Izlet Udruge 051 u Berchtesgaden i Hitlerovo Orlovo gnijezdo 02.07.2016.

[Riječan]

Primjećujete ove zelene kožne obloge.. Originalno, ovdje su se nalazile pokretne klupice tapecirane sličnom zelenom kožom, koje su obnovljene i spremljene- a zamijenjene sličnim oblogama radi postizanja više mjesta u liftu, (a kako bi se ujedno sačuvao približan autentičan izgled)  što je bilo moguće nakon što je mehanizam promijenjen i omogućena veća nosivost kabine.

[Riječan]

Naprotiv Milić, Hitler nije volio ovo mjesto i stoga je ( s obzirom da je stucana ogromna količina love i da mu je bilo pod nosom na 15 min vožnje) u 7 godina bio samo 14 puta i to kad je baš morao. Poznat je bio njegov strah od visina i od lifta.. Svrha ovog Bormannovog skupog ulizivanja (prema kojem je H. bio potpuno indiferentan, doduše, kao i prema trošku izgradnje za koji sumnjam da je uopće imao pravu informaciju) bila je, da Hitleru izgradi novu čajnu kućicu s još ljepšim pogledom, s obzirom da je ovaj obožavao postojeću na Mooslaner Kopfu, gdje je redovno i obavezno svakodnevno, bez obzira na snijeg ili kišu odlazio svakoga dana nakon ručka u šetnju sa trenutno prisutnim gostima. Tu su mu se spremali uz čaj (kavu nije pio) obavezni kolači, koje je obožavao i tamanio u ogromnim količinama. Kehlsteihaus nikad nije zaživio u tom smislu i bio je potpuni promašaj, što se Firera tiče. Međutim, Eva Braun je objekt koristila vrlo često, pa je ovdje organizirala 1944. i svadbu svoje sestre s Hermanom Fegeleinom, onim istim kojega je Hitler dao streljati zbog dezertiranja dva dana prije nego se ubio.

[Riječan]

Ovu sobu danas popularno zovu "soba Eve Braun" iako joj je originalno nadjenuto ime "Scharitzkehl raum" s obzirom da gleda na istoimenu dolinu koja se pruža od Berchtesgadena u smjeru Salzburga, podno planine Untersberg. Ova obloga od cembre - švicarskog alpskog bora je autentična, osim dvije tri ploče koje su američki vojnici uspjeli počupati u prvim danima za suvenir - vidi se razlika u boji drva. Inače je kompletna obloga demontirana 2009. godine i obnovljena - zaštićena, moram priznati da danas izgleda bitno bolje nego prije - osim što je bila grublje površine, bila je uhvatila neki neugodan miris kojega više nema.. Dakle, trude se tamo..

[Riječan]

Ova slika gdje H. i Eva halapljivo jedu kolače, kao i slijedeća gdje čita novine s naočalima, uhvaćena je u maloprije spomenutoj čajnoj kućici na Mooslanerkopfu.. Prvu je snimio Hainrich Hoffmann, a drugu Eva. Dvije zanimljivosti uz ovo: iako je njegov osobni bliski prijatelj - fotograf Hoffmann živio uz Hitlera i napravio oko milijun fotografija, neke stvari ipak nisu bile dozvoljene. Hitler je, među ostalim, izričito zabranio da ga se slika dok nosi naočale, smatrajući da njemačkom narodu  ne smije biti pokazana niti jedna njegova, pa i najmanja nesavršenost. Eva je, kako vidimo, ipak uspjela škljocnuti u trenutku koncentracije na čitanje Druga zanimljivost: Eva Braun, je kako znamo, bila njegova ljubavnica - posljednji dan i pol života i supruga. Nitko van uskog najbližeg kruga nije znao da ona postoji, niti se o njoj smjelo igdje pisati, jer je Hitler želio stvoriti sliku čovjeka kojemu je jedina ljubav Njemačka i koji nema vremena ni za žene, a kamo li za obitelj. Postoji samo jedna jedina slika gdje se Hitler pojavljuje s njom u javnosti: otvaranje Olimpijskih igara u Berlinu 1936. I sad dolazimo do tumačenja, opravdanja za tu zajedničku sliku, kao i cijele pozadine odnosa Hitler-Braun: Službeni fotograf Hoffmann, upoznao je Evu s Firerom, davne '31 godine - eva je radila u njegovom foto studiju u Muenchenu i tu su se upoznali. Bez obzira što je postala Hitlerovom ljubavnicom, formalno je do kraja života ostala Hoffmanovom uposlenicom i primala plaću. Kako su oboje živjeli uz Hitlera, praktički su oboje bili, ustvari, na poslu kao službeni fotografi Otud i silne slike koje je snimila "gazdarica", posebice 8mm filmovi s tematikom Obersalzberga kojih ima puno, dostupni su danas javnosti, a praktički ih je snimila sve Eva u ulozi službenog fotografa. U toj funkciji ju se i vidi na slici s otvaranja olimpijade..

