccassi, Pasquale Lazzarini, Antonio Michelazzi te Sebastiano Petruzzi, a oltarne pale većinom su rad ljubljanskoga slikara Valentina Metzingera, te Ivana Franje Gladića. Umjetnička djela nose obilježja furlansko-goričkih radionica koje djeluju na prostoru habsburških zemalja. Barokne štukature u apsidi i na slavoluku izveo je poznati Giulio Quadrio. a u ostalom dijelu crkve njihove su kopije iz 1864. godine.
Stoljećima se članove brattovština, patricijskih obitelji i svećenike ukapalo u pod crkve, ali su od 1901. godine nadgrobne ploče ugrađene u njezin sjeverni zid. Kriptu je dala podići obitelj Orlando kao grobnicu za sebe i kanonike.
Važan događaj za povijest Rijeke bio je potres koji je 1750. godine mjesecima razarao grad i zbog kojega je podignut zavjetni oltar Svetog Filipa Nerria: na pali tog oltara prikazan je grad u trenutku katastrofe.
Kao drugi zavjet u vrijeme teške kuge 1599. godine, podignuta je sa sjeverne strane trga crkvica Svetog Roka uz koju je polovicom 17. st. izgrađen ženski benediktinski samostan. Veliki je kompleks srušen 1914. godine, jednako kao što je vrijeme izbrisalo i renesansne kapele sv. Antuna Opata te sv. Kuzme i Damjana koje su bile nadograđene uz gotički zvonik, na sredini trga.
Zvonik gotičkih stilskih obilježja do nas je stigao očišćen od historicističkih preinaka, kao rijetko sačuvan srednjovijekovni spomenik u gradu, uz jednu posebnost, nagnut je više od 40 cm zbog čega je popularno nazvan "Kosi toranj". Uzrok ovog poremećaja statike, zbog čega je bilo pokušaja njegova rušenja u prošlosti, je u temeljenju zvonika dijelom na kasnoantičkom sloju, a dijelom na terenu pod utjecajem jakih podzemnih vodenih tokova. Današnje stanje je nepromijenjeno od 1750. godine, kada je zadnji put zvonik bio srušen (u potresu), te nanovo sazidan.