O zbivanjima početkom studenog 1991. godine brigadir Antun Rački kaže: „U to vrijeme većini postrojbi diljem hrvatskih bojišnica nedostajalo je streljivo, te je donesena odluka da se vojni objekti, a poglavito vojno skladište JNA u Delnicama, poznatije pod nazivom „Velebit 3“ u kojem je bilo preko šest tisuća tona raznog ubojitog materijala oslobode i stave na raspolaganje hrvatskim vojnim i redarstvenim snagama. Dva su čimbenika bila bitna u realizaciji odluke, meteorološke prilike (op. vrijeme s niskom oblačnosti) i plan akcije koji je imao za cilj zavarati neprijatelja u njegovim prosudbama“
Brigadir Rački nastavlja: „Dan uoči akcije, 4. studenog 1991. godine, postrojbe HV s područja Opatije intenzivirale su izviđanja na području Klane i okolice, koje su neprijatelja upućivale na zaključak da se sprema vojna akcija na Klanu čiji je garnizon bio tehnički najbolje opremljen u riječkom bazenu. Tamo je bio stacioniran tenkovski bataljun, protuoklopni divizion, veći broj topova i tenkova. Sve je upućivalo da mi napadnemo Klanu i da se želimo domoći tehnike. JNA je tijekom noći pojačala osiguranje u Klani i Rijeci, a mi smo istovremeno policijskim i vojnim snagama blokirali sve vojarne i nismo dozvoljavali nikakve pomake. Tako se stvorio ambijent u kome su oni došli do situacije da su sve pogrešno procijenili, baš onako kako smo mi željeli“.
Plan napada na vojna skladišta: 1. Istovremeno izvršiti napad na vojna skladišta „V-2“ i „V-3“ snagama Policije, s time da napad na „V-3“ izvedu pripadnici posebne jedinice MUP-a, a napad na „V-2“ pripadnici Policijske stanice Delnice,
2. Neposredno prije napada snagama Policijske stanice Delnice i Goranskog bataljuna HV izvršiti blokadu kasarne u Delnicama sa zadatkom sprečavanja izlaska jedinica vojske u svrhu pomoći napadnutim skladištima.
3. Raspored snaga u blokiranju kasarne bio je sljedeći:
A– Blokiranje glavnog pravaca intervencije: Kasarna – Grad Delnice – skladišta izvršiti zaposjedanjem i branjenjem položaja na crti: Groblje – tvornica „Jela“ – Šumarija Delnice – naselje Doli, sa težištem obrane na cesti koja vodi iz kasarne prema Delnicama.
B – Blokiranje kasarne u smjeru strelišta izvršiti će jedan vod čete HV koja je ranije mobilizirana, prošla osnovnu obuku i bila smještena u Zalesini.
C – Blokiranje kasarne u šumi iznad ceste koja iz Delnica vodi za Drgomalj, kao i ceste koja izlazi na cestu Delnice – Crni Lug organizira drugi vod spomenute čete. U borbenom rasporedu toga voda sudjelovati će jedno odjeljenje posebne jedince MUP-a RH sa zadatkom da dobro organiziranom vatrom iz snajpera i ručnog raketnog bacača onemogući eventualnu upotrebu minobacača 120 mm po Delnica i skladištima.
4. Pripremiti artiljerijsku vatru po vojarni i to:
odjeljenje MB 120 mm posebne jedinice MUP-a sa vatrenog položaja na Petehovcu,
odjeljenje topova B-1, Goranskog bataljuna HV s vatrenog položaja u predjelu Lovačkog doma.
5. Istovremeno, sve snage koje vrše blokadu moraju se pripremiti za mogući napad na kasarnu. Naime, prilikom procjene i donošenja odluke o upotrebi jedinca odlučeno je da se iz napadnih aktivnosti ne može izdvojiti niti kasarna. To je praktično značilo da bi se nakon osvajanja vojnih skladišta napad nastavio i usmjerio prema kasarni.
6. U fazi posjedanja položaja za napad i blokadu potrebno je izvršiti dobro pokrivanje patrola grad Delnice, naročito predjele u kojima se nalaze vojni stanovi, kako bi se spriječilo vojne starješine koji se mogu zateći u svojim stanovima da interveniraju u bilo kojem obliku. Po potrebi sve sumnjive osobe uhapsiti i sprovesti u Policijsku stanicu. Zadatak provodi odjeljenje policije PS Delnice.
7. Zbog moguće intervencije avijacije organizirati protuzračnu obranu grada Delnica kojom zapovijeda pričuvni poručnik Damir Zanoškar, a koja je već ranije formirana u sklopu Goranskog bataljuna HV, prošla osnovnu obuku i naoružana je s 2 pratuavionska topa 20 mm, raketama „Strela 2M“ i puškomitraljezima.
8. Neposredno prije početka napada potrebno je zatvoriti magistralnu cestu Zagreb – Rijeka u Zalesini i Kraljevom jarku i promet usmjeriti Karolinskom cestom preko Mrkoplja i Ravne Gore. Zadatak će izvršiti PS Delnice, ispostava Mrkopalj i Ravna Gora.
9. Borbeno osiguranje iz pravca Rijeke, gdje su se nalazile jake snage Riječkog korpusa organizirati će jedinice HV sa područja Rijeke.
10. Neposredno prije početka akcije isključiti sve telefonske veze vojnih objekata međusobno i prema komandi Korpusa u Rijeci, kao i telefone svih vojnih starješina u stanovima.
11. U trenutku početka napada sredstvima uzbunjivanja oglasiti opću opasnost u Delnicama i svim mjestima općine.
12. Napade započeti istovremeno i sinkronizirano 04.11.1991. god. u 19:00 sati.
13. Napadom i svim borbenim aktivnostima rukovodi potpukovnik Anton Rački, zapovjednik Operativne zone Rijeka. Komandno je mjesto zgrada SO Delnice – Centar za informiranje.
14. Zapovjednik PS Delnice Anton Crnković, preuzima odgovornost za organizaciju, borbeni raspored i sinkronizaciju borbenih aktivnosti i osiguranja, odnosno za sve radnje u kojima učestvuje PS Delnice. Osim toga zadužuje se da naredi pravovremeno iskapčanje telefonskih linija, izdavanje naređenja za oglašavanje opće opasnosti i upoznavanje Kriznog štaba s razlozima pojačanih aktivnosti naših snaga.
15. Zapovjednik bataljuna HV Ivan Gašpar dobiva zadatak da pripremi četu HV koja će sudjelovati u blokadi kasarne zajedno sa njenim zapovjednikom Antonom Sabom i rukovodi njenim aktivnostima na blokiranju i eventualnim akcijama na zauzimanje kasarne.
16. Zapovjednik TO Delnice Miljenko Balen ima zadatak zajedno s predstavnicima Glavnog stožera HV, pukovnikom Smrčekom i potpukovnikom Pavlovićem nakon zauzimanja skladišta organizirati odvoženje oružja i streljiva prema ranije utvrđenom planu.
Iz današnje perspektive imena potpukovnika Ljubomira Buljina i Đure Vitanovića bila su vrlo značajna u događajima te 1991. godine. Nakon što su se morali povući iz garnizona u Ilirskoj Bistrici, zaglavili su pred mirovinu u Delnicama sa teretom rata u kojeg im se baš i nije išlo. Malo je poznata sudbina tih oficira nakon odlaska iz Delnica, međutim zna se da ih je vojni sud u Beogradu 13. travnja 1992. godine osudio za krivično djelo napuštanja položaja suprotno naređenju i osudio na zatvorsku kaznu od 12 godina zatvora.
Na teret im je stavljeno: „...Optuženi Ljubomir Buljin kao vojni starešina na dužnosti komandanta 6. brdske brigade i najodgovorniji starešina u garnizonu Delnice, dana 05. novembra 1991. godine, protivno naredjenju komandanta riječkog korpusa general-pukovnika Marjana Čada – da se kasarna („Zdenko Petranović – Jastreb“) i tri vojna skladišta („Velebit - 1“, „Velebit - 2“ i „Velebit - 3“) u Delnicama ne smeju predati paravojnim formacijama Republike Hrvatske i da se u slučaju napada tih snaga dejstvuje iz artiljerijskog oruđa po izabranim objektima u gradu i da se zapreti dizanjem u vazduh vojnog skladišta „Velebit - 3“, sa kojim naredjenjem je bio upoznat, u dogovoru sa opt. Djurom Vitanovićem, načelnikom štaba u istoj brigadi, odlučio da stupi u kontakt sa predstavnicima kriznog štaba u Delnicama, na kojim pregovorima je opt. Vitanović samoinicijativno potpisao dokument („papir“) o uslovima predaje kasarne i garnizona, sa kojim uslovima je kasnije upoznao opt. Ljubomira Buljin i svojim sugestijama uticao na njega da ih prihvati, što je ovaj i učinio, pa je istog dana sa jedinicom koja mu je bila poverena, pre nego što je iscrpeo sve mogućnosti obrane, praktički bez ikakvog otpora, napustio položaje obrane kasarne i garnizona i vozilima hrvatskih snaga se udaljili u pravcu Kraljevice, usled čega su nastupele teške posledice za oružane snage SFRJ, jer je u ruke neprijateljske oružane formacije u Delnicama prešlo najmanje 5.500 tona municije i minsko-eksplozivnih sredstava u objektu „Velebit 3“, točno neutvrđen broj pištolja, snajpera cal. 7,9 mm, automatskih pušaka 7,62 mm, puškomitraljeza 7,62 mm, mitraljeza 7,9 mm, ručnih bacača M57, ručnih raketnih bacača 90 mm, minobacača 82 i 120 mm, bestrzajnih topova, topova 20/1 i topova 20/3 i točno neutvrđene količine municije i naoružanja, a što se nalazilo u kasarni i u objektu „Velebit – 2“.“ (prijepis iz presude Vojnog suda u Beogradu, IK broj 43/92 od 13. travnja 1992. godine)
Gledajući sa odmakom ovu presudu može se uvidjeti koliki je strateški značaj za JNA predstavljao gubitak vojnih objekta u Delnicama. Naglašavanje teških okolnosti za JNA u presudi, jer je u ruke neprijateljskih (čitaj hrvatskih) formacija pala značajna količina oružja i streljiva dokaz je o realizaciji plana otvorenog rata koji je provodila JNA u Hrvatskoj, a sve ostale priče su folklor. Međutim i u toj JNA bilo je ljudi koji su bez obzira na „ideologijski košmar“ u glavama bili korektni. Predaja delničkih oficira je zasigurno osoban, ali i hrabar čin koji im je zasigurno prouzročio niz neugodnosti kada su morali svojim pretpostavljenima položiti račune, a činjenica da su u zatvoru završili već 19. studenog 1991. govori o jasnoj ambiciji da se Hrvatska vojnički pregazi, a svi neposlušnici strpaju iza brave. U toj igri živaca naši pregovarači iz kriznog štaba su odigrali ključnu ulogu i na temelju „neobaveznog dogovora“ izvukli maksimum ili ako želite u moneti 150.000.000,00 dolara u streljivu i oružju!
Idemo u zgradu br. 5
Sve je na izvolte ... našao sam jednu JNA čuturicu i povećao si kućnu rezervu na dvije
A našlo se i još ponešto korisnog i manje korisnog, ali kao memorabilija vrijedi meni