KBC Rijeka

[Kont]

                                             Stara porta

Danas neugledna, oronula zgrada smještena na nekadašnjem glavnom ulazu u KBC Rijeka u sklopu kojeg je zadnjih tridesetak godina služila kao arhiva. Izgrađena je 1856/57. godine za potrebe kontrole ulaza i izlaza u Vojno pomorsku akademiju (Marine Akademie) carske mornarice. Moram istaknuti činjenicu da je akademija nakon samo godinu dana rada preseljena opet u Trst, a kompleks zgrada je preuzelo Ministarstvo rata, u koje 1858. godine smješta Ško­lu kadeta, premještenu iz Krakova. Godine 1859. Vojna pomorska akademija je ukinuta, a umjesto nje je početkom 1860. godine pokrenut dočasnički tečaj (Eleven-Cour­se) na brodu "Venus".
Godine 1866. akademija je ponovo otvorena u Rijeci, gdje je ostala do 1914. godine. Nakon 1919. godine počinje višegodišnje preseljenje gradske Bolnice Svetog Duha koje je dovršeno 1933. godine.
Bolnica je do 1945. radila pod starim imenom da bi nakon Drugog svjetskog rata dobila ime po poginulim crikveničkim antifašistima braći Ivanu i Mati Sobolu.
Godine 1984. se osniva Klinički Bolnički Centar Rijeka koji nastaje objedinjavanjem Kliničke bolnice Braća dr. Sobol, Kliničke bolnice Dr. Zdravko Kučić, Dječje bolnice Kantrida, Ortopedske bolnice Kraljevica i Bolnice za tuberkulozu pluća i plućne bolesti Ičići.



Pogled sa nekadašnjeg obalnog ruba prije nasipavanja lučice u drugoj polovici 19. st.



Dakle, kroz prozore stare porte se mogla vidjeti sva turbulentna prošlost našeg grada.

[Kont]

Današnji izgled stare porte kako je mogu vidjeti pacijenti i posjetitelji bolnice.



Današnji izgled stare porte kako je mogu vidjeti članovi i posjetitelji našeg foruma.

[Kont]

[Kont]

[Kont]

Za sad nedostupan, a moguće zanimljiv tavanski prostor.



Sonda konzervatora iz 2010. godine. Razbiju zid i odu





Prije zgražajućih komentara moram napomenuti da se lokalitet Rijeka prostire na ukupno 206.099 četvornih metara, od čega na natkrivenu površinu otpada nešto malo više od 84 tisuće kvadrata, a novca za financiranje zdravstva nikad nije bilo dovoljno, kako prije sto godina, tako i danas.

[milić]

Evo, ja sam zgrožen!
 Dapače i mače - zgromljen.
Perjanica higijene, imaju je čak u dvorišću, potencijalni rasadnik zaraze. (Srećom imaju i Zarazni odjel pa je još pod kontrolom.)

[z355ko]

dejavu
možemo se zgražati koliko želimo nad ovakvom nebrigom, no ipak smo mi itekako upoznati sa takvom (ne) brigom u Rijeci i šire, pa da tako kažem već smo pomalo oguglali na ovakve slike. Nažalost ni odjeli koji su u funkciji nisu u puno boljem stanju. Tu se svakako moram osvrnuti i na problem finaciranja bolnica, odnosno općenito zdravstva i na pitanje zašto je to tako. Da me ne bi prozivali za širenje teorija urota, neću davati zaključke, no pitanja ću postaviti.
Koliko uopće novaca odvajamo za zdravstvo u ovoj lijepoj našoj?
koliko , od tih novaca ide bolnicama?
koliko od tih novaca koji ide bolnicama ide za lijekove
koliko za održavanje
koliko za režije
koliki su troškovi osoblja
tko odlučuje koliko će se novaca utrošiti za što
toliko pitanja, toliko nepoznanica, no glavno pitanje meni je , ne čini li vam se da tu negdje curi lova, a da to curenje nema veze s liječenjem i pacijentima?
uostalom , kao i svugdje drugdje

[Magnum]

Pa to je samo stara porta koja se ne koristi. Ionako taj lokalitet nije perspektivan i neće u (skoroj) budućnosti biti u priči... Ovako ljudima izgledaju kuće koje ne koriste. S izuzetkom papirologije.

Raspada se sve, čak i odjeli gdje ljudi rade. Ovo je ekstremni primjer objekta koji je otvoren i ne koristi se godinama. Žalosno je zbog povijesne vrijednosti.

Ovakvih primjera po cijelom gradu ima u izobilju, nije to ograničeno samo na KBC.

Čim se nešto ne koristi, ne održava se. čim se nešto ne održava, raspada se...

Nema tu čuđenja...

Miliću, potencijalna zaraza vreba iz (npr. leda i šalica i čaša) nehigijene u (skoro) svakom kafiću i/ili trgovačkom centru u Rijeci.

Samo što se to ne može fotografirati :-)

[fusher]

kako to da naše nacionalne manjine nisu snimile gizani radijatori?

[milić]

Miliću, potencijalna zaraza vreba iz (npr. leda i šalica i čaša) nehigijene u (skoro) svakom kafiću i/ili trgovačkom centru u Rijeci.

Samo što se to ne može fotografirati :-)

A znam, znam...Malo sam se zezao. Medicina je sve potentnija u liječenju i sve - skuplja.
Nažalost kao i svugdje lova curi na sve strane. Ima i kriminala, svakako. Sjetite se samo onih abortusa od prije nekoliko godina. Godinama su uzimale novce a da nitko nije primijetio. A onaj pravi, sofisticirani lopovluk kroz lijek ovaj ili onaj, oprema ova ili ona....

''...''