[Riječan]

Desna slika snimljena je, ipak, kasnije - 1952. god. neposredno prije miniranja Berghofa. Na slici vidimo potpuno obnovljen hotel "Zum Tuerken" sa, također obnovljenim, pomoćnim zgradama.

[milić]

Naprotiv Milić, Hitler nije volio ovo mjesto i stoga je ( s obzirom da je stucana ogromna količina love i da mu je bilo pod nosom na 15 min vožnje) u 7 godina bio samo 14 puta i to kad je baš morao.

Ja sam i napisao, doduše na svoj, nekad zbunjujući, način  , da drug Dolfo nije volio Orlovo gnijezdo.
...Ma koje veselje je to izazvalo kod Hitlera. Toliko je zavolio taj objekt da je u njemu bio ukupno 16 puta, ako sam dobro zapamtio našeg jučerašnjeg vođu - Riječana alias Sašu...
Doduše, falio sam broj pohoda na brdo .
Inače, ovo će biti, ziher, najbolja reportaža s naših putovanja. Zahvaljujući Zokxyju, Riječanu, a i meni, jer nisam puno pisao u njoj.

[Daluka]

a imali su direktnu vezu sa glavnokomandom

[Riječan]

S obzirom da smo imali nesreću sa kišom u popodnevnom dijelu dana, nismo vidjeli dobar dio onoga što se isplatilo i trebalo je vidjeti. Stoga se nadam da se nećete ljutiti ako dopunim ovu reportažu slikama iz moje arhive, a sa nekih od mojih višebrojnih posjeta.. Ovako izgleda Orlovo gnijezdo većinu godine - toga me bilo strah, međutim, na kraju smo se provukli kroz "iglene uši" s vremenom..

[Riječan]

Ovo je mjesto do kojega smo stigli na putu prema parkiralištu - nažalost, autobusom je nemoguće gore jer je cesta preuska - vodi točno pored Berghofa do hotela Zum Tuerken. Na slici su ostaci stražarske kućice, kojom je počimala 3. sigurnosna zona: od ove točke naprijed nije mogao nitko bez izravne propusnice potpisane od Bormanna. Vrlo je malo bilo ljudi kojima propusnica nije trebala za ulazak..

[Riječan]

