Nova Lujzijana Gornje Jelenje - Delnice i njeni preživjeli spomenici

[zokxy]

I naš se vječni i neponovljivi Petar Grabovac motao već tada, u kolovozu 1952. godine, po gradilištu i ostavio ovu fotoreportažu

[zokxy]

Na velikim gradilištima Gorskog kotara radit će u kolovozu 1952. oko 4.500 omladinaca, a tokom čitave godine oko 15.000 njih - da li je ovo bil preoptimistički ili se i ostvarilo, vidjet ćemo slijedećih godina iz članaka u Riječkom listu do kojih još nisam došao, ali bit će i oni tu, pomalo! 

[zokxy]

Riječke brigade krenule su na gradilišta

[zokxy]

Iz Rijeke sudjelovale su 3 ORB - Proleter, Mladi komunist i Jadran




Smotre brigada su održavane redovno

[zokxy]

Članak iz svibnja 1952 - među graditeljima nove Lujze - iz kojeg saznajemo da je prijelaz ceste kod Golubinjaka radila varaždinska brigada "Florijan Bobić" - uskoro ćemo doći i do njihovog još stojećeg spomenika

[zokxy]

Značku udarnika osvojio je i 76-godišnjak iz Ludbreške brigade!




Sličice i portreti iz krapinske brigade:

[zokxy]

Malo o životu brigadira

[zokxy]

Jedan dan na gradilištu:




Proglašenje najboljih OR brigada:

[zokxy]

Krenimo sa pregršt novinskih članaka iz 1952. koje su novine Riječki list (danas Novi list) objavljivale to dugo toplo ljeto.

[zokxy]

NOVA LUJZIJANA

Stara  Lujzinska cesta je prema zamisli Jurja Šipraka i Mirka Fućkana prepravljana od 1947. do 1954. godine. Projektirani su i novi veliki objekti, poput mosta preko Dobre (76 m), nadvožnjaka u Delnicama (40 m) i tunela u Donjoj Dobri (38 m). Nova je trasa povezala tri rječna sliva - Kupu, Dobru i Mrežnicu. Planovi za izgradnju hidroelektrane u Triblju predvidjeli su podizanje brane kod Lokava i potapanje dijela Lujzijane. Umjetno jezero preplavilo je cestu između Homera i Mrzlih Vodica u dužini od 5,5 kilometara te je trebalo pronaći novu trasu. Pored toga, na relaciji od Mrzlih Vodica do Gornjeg Jelenja prolazila je Lujzijana kod Osoja vododjelnicu na koti 925. To je bila visinski najistaknutija točka ceste i ujedno najosjetljivije mjesto na čitavoj prometnici. Na tome su djelu bili (pre)visoki usponi i nepregledni zavoji nepodesni za motorizirani promet, a zimi je trasa bila izložena snažnim vjetrovima i neprolaznim snježnim nanosima, tako da je prolazak njome bio prekinut godišnje između četiri i šest mjeseci!

Prometne prilike su bile loše i u Lokvama, jer je Lujzijana vijugala kroz čak 35 nepreglednih zavoja na samo 3,5 kilometara dužine. Projektanti su, stoga, preusmjerili trasu od Gornjeg Jelenja preko Špičunka prema Sopaču ispred Lokava, a odatle je poboljšan i pravac prema Delnicama. Do 1950. bio je gotov projekt za dionicu od Gornjeg Jelenja do Delnica u dužini od oko 22 kilometra, a godinu dana kasnije projektanti su počeli izrađivati studije za generalno rješenje ove ceste. Od Sopača do Gornjeg Jelenja na dužini od oko 15 kilometara izvedena je potpuno nova trasa.
Nova Lujzijana bila je svečano otvorena 31. listopada 1954. godine poslije prigodne svečanosti u Karlovcu.

Ovdje ćemo se pozabaviti jednim aspektom ove novosagrađene prometnice - činjenicom da je na njenoj gradnji radilo 9.500 omladinaca organiziranih u Omladinske radne brigade od 1951-1954. godine. Obišao sam čitavu dionicu minuciozno i poslikao sve još postojeće spomenike koje su ove ORB ostavile u trajan spomen svom samoprijegornom radu. Ako netko zna za još koji, slobodno nek se javi!