Evo i od mene par riječi o tome kuda se ide i što će se vidjeti: "Vittoriale degli Italiani" je spomen park u mjestu Gardone Riviera, na sjeverozapadnoj obali Lago di Garda, koji je pripadao Gabriele D'Annunziu, a ovaj ga je zavještao državi. Središnji dio posjeda veličine cca 9 hektara, čini D'Annunzijeva privatna vila tzv. Prioria, te D'annunzijev mauzolej. Ustvari, pjesnik je cijeli posjed zamislio kao spomenik sebi samome i u tome je potpuno uspio - stotine tisuća ljudi dolazi godišnje u posjetu ovome objektu.
Nakon riječkog "pada" 18. 01. 1921. pjesnik se sklanja u Veneciju, te par dana nakon toga posjećuje jezero Garda, gdje mu za oko zapinje neugledna i pomalo derutna vila Cargnaco ponad obale jezera, sa ogromnim parkom. Dopalo mu se. Saznaje da je kuća u vlasništvu države - sekvestrirana je 1915. dotadašnjem vlasniku, njemačkom povjesničaru umjetnosti i univeritetskom profesoru Henry Thodeu, koji ju je kupio 1910. godine nastanivši se ovdje u mirovini. Razlog sekvestraciji bio je - priklanjanje Italije nakon (za nas) nesretnog Londonskog ugovora Antanti, čime su svi njemački državljani nastanjeni u Italiji postali persone non grate, iseljavani su, a njihovi posjedi plijenjeni. Vila 5-6 godina čami neuseljena, propadajući, jer se u nju i posjed ne ulaže.
Henry Thode je, inače, pripadnik dviju slavnih glazbenih njemačkih obitelji. Njegova supruga, Daniela von Buellow unuka je velikog Franza Lista, a ujedno i pokćerka još većeg Richarda Wagnera. Naime, njezina majka Cosima Wagner, Lisztova kćer, nakon neuspjelog braka sa Danielinim ocem - također kompozitorom, dirigentom i vrsnim pianistom - Hansom von Buelowom, preudaje se za Richarda Wagnera. Svadbeni poklon mladencima - Henryju i Danieli od njezinog djede Liszta koji umire neposredno nakon vjenčanja, je njegov osobni Stainway klavir, koji krasi salon vile, a uz kojega je Daniela jako vezana i ne odvaja se od njega kud god ide. Biblioteka kuće sadrži desetke originalnih manuskripata - Wagnerovih autentičnih notnih zapisa, koje joj poklanja očuh Wagner, pogotovo majka nakon njegove smrti 1883. Nakon protjerivanja sve to ostaje u vili i pripast će uskoro Pjesniku.. No vratimo se neposrednim događajima oko posjeda...
Veze D'Annunzia i Mussolinija su u to doba vrlo jake - Duce ga, možda podsvjesno, gleda kao svoga mentora. Već je 2 godine lider stranke koja obećava, ali nema apsolutnu kontrolu nad njom, što smatra preduvjetom dolasku na vlast. Unutar Fašističke stranke postoje još brojni oponenti , a svađe eskaliraju baš u trenutku kad se pojavljuje D'Annunzio iz Rijeke, dapače, negdje u to doba Duce, čak daje ostavku na mjesto čelnika ( vratit će se on nazad
) Istodobno, D'Annunzio je heroj, Italija ga slavi kao osobu koja je "vratila" Rijeku domovini. Njegovo oratorstvo plijeni gdje god se pojavi - zna uvijek što masa želi čuti i to joj nesebično daje.. Duce uči od svoga mentora, shvaća koja je pjesnikova snaga i utjecaj u narodu, te u situaciji kad mu je pozicija unutar stranke vrlo klimava, osjeća opasnost od toga čovječuljka, koji bi ga mogao smjestiti u politički zapećak.. Lukav, kakav je bio, shvaća da bi Gardone i zapuštena vila uz jezero mogla biti rješenje njegovoga problema.
