Emigrantski logor Bakar

[Kont]

Priča o emigrantskom brodu "Radnik" je u stvari počela - 70.godine AD, kada je Tito osvojio Jeruzalem.
Prije nego što pomislite da sam prolupao, pokušat ću objasniti uzročno-posljedičnu vezu.
Godine 70. AD rimski vojskovođa i budući car Tit Flavije Vespazijan ili često nazivan samo Tit ili Tito osvojio je Jeruzalem, opljačkao i razrušio Jeruzalemski hram te 30 000 Židova poveo u Rim gdje ih je prodao kao roblje i od tog novca dovršio izgradnju Koloseuma.
Tako su Židovi izgubili svoju državu sve do 1948. godine.

                                   Emigrantski logor Bakar

Godine 1946. pokraj stare ceste koja uz more vodi iz Bakra do Bakarca, na mjestu gdje je nekoć bio vinograd počele su se graditi barake. Iako nisu bile ograđene žicom, ipak su podsjećale na logore iz rata. Vidjelo se da su barake građene za prihvat ljudi, ali nitko od mještana nije znao zašto i za koga. Nije se smjelo postavljati pitanja ni kad se pojavila prva skupina ljudi.
Radilo se u početku o tajnoj operaciji ilegalnog iseljavanja Židova iz Europe za Palestinu preko luke Bakar. Riječka luka je tada još bila zatvorena zbog ratnog razaranja, a Bakar je izabran zbog tajnosti smještaja emigracijskog logora.
U travnju 1946. godine anglo-američka komisija je donijela odluku o useljavanju u Palestinu 100 000 Židova iz Europe, uz financijsku pomoć SAD i organizacije "World Jewish Congress".
Operacija iseljavanja je bila tajna zbog reakcije Engleza i arapskih zemalja, a ilegalna zato što su izbjeglice bez viza prolazile kroz zonu A i ulazile u Jugoslaviju. Brodovi koji su ih prevozili su plovili pod cionističkom zastavom što je bio ilegalan akt sve do osnivanja države Izrael 14.05.1948. godine.
Da bi zavarali Engleze koji su pratili kretanje Židova, tadašnje jugoslavenske vlasti su odlučile da podijele emigrante na manje skupine, te bi ih vlakom iz Zagreba prevozile do Škrljeva.
U tom bakarskom emigracijskom logoru, židovske obitelji su se organizirale kako bi lakše dočekale brodove za prijevoz u Palestinu. Nisu bili ograđeni žicom, ali im je kretanje bilo ograničeno, samo do vinarije "Radovani". Milicija iz Bakra i Rijeke je pazila da ne dolaze u kontakt sa mještanima.
Sva je prtljaga podlijegala pregledu nadležnih službi i carine jer su propisi o vrsti i količini proizvoda koji su se smjeli iznijeti iz Jugoslavije bili vrlo strogi. Posebno kada su u pitanju industrijski i prehrambeni proizvodi (prekrivači, cipele, sapun, med, mast, slanina, konzerve itd.) bez obzira da li su proizvedeni u Jugoslaviji ili su bile donacije raznih židovskih humanitarnih