Ipak nije crv nego gusjenica! Stigao je odgovor od Prirodoslovnog muzeja:
"Postovani (a),
radi se o leptiru oleandrovom ljiljku, tocnije o njegovoj licinki i to staroj jer je ona inace zelene boje. U nastavku sam vam prilozio tekst sa potankostima o vrsti.
LP iz Muzeja!
Prilog:
Prema nekima najljepši leptir na Zemlji, oleandrov ljiljak (Daphnis nerii), poznatiji je po svom ličinačkom stadiju - gusjenici - koja se većinom hrani lišćem oleandra. Oleandar (Nerium oleander) spada u najotrovnije biljke jer njegovi glikozidi mogu ubiti sve životinje, ali ne i ovog izdržljivog kukca. Također, ovaj leptir je jedan od rijetkih kukaca koji, slično kao i ptice, ima sezonske migracije.
U odraslom stadiju leptir se većinom pojavljuje u sumrak ili ranu zoru kada se hrani nektarom različitih vrsta biljaka. Raspon krila mu može biti od 9 do 11 centimetara, a samo tijelo je masivno i vretenasto. Zadivljujuće boje koje variraju u zelenim nijansama s prošaranim, gotovo prelivenim uzorcima plavih, ljubičastih i crvenih nijansi daju mu poseban estetski doživljaj. Te boje su zapravo kriptičke boje - boje za kamuflažu i lakše stapanje s prirodnom okolinom u svrhu izbjegavanja predatora. Kako su aktivni samo u sumrak i zoru, odrasli leptiri miruju tijekom dana i pokušavaju ostati neprimijećeni.
Posebnu pažnju dobivaju ličinke ovih leptira koje imaju potpuno drugačiji životni ritam. Većinom su aktivne danju, a tada se i hrane. Nakon izlijeganja veličina im je nekoliko milimetara dok kasnije narastu i do 13 centimetara. Pojavljuju se u nijansama zelene boje i tijekom rasta razvijaju bodlju na stražnjem dijelu tijela te dvije plave točke na prednjem dijelu tijela. Oleandrov ljiljak (foto: Flickr)Posebna specijalnost ovih gusjenica je da se većinom hrane lišćem oleandra. Oleandar sadrži srčane glikozide -oleandrin i oleandrigenin - koji djeluju na srčani mišić i mogu lako uzrokovati aritmije i zastoj srca. Svi dijelovi biljke su otrovni, a pogotovo mladi listovi koji sadrže najaktivnije oblike otrova. No to nije spriječilo ovu vrstu leptira da razvije metode kojima će s lakoćom probavljati otrovne supstance te si time osigurati nesmetan razvoj u svojoj najranjivijoj fazi života. Vrlo je malo vjerojatno da će se predatori približavati ovoj otrovnoj biljci ili pokušati konzumirati kukce koji su puni otrova iz biljke.
Zanimljivo je kako se ličinke u početku hrane mladim lišćem na vrhu biljke, a kako rastu i "stare" polako se spuštaju prema podnožju biljke i hrane se starijim listovima sve dok se ne zakukulje u podnožju biljke. Nakon preobrazbe, iz kukuljice izlijeće odrasli leptir koji se hrani nektarom drugih biljaka i traži spolnog partnera kako bi se uspješno razmnožio. Oleandrovi ljiljci tijekom sezone (svibanj - kolovoz) produciraju nekoliko generacija koje s lakoćom preživljavaju u Europi. Kako preferiraju tople krajeve za život, zadnja generacija odraslih kukaca krajem ljeta leti u toplije krajeve Afrike i Azije gdje se nastavljaju razmnožavati. Krajem sljedećeg proljeća odrasli leptiri ponovno sele u područja Europe gdje opet produciraju nekoliko generacija mladih leptira. Migracijske sklonosti su ovu vrstu leptira dovele čak i do Havaja gdje je sada stalna vrsta. "