Da bi lakše zamislili taj ambijent iz doba Akademije, navest ću jednu priču iz 1888. godine koju nam prenosi Saša Dmitrović:
U vojno-pomorskoj akademiji u Rijeci obrazovala se nadarena muška mladež iz cijele carevine. Sa svojim časnicima, profesorima organizirali su u doba karnevala zanimljive krabuljne plesove koje su s velikim interesom posjećivale mlade udavače nadajući se uploviti u bračnu luku. Osobito agilni bili su učenici četvrte godine, koji su imali priliku za samo jedan godišnji bal. Jedan ali vrijedan! Jedino se noble baal mogao mjeriti s maskiranim plesom upriličenim u Akademiji. U najvećem redu su se izmjenjivali parovi plesača s naglašenom elegancijom. Vrhunac je nastajao oko ponoći kad bi učenici s gostima, svojim profesorima, nastavnicima i članovima njihovih obitelji, zaplesali cotillon. Maske su bile izuzetno živopisne: afrički princ na slonu, za kojim slijedi povorka stražara, posluge, robova i ropkinja ili likovi iz 1001 noći, Šeherezada, Aladin, Simbad i drugi.
Nadvojvoda Leopold, sin velikog vojvode Toskanskog Ferdinanda Petog i velike vojvotkinje Alice školovao se na riječkoj akademiji, pa su ga posjećivali roditelji. U Rijeku su došli i za karnevala 1888. godine, iz Opatije gdje su zimovali. Da bi im iskazao štovanje guverner grof August Zichy sa suprugom Edwigom tijekom karnevalske povorke na mesopustni utorak visoke goste je smjestitio u vlastitu kočiju bogato okićenu cvijećem. U njihovoj pratnji bilo je i dvanaestak kočija s drugim visokim gostima iz Opatije.