Ogromna lova se vrti. Koliko - ne znam i ne da mi se pretraživati. Samo znam, do prije par godina rođakinja mi je bila šefica financija KBC-a pa mi je rekla u jednom razgovoru, da skoro 90% proračuna ide na plaće. A gdje je ostalo???
A što se tiče teorija zavjere...
Mislim da ima tu svega osim teorija zavjere npr. farmaceuti. Gdje god ubodeš evo ih. Sad su našli put kako podmićivati liječnike kroz kvazi stručne skupove. Neki dan čitam da su 2 farmaceutske kuće, opet pišem po sjećanju - ne da mi se pretraživati, upucale 130 milijuna kuna , ne znam u kojem periodu, na stručno osposobljavanje liječnika. 
Prije su im stavljali lovu u džep, sad malo lukavije to rade.
Znam ih dosta iz liječničke branše i kažu - pa lijepo mi je na tim našim stručnim seminarima.
Pred cca 2 godine sam zvao svoju liječnicu i javila mi se iz Vancouvera sa stručnog skupa.
Onda npr. proizvođači opreme. Pa graditelji. Pa... ma svi. 
Lijepa naša...
Evo, još ovo i neću više drobiti.
Moja žena je bila zaljubljena u film Mandolina kapetana Corellija. I jasno morao sam ga pogledati par puta. Pa smo diskutirali na temu plaćanja liječničke usluge po formuli - daj novaca koliko misliš da sam ti pomogao, ali i plaćanje fažolom, vinom...kao što je radio otac - nadriliječnik glavne glumice.  Oboma se dopala ta ideja. Ali znam isto tako, a na što sam je i upozorio, da joj se jako dopalo kad su ih vodili u Nicu i druge belosvetske gradiće uz Azurnu obalu, da je bila oduševljena. Od škampi, prepelica... No, ona ni bila od klope, ali kolege i te kako. Jedan Dubrovčan da se je, dok je jeo, toliko zacrvenio da ju je bilo strah da ne pogine na stručnom skupu od prežderavanja, pardon infarkta.

[z355ko]

nekoliko napisa o bolnicama, ako neko ima vremena neka zaviri, no to je samo dodir teme
http://www.telegram.hr/price/kako-je-tocno-drzava-da-novac-u-zdravstvu-ne-trosi-posve-suludo-nekoliko-puta-mogla-obnoviti-bolnicu-u-osijeku/
http://www.telegram.hr/price/snimili-smo-zagrebacke-bolnice-koje-izgledaju-stravicno-vodeci-doktori-kazu-da-novca-za-obnovu-ima-ali-se-krivo-trosi/

[Kont]

Iako bi se po naslovu teme moglo zaključiti da će sadržavati povijest zdravstva i bolnica u Rijeci, izgledno je da neće jer je ta tematika već obrađena u desecima knjiga.
Namjera mi je istražiti i slikovno prezentirati povijesne zgrade koje se nalaze unutar današnjeg KBC-a, a što nije baš lako. Razlog tome su oskudni podaci razbacani po raznim izvorima koji su često kontradiktorni tako da će vjerovatno biti i grešaka, a i sam ulazak u te zgrade nije jednostavan iz razumljivih i manje razumljivih razloga.

Za početak, vrlo kratka povijest tog prostora:
- 1722. Izgrađen Lazaret sv. Karla Boromejskog
- 1773. Ljetnikovac riječkih isusovaca prelazi u vlasništvo baruna Ignaca de  Lazzarinija
- 1780. osnovana tvornica Potasch
- 1796. Bartolomeo Orrasch kupuje tvornički kompleks od Gaetana Cavallija
- 1807. god. Adamić je od tršćanskog trgovca Bartolomea Orrascha kupio zgradu Potasch  s okolnim posjedom za 8238 forinti. Riječ je o građevinskom kompleksu na Brajdi, koji se sastojao od nekadašnje tvornice potaše (pepeljike), stambene jednokatnice, tvornice svijeća, skladišta pepeljike i dva manja zemljišta. Adamić je kompleks, zajedno s okolnim parkom, preuredio u svoj ljetnikovac. U blizini ljetnikovca nekada su se nalazili kamenolomi u kojima se iskopavao smeđi mramor (mandolato bruno).
Prema Adamićevoj oporuci, ljetnikovac, skladišta i kuće na imanju Potasch  ostavlja svojim unucima Eugeniju i Giovanniju Ciotti (Prijenos vlasništva je izvršen 1838. prema odluci riječkog suca). Vrijednost imanja Potasch procijenjena je na 5000 forinti.
- 1857. Vojno pomorska akademija
- 1914. ?
- 1919. Talijanska poljska vojna bolnica
- 1919. Početak preseljenja Bolnice Svetog Duha iz stare zgrade na Piazza Cambieri
- 1929. Bolnica Svetog Duha
- 1945. Opća bolnica Braće dr.Sobol
- 1984. Klinički bolnički centar

Weissov plan iz 1726. prikazuje kompleks zgrada Lazareta, zapadno je brajda koju su Isusovci kupili 1636. godine, a deset godina kasnije Ursula udovica von Thonhausen, daruje riječkom seminaru pozamašnu svotu od 30.000 forinti, "dei quali 20.000 furono collocati in luogo sicuro al 4%, e coi rimasti f. 10.000 furono comprate due grande vigne una in Icichi, ed una in Brajda ad occidente di quella del Collegio".
Istočno, na mjestu buduće Rafinerije šećera je vinograd čiji je vlasnik Francesco Saverio de Orlando, riječki isusovac i osnivač prve javne nautičke škole na Jadranu.

[Kont]

1807. ili nešto kasnije, Adamićev posjed.

[Kont]

A ovo je poslikao Zokxy u DAR-u

[Kont]

I jedna usporedna iz 1900. godine i danas.