Izlet Udruge 051 u Berchtesgaden i Hitlerovo Orlovo gnijezdo 02.07.2016.

[zokxy]

Ulaz u nedovršenu blokadu zraka (sprječava ulaz vanjskog zagađenog zraka ili bojnih plinova u tunele)




Današnji izgled prostorija za sklanjanje tijekom zračnih napada. Inače, regija Berchtesgadena bombardirana je pred sam kraj rata, 25.04.1945. godine, sa 200 britanskih bombardera, a u tom je napadu poginulo samo 6 ljudi, od toga jedan SS i 3 djece, jer je zatajio sistem uzbunjivanja pa su prve bombe pale bez upozorenja, no već koju minutu kasnije kad se SS pribrao bombarderima nije bilo lako probiti se kroz gustu obranu, pa je tako primjerice Orlovo gnijezdo ostalo gotovo neoštećeno, a ostale su zgrade djelomično uništene ... a uskoro su se tu pojavili Ameri ...




Pogled unazad iz dubine te iste prostorije

[zokxy]

Ostaci u tunelima




Tuneli su imali i obranu za slučaj upada neprijatelja unutra - puškarnice s mitraljezima, ovdje se lijevo ulazi u prostor odakle se čuvalo ulazno stubište iz Platterhofa




Pogled kroz puškarnicu na to stubište

[zokxy]

Iskop, sada površinski ulaz zatrpan




... bio je za otvor kojim se iz tunela izvozio iskopani materijal, kasnije je trebao biti izlaz za nuždu. Sada je u gornjem dijelu zatrpan iz sigurnosnih razloga.




Ovo je pogled prema unutrašnjosti na tunel s prilazom oknu za izvoz materijala, stubištu za Platterhof, kao i prostoriji čuvara s tri automatska oružja u puškarnicama štićenim betonom i čeličnom pločom

[zokxy]

Stubište ka Platterhofu, čuvano s tri oružja




I to bi bio dragi moji THE END ture po skloništu, bar ovbaj dio koji smo obišli:




Ali reportaža još nije gotova. Još malo ... Strpljenja! 

[Kont]

Prostorija ... prolaz ... prostorija ... prolaz ... prostorija ... ... ...

Čini mi se da je ova prostorija ovako izgledala 1968. godine

[zokxy]

Nešto o tunelima da više znate 

Od svibnja 1937. u Njemačkom Reichu je na snazi zakon po kojem svaka nova gradnja i proširenje postojeće gradnje od značajnije vrijednosti mora imati i svoje sklonište od zračnih napada. Zbog toga što o tom Hitler nije htio ni čuti ova mjera se nije provodila za čitav Obersalzburg sve do 1943. godine! Tek nakon dramatičnog pogoršanja vojne situacije - kolapsa arfičkog fronta, pada obrane na Volgi itd) i nekoliko zračnih napada na obližnji Munchen (samo 25 minuta zrakom od Obersalzburga), Hitler se dao nagovoriti u proljeće 1943. da odobri gradnju dugo planiranih skloništa u Obersalzburgu. Kompleks je građen od 1943. do 1945., nikad nije bio dio tzv. Alpske tvrđave koja je u biti legenda nastala posljednjih mjeseci rata kako se poražena njemačka vojska i fanatici Reicha trebala povući u dubine Alpa u već sagrađene ogromne bunkere i od tamo pružati otpor dovijeka Saveznicima.
S vojnog stajališta sistem skloništa u Obersalbergu više je bio smrtonosna zamka nego obrambeni položaj. U centru područja, oko Hitlerovog Berghofa, formiran je nezavisan funkcionalni centar pos zemljom za Fuhrera. Iz tog je mjesta Hitler trebao upravljati svojim postrojbama u slučaju da se zgrade na površini sravne sa zemljom i Obersalzberg "privremeno" padne u neprijateljske ruke. U sistemu skloništa bili su ovi dijelovi:
- Berghof Bunker
- Centralni komandni bunker
- Bormann Bunker
- Goring Bunker
- SS tunel
- Platterhof i Gastehaus Bunker
Ovi podsistemi bili su spojeni jedni s drugim dugim hodnicima sa stepenicama, tako da su gotovo sve važnije zgrade na površini bile dostupne i putem podzemlja. Samo je Goringov Bunker iostao odvojen, zbog osobne netrpeljivosti između Goringa i Bormanna. Hitlerov je osobni telefonski sistem koji je bio u podrumu Berghofa dupliciran u Berghof bunkeru. Telefonska centrala nađena u hotelu Zuim Turken imala je 1000 lokalnih priključaka, isto tako i ona u komandnom bunkeru! Također su tu pod zemljom bili smješteni i centralni telex i kratkovalni radio sistemi, kao i tzv. Fuhrerov centar za zračno obavještavanje iz kojeg se upravljalo sistemom zračne obrane i uređajima za stvaranje dima koji bi ciljeve avionima činili slabije vidljivim.
Na sam dan jedinog, ali vrlo devastirajućeg bombardiranja ovog područja, 25.04.1945., sistem ranog uzbunjivanja je zakazao, pa su prvi bombarderi imali lak posao, ali već drugi val naišao je na žestoku zračnu obranu, i ciljevi napada nisu u potpunosti postignuti. U trenutku napada u skloništima su bili Goring a ženom Emmy i kćerkom Eddom, kao i Gerda Bormann sa djecom.  Samo je 6 osoba poginulo u tom napadu jer nisu na vrijeme stigli do skloništa.