Cesta nas dovodi točno pred hotel Zum Tuerken. Objekt je sagrađen još u 17. stoljeću, kad je kuću koju je sagradila crkva dobio na korištenje jedan povratnik koji je preživio rat protiv Turaka.. 1911. kuću otkupljuje Karl Schuster, koji u nju seli gostionu koju je držao na drugoj poziciji u mjestu. Daljnju sudbinu sam napisao gore iznad. Nakon 1933. i Schusterovog iseljenja, u zgradi je smještena telefonska centrala i Hitlerova osobna sigurnosna garda, koja je čuvala punktove oko Haus Wachenfeld - kasnije Berghofa. Ostatke nekadašnjih bunkera - skloništa za jednu osobu, možemo naći okolo po terenu - jedan se nalazio točno iznad potpornog zida Berghofa, do unazad desetak godina se mogao lijepo razaznati izbliza. Nažalost, ne mogu pronaći sliku iako ju imam negdje. Na slici možete vidjeti ulaz u tunele iz Tuerkena - ono što nismo nikako mogli doseći radi pljuska, ali slijedi par slika i iz tog bunkera. Bunker je povezan sa cijelim kompleksom, međutim, '60ih je vlada dala zazidati prolaz na teren iza Berghofa, jer pripada njoj ( a točno iza granice parcele počinje Hitlerov osobni bunker) dok se za javnost otvoreni dio nalazi na privatnom zemljištu obitelji Partner-Schaufenberg i tu nisu mogli ništa..

[Riječan]

U ovoj barakici sa staklenim prozorima, nalazi se kiosk, gdje je frau Scharfenberg prodavala razglednice i memorabilije, publikacije vezane za Obersalzberg, kao i žetone za prolaz kroz rampu koja vodi do spiralnog, vrlo uskog, stepeništa koje vodi u podzemlje. Na dnu stepeništa nalazile su se dvije ćelije za eventualne pritvorenike - vojnike, koji su se ogriješili o stroga pravila služenja na Obersalzbergu. No, iako smo već cca dva kata pod zemljom, pravi silazak u sistem tunela tek slijedi..

[Riječan]

Evo stubišta koje vodi otuda još dublje u zemlju, savladavajući visinsku razliku za narednih 20ak metara. Desno pored stubišta vidimo kanal kojim su išli el. vodovi i vodovodne cijevi..

[Riječan]

No, nije to jedino, nakon međukata slijedi još jedno, koje nas vodi još dublje.. Slikano je na povratku u naš svijet..

[Riječan]

Neću vas mučiti jednoličnim sličicama unutrašnjosti, ali detalj okna koje vodi kat više je interesantan. Gornja prostorija je puškomitraljesko gnijezdo okrenuto prema onom dugačkom stubištu - nalazi se točno u podnožju pred njim i štiti ulaz izvana. Praktički je neosvojiva, od stubišta ju dijeli metar debeli armiranobetonski zid, a jedini otvori su dva mala okna, jedno za cijev, a drugo ogledno, ali toliko malo, da ni ručna granata ne može kroz njega. Efikasna zaštita, prodor u donje slojeve bunkera, praktički je nemoguć bez ogromnih gubitaka. Nakon rata su Ameri pokušali ispitati jačinu ovoga zida, gađajući ga minobacačem. Bezuspješno, vide se rupe od granate, ali zid nije probijen. Druga slika je odsječak koji vodi prema Bormannovom bunkeru, odnosno, njegovoj kući. Tunel je prilično dugačak, cca stotinjak metara, s obzirom je njegova kuća bila dislocirana od lokacije Tuerkena i Berghofa. Na kraju je zagrađen, s obzirom da je Bormanova kuća srušena, a lokacija potaracana. U terminalnom dijelu tunela nalazi se blizu i sličan odvojak Goeringovog skloništa. Iako nisu bili povezani, dijeli ih možda metar - dva - uglavnom, priređeno je sve tako, da se u krajnjoj nuždi, ako se pokaže potreba da njihova uzajamna nepodnošljivost bude prevladana nagonom za spašavanje vlastite guzice, dva tunela nabrzinu ipak mogu spojiti.. 

[Riječan]

I, dolazimo do kraja posjeda Zum Tuerken, državni geometri su rekli da dalje počinje Firerov privatni posjed, koji je država uz svu njegovu imovinu, posebnim zakonom zaplijenila. Nesreća je što točno iza ovoga zida počinje Hitlerov podzemni apartman, koji je, nažalost, već 60ak godina zazidan i demarkiran s obje pristupne strane, pa ga nitko ne može vidjeti.. Ali...