Riječka banka - zgrada na (današnjem) Jadranskom trgu
http://www.idisturato.com/2011/10/02/rijecka-banka/ Kazimir Ostrogović,Riječka Banka
Objavljeno pod Arhitektura, Novosti, Povijest dana listopad 02, 2011
U vremenu kada osvješteni prosvjednici po prvi puta u novijoj povijesti ne nalaze mjesto za iznašanje svojeg nezadovoljstva i zahtjeva za promjenama ispred parlamenata ili predsjedničkih palača, već kampiraju ispred banaka i burzovnih kuća Wall Streeta znakovito nam govori o prerspodijeli odnosa moći i politike. Prostori banaka i brokerskih kuća prepoznati su kao mjesta i okviri glavnih uzročnika sveopće krize. Analizirajući i prezentirajući opus Kazimira Ostrogovića osvrnuti ću se na njegovu posljednju realizaciju, zgradu Riječke Banke iz 1965. godine. Ovaj primjer najbolje nam oslikava promjenjeno stanje i uloge arhitekata u procesu projektiranja i oblikovanja prostora financijskih institucija, zgrada poslovne i uslužne namjene, te potpunog zaokreta u načinu gledanja i shvaćanja sustava financijskih institucija i arhitektonskih tipologija koje se pritom transformiraju, ali snažno razvijaju nove društvene navike i pravila ophođenja.
Na Narodnome trgu (danas Jadranski trg) uz križanje sjevernog ruba Korza i Barčićeve ulice predviđena je izgradnja poslovne građevine Riječke banke. Na parceli je u toku bombardiranja Rijeke posljednjeg dana Drugoga svjetskoga rata porušen niz kuća tako da se na lokaciji do početka 60-ih nalazio improvizirani park. Izgradnjom nove banke pružila se prilika da se ponovno oformi gradski trg te uspostavi ophod oko gradskoga bloka Kružnom ulicom koja definira istočni rub parcele. Ostrogović u svojemu rješenju otvara prizemlje banke i uvlači javni prostor trga unutar gradskog bloka u kojemu postavlja paviljon za prodaju novina i natkrivenu terasu kavane, dok se u drugom planu nalazi glavni ulaz. Ovim prolazom ostvarena je pješačka veza i svojevrsni produžetak Kružne ulice te spoj s Barčićevom ulicom.
O samoj organizaciji banke i njezinog unutarnjeg glavnog “trga” piše sam Ostrogović u časopisu Arhitektura 1960. godine. “Na prvom katu kompleksa nalazi se dvoetažna dvorana sa šalterima i galerijskim odjeljenjima za publiku dovedena na liniju fronte trga. Sa svojim staklenim plohama daje trgu atraktivan element, a publici i službenicima omogućuje direktan vizualni kontakt s trgom”. U pozadini bloka s javnim prostorom šaltera nalazi se prizmatični volumen s gusto posloženim jednotraktom kancelarija banke interpoliran kroz osam etaža do visine vijenca visokih klasicističkih stambenih građevina u Barčićevoj ulici. Ovim je omogućena relativno visoka katnost građevine, ali istovremeno i skladno komponiranje masa koje uspostavljaju fine plastične odnose sa susjednim kućama 19. stoljeća i vertikalom Nordijevog Riječkog nebodera.
Ovakva prostorno oblikovna organizacija banke sa današneg stanovništa potpuno je nezamisliva i govori o potpuno različitim pogledima, organizacijskim i urbanim postavkama financijske institucije i grada. Promjene koje su se dogodile u samo 50-ak godina različito tretiraju i gledaju na pojam javnog prostora, njegovu ulogu i potrebu, te bacju drugačije svijetlo na shvaćanje odnosa korporacije i grada.
U toku realizacije projekta došlo je do stanovitih odstupanja od idejnog rješenja tako da je povećana visina banke okrenuta Narodnome trgu, a glavna dvorana s prijemnim šalterom postavljena u središte kompleksa iznad kojega se nalazi armiranobetonska ljuska s nadsvjetlom. Nadalje, kako bi zadržao jasnoću koncepta prve faze Ostrogović odvaja gornji kubus kancelarija od baze građevine uvlačenjem trećega kata čime je dobiven dugački ugaoni balkon koji je postavljen duž južnog i zapadnog pročelja, orijentiran na gradski trg. Također, ovim horizontalnim rezom kojim se ostvaruje dojam «lebđenja» nadodane kancelarijske etaže vješto se izbjegla masivnost glavnoga pročelja.
Ovaj primjer govori nam također da arhitektura uvijek izlazi u svojoj punini samo u trenucima kada je duboko ukorjenjena u kontekst vremena u kojem nastaje. Prepoznati okolnosti, gibanja društva, njegove bitne odrednice i generatore društvenosti te ih uklopiti unutar arhitektonskog okvira daje arhitekturi suvremenost i svježinu.