Zanimljivost:
Više od 100 m ispod nivoa Berghof bunkera leža dva povelika tunela koja iznenada dolaze do kraja: Obertal tunel koji počinje u rovu istočno od Eckerbickla - 400 m dužine, te Gutshof tunel oblika potkove koji je dužine 1.100 m! To su opskrbni tuneli za drugi sistem bunkera koji se trebao sagraditi duboko ispod planina i to tek nakon što bi pobijedili u ratu. To je trebao biti Glavni komandni Hitlerov bunker Velikog Njemačkog Reicha, nedostupan svim tada poznatim oružjima uključujući i nuklearno! Tamo su trebali biti pohranjeni i svi dokumenti Nazi partije i Trećeg Reicha. Planirana dubina ispod planine bila je 100 do 160 metara. Konačna verzija opskrbnog tunela trebala je biti 5 m široka i u njoj bi bile smještene dvije trake za vozila. Na ulazu su bila planirana 400 tonska vrata. Pored podzemne arhive za dokumente planirane su velike prostorije za skladišta hrane, municije, oružja i potrepštine kao i ogromna garaža za 100 vozila. Ovaj kompleks dubokih bunkera trebao je biti izravno povezan s Berghof Bunkerom. Okno za 103-metarski lift počelo se kopati još 1944. godine. Nakon završetka radova na ovom sistemu bunkera, Hitler bi mogao ući u planinu sa svojom motoriziranom kolonom, te doći do Berghof Bunkera liftom, ili istim putem izaći vozilom i otići u pravcu Berchtesgadena ili Oberaua. Zbog tog su razloga radnici koji su tamo radili taj Obertal tunel nazvali Tunelom za bijeg.


Vertikalno okno koje smo vidjeli odozgo, sada odozdo:



Jedna lijepa poučna stranica - puna fotografija iz tunela i nadzemlja nekad i sad. Skrolajte dolje do engleskog teksta sa slikama!  http://www.egyptianoasis.net/showthread.php?t=13094&page=3

[zokxy]

Fotografije i tekst sa zida u Orlovom gnijezdu, pokazuju povijest njegova nastanka:

[zokxy]

Statistički podaci o izgrađenom:

[zokxy]

[zokxy]

I zadnja fotka na zidu je reklama za poslije posjećeni Dokumentacijski centar ... Inače, Pokrajinska vlada Bavarske ove 2016. godine trebala je dodijeliti je memorijalnom području Obersalzberg 25 milijuna Eura za stavljanje u funkciju drugog tunela koji bi omogućio kružnu turu sistemom bunkera pod upravom Dokumentacijskog centra s ciljem da se ubrza protok i poveća broj posjetilaca, te omogući posjet i osobama s invaliditetom, posebno važno zbog Hitlerovog zakona kojim je 70.000 ljudi s invaliditetom i genetskim malformacijama ubijeno da ne bi kvarili budućnost čiste germanske rase. Kritike rastu jer u isto vrijem nije planiran ni euro za posjećeniji Dachau!