Negdje u veljači 1921. D'Annunzio uspijeva dobiti u najam vilu Cargnacco, namještenu Thodeovim namještajem, sa Lisztovim klavirom, Wagnerovim rukopisima i svim ostalim dragocjenostima koje su se našle toga časa u kući. Uređivanje posjeda bilo mu je tih mjeseci važnije od politike, njegova hedonistička narav bila je uvijek pretpostavljena bilo čemu drugome i to je Duce dobro iskoristio, vrativši se na čelo stranke, učvrstivši poziciju, te u konačnici i osvojivši vlast nepunu godinu kasnije Pohodom na Rim... Međutim, Pjesnik je nezasitan. Zna da može tražiti lovu od Mussolinija - koliko god mu treba i kad god mu treba, vjerojatno svjestan svoga, još uvijek velikoga utjecaja.. Duce ispunjava svaku njegovu želju i željicu, financira sve sitne i krupne ćejfove, ma koliko ti bili suludi i nebulozni... Odmah po useljenju, arhitekta Maroni proširuje kuću dodavši joj jedno veliko krilo - Cargnacco postaje Prioria, kako ju i danas zovu. Rekonstrukcija traje punu godinu dana, taman dovoljno da Duce dođe na vlast i odriješi kesu za daljnje pjesnikove prohtjeve. 1924. godine Pjesnik je zaželio da mu se na posjed dopremi avion Ansalvo S.V.A kojim je izvršio tzv. "Let na Beč" u kolovozu 1918. čime je utemeljio stvaranje memorijala samome sebi. Slijede sve suludiji prohtjevi - godinu kasnije hoće imati doma i svoj torpedni čamac MAS kojim je šegačio austro-ugarsku mornaricu u Bakru par mjeseci prije bečke avanture.. Dobija, naravno, i torpedinieru.. Tu suludim prohtjevima nije kraj - iste godine traži od Ducea da mu na brdo dopremi i cijeli torpedni brod "Puglia" od 88 metara (!) dužine, kojeg smatra simbolom talijanske borbe za istočnu obalu Jadrana ( brod je odigrao značajnu ulogu u gušenju tzv. splitskih antitalijanskih nereda na početku I sv.rata).. Mussolini ne čupa kosu na glavi samo zato što je nema, ali udovoljava, uz ogromne troškove i ovom škercu.. Brod je postavljen pramca usmjerenog prema našoj obali, što simbolizira - jasno je što.
Grandomaniji i nadalje nema kraja: 1926. godine traži od Mussolinija i dobija, još 10 milijuna lira ( današnja protuvrijednost od 7,2 milijuna €) za proširenje i dogradnju kompleksa, nakon čega dograđuje krilo nazvano "Schiffamondo" čime od prvotne Priorije nastaje cijela monumentalna palača. 1931. se godine gradi i Parlaggio - veliki amfiteatar ispred vile ( suludim škercima nema kraja) a neposredno nakon toga, predosjećajući svoj kraj, pjesnik se zaokuplja gradnjom vlastitog mauzoleja. Nije ga stigao dovršiti, pa nije u njemu ni pokopan - dovršava ga tek 1955. država, a pjesnikovi posmrtni ostaci su u njega prebačeni tek 1963. godine.
Tijekom obilaska ćemo posjetiti Prioriju, dvokatnu bivšu vilu Cargnacco, do kraja života Pjesnikov privatni stan, koju sami Talijani danas nazivaju "katedralom kiča" - zašto - bit će vam odmah jasno - prvo što ćete se upitati kad uđete je: "koliko ljudi tamo čisti prašinu" Ako ne vjerujete da će vam to prvo pasti napamet, ja vas odgovorno uvjeravam da hoće
Osim torpednog čamca MAS iz bakarske avanture, a što se tiče našega riječkog kraja, vrijedno je pronaći i pogledati čuveni bordo Fiat "Tipo 4" kojim je započela riječka "Santa entrata", a koji se nalazi u garaži lijevo od ulaza u Prioriju. Napominjem da nije izložen pogledu - garaža je u staklu a u prvom planu je posljednja iz serije D'Annunzijevih Isotta - plava "Isotta Fraschini", međutim do nje je smješten i riječki Fiat, koji je prije nekoliko godina temeljito obnovljen i odlične kondicije..
Kako se samo djelomice vidi, nadam se da ćemo uz zamolbu biti nekako pušteni da ga vidimo, s obzirom na to otkud smo došli
Toliko o Vittorialeu u osnovnim crtama, nadam se da je bilo dovoljno informativno
