Autor: Boris Dežulović
Izdavač: Adamić d.o.o.
Urednik: Dragan Ogurlić
Korektori: P. Lucić i B. Dežulović
Fotografije: Feđa Klarić i Rino Belan
Tisak: Stega Tisak, Zagreb
Godina izdanja: 2015.
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 153
Evo još jedne knjige koju sam pročitao u dahu. U knjizi su, ustvari, intervjui koje je Smoje govorio Dežuloviću, malo prije nego je umro. No kako ja volim sve što se tiče Smoje, nije ni čudno što sam tako halapljivo gutao posljednje njegove riječi. Meni je Smoje najjači pisac ovih prostora - ikad. Sigurno pomalo nekritički od mene, ali to je moje mišljenje i teško mi netko može opovrgnuti ga.
Gledao sam sve epizode Našeg Malog mista u premijernom prikazivanju, dakle od 1970. i 1971. godine (znači kao dečko od petnaestak godina) upravo kao opčinjen. I kasnije, barem dvije, tri cjelovite reprize. I nikad dosadno. Ma serija koju ne mogu nahvaliti. Velo Misto mi već i nije tako napeta, pomalo je razvučena i kao da nije onako tečna kao Malo misto.
1993. godine bio sam na prvoj operaciji oka u Hamburgu. Navečer, sav rasturen od operacije i narkoze, u domu prijatelja J. vidim biblioteku. Među drugim knjigama i Smojino Malo misto. Počeo sam je iz dosade prelistavati, dotad je nisam vidio, a onda i čitati. I nisam mogao prestati. Ne znam koliko dugo sam vremenski čitao tu knjigu, ali znam da sam stao tek kad sam je čitavu pročitao. Možete me zamisliti, onako s jedni pofašanim okom...
No, od tog vremena, meni je Smoje broj jedan u nekadašnjoj Jugi. Ja sam ga doživljavao kao pisca, ne samo kao rasnog novinara. Tako je minuciozno znao opisati čovjeka da je to upravo nedostižno. Pa onaj trunak zloće, koji svatko nosi u sebi, odlično je znao ukomponirati u cjelovitost pojedinog lika, tako da je ta zloća ispala kao simpatična, ljudska osobina. Eto, i tu se vidi Smojina ljubav prema ljudima, prema životu općenito.
I ovdje javno priznajem, kad sam počeo pisati priče o Studeni, htio sam da to ispadne onako, kako bi to Smoje napisao. Ali sam brzo odustao. Jedan je Smoje i nedostižan.
I da...skoro sam zaboravio napisati. Jako slične poglede na život i svijet oko sebe imamo. Ali jedan je Miljenko!