[zokxy]

Nakon izlaska iz Dokumentacijskog cetra dočekala nas je kiša. Otrčali smo do busa, i pao je dogovor da još idemo do obližnjeg Konigsee jezera. Oni koji su imali kišobran uz neke hrabre bez njega prošetali su ovim sceničnim turističkim mjestom i popili štogod, a sladoled koji sam tamo pojeo po 1,20 Eura po kuglici bio je upravo fantastičan! Šteta da su neki koji nisu imali kišobran upravo pokisli do lkože jer se poslije pljuska jako pojačao! 




S ovog mola desno kreću turistički brodovi u dvosatnu turu jezerom, a ove sojenice naprvo su njihove garaže! Na malom je otočiću neka crkvica ili kapelica. Šteta da je vrijeme bilo ovako loše pred kraj ture!




Pogled unazad na ulicu kojom smo došli, punu dućana i okrepčevalnica

[zokxy]

Zanimljiva kuća alpskog sistema gradnje, zanimljiv je ispust oluka ... a ima i spomenik divokozama/jarcima 




I posljednja fotka od mene s ove ture: iza ovog brežuljka lijevo od plavih zastava čeka nas bus s ostatkom ekipe koja nije išla u šetnju!




THE END od mene! 

[Riječan]

  Kako budem imao vremena, malo ću dopunjavati i eventualno ispravljati opise slika, iako nema što puno, ali ipak, tu i tamo.. Pa da sve bude zaokruženo i jasno Slobodan pristup Obersalzbergu imali su svi, bez ikakovog ograničenja, negdje do proljeća 1933. kad je već  Hitler postao kancelar. Nakon preuređenja Haus Wachenfeld te iste godine, kad je kući dodana zimska terasa, izgrađen pristupni kolni put i garaža, Bormann ograničava posjete narodu, ali samo na način da su one kontrolirane i organizirane. Hitler u pravilu pozdravlja posjetitelje, stojeći i po nekoliko sati u podnožju kolnog prilaza. U jednoj se prilici požalio Bormannu kako je vrlo naporno stajati nekoliko sati na suncu pozdravljajući posjetitelje. Već slijedećeg dana Bormann je naložio da se na tom mjestu ima zasaditi drvo koje će Fireru "olakšati" posao Istoga dana posađena je jedna lipa, koja je preživjela bombardiranje, devastacije američkih vojnika, nekoliko pokušaja uklanjanja. Konačno je i uklonjena '80ih godina, ali, ostalo je korijenje, koje i danas izbacuje stabljike lipe, koje se redovno uklanjaju, ali rastu nove.. Vlasti su očito borbu s ovom lipom shvatile kao borbu s neonacizmom i vrlo revno se trude uništiti ju   Posjeti su potpuno zabranjeni 1936.g. kad je dovršen Berghof i cijela zona podijeljena u 3 sigurnosna kruga, gdje se točno znalo tko smije prići kojem krugu sigurnosti. Pristup 3. zoni bio je moguć isključivo uz propusnicu koju je odobrio Bormann osobno. Inače, Hitler nije inzistirao na iseljavanju najbližih susjeda, dapače, održavao je dobrosusjedske odnose posjetima istima, što je imalo veliki propagandistički značaj i obavezno se naslikavalo i objavljivalo. Poznate su slike posjeta prvom susjedu Josefu Raspu, Bechteinu, Martinu Zotzu.. Naložio je Bormannu da ponudi otkup posjeda svima, ali bez pritiska i uz veću otkupnu cijenu ukoliko je potrebno. Tako je sve išlo do 1936. - do izgradnje Berghofa. Jedina iznimka bio je najbliži susjed - Karl Schuster, vlasnik pansiona "Zum Tuerken" koji postoji i danas i centralno je mjesto Obersalzberga. Nakon što je Hitler postao poznat, a pogotovo nakon uspona na mjesto prvog čovjeka Reicha, nanjušio je Schuster dobru zaradu. Ljudi su se gurali na terasu njegovog pansiona, odakle se, sa daljine od 30ak metara pružao pogled na Hitlerovu kuću, pa je terasu i proširio kako bi dobio više mjesta i još se približio kući. Hitlera je to, naravno, strašno smetalo, jer se cijelo vrijeme nadgledavao svaki njegov korak - nije imao sekunde privatnosti, međutim, nije reagirao prema Schusteru. Ali, počela je prva netrpeljivost. Slijedeće - kod prvog proširenja kuće, Hitler ga je osobno zamolio da mu proda komadić zemlje ispod njegovog pansiona, kako bi mogao izgraditi kolni prilaz. Iako taj komad praktički nije Schusteru ništa značio, odbio ga je prodati i to još uz ovakvo obrazloženje: " ja imam petero djece o kojoj moram misliti, a vi nemate nikog o kome brinete". Ovo je Hitler sigurno dobro zapamtio. Iako su se dogovorili o najmu za prilično velik novac i potpisali ugovor negdje po ljeti 1933. pa je kolni prilaz na kraju napravljen, Hitler ipak nije mogao obuzdati svoju zlu narav: rekao je jednostavno Bormannu: " hoću da ovaj ode odovuda zauvijek". Borman je, jedva dočekavši, to riješio na način da je poslao svog pregovarača zaduženog za "uvjeravanje" Gotharda Faebera. Karl Schuster se zainatio, iako je za otkup ponuđena suma od nekih 200000 Reichs maraka debelo nadilazila vrijednost objekta. Kad je vidio da nikako ne ide, Bormann šalje Schustera u zatvor na tri tjedna da "sredi utiske" I stvarno, u pritvoru mijenja mišljenje te pristaje na prodaju. Ali, sad druga strana više ne pristaje na ponuđenu sumu, "skida" 90000, pa Schuster u roku od 3 dana seli u Salzburg sa suprugom i kćeri, koja je u drugom stanju i koja će neposredno nakon odlaska roditi kćer Ingrid. Nakon rata, posjed je 1946. vraćen obitelji i to je jedini privatni posjed koji je oduzeo NSDAP, a da je vraćen nakon rata na Obersalzbergu. Sve drugo je i dan-danas ostalo u vlasništvu države. Mala Ingrid se vratila na Obersalzberg kao djevojčica od 13 godina, sa svojom majkom Therezom, otkupile su od vlade ruševinu hotela ( nije im vraćena bez naknade, jer je nađeno u dokumentima da je NSDAP kupio i platio zgradu) obnovile ga 1952.god., te obitelj vodi hotel i dan-danas. Gospođa Ingrid Schaufenberg je vodila hotel do nedavne smrti, bila je najtemeljniji poznavatelj ove zone i poslijeratnih prilika u njoj, do posljednjih sitnica, a imao sam ju čast upoznati i svojevremeno porazgovarati s njom o nekim stvarima koje mi nisu bile jasne, a ona mi ih je vrlo ljubazno i strpljivo objasnila

[Riječan]

Evo malo dopuna slike - dodao sam sve postojeće objekte. Zanimljivost: nakon što je zapaljen pun koksbunker u maju '45. požarište je gorilo pa tinjalo još 5 mjeseci, čak do kraja oktobra

[Riječan]

Agregat nije nikad korišten kao izvor električne energije na Kehlsteinhausu - postojala je električna linija s Obersalzberga. Ugrađen je kao rezervno napajanje u slučaju potrebe. Stroj se redovito servisira i pokreće, upućivanje se vrši komprimiranim zrakom, a kako to sve izgleda, možete pogledati na linku: pomoćni su električni uređaji zamijenjeni, sve drugo je potpuno autentično, izuzetno dobro održavano i u stanju trenutne operabilnosti, ukoliko se pokaže potreba. Inače, stroj je nemoguće iznijeti vani, bez ponovnog prekapanja brda.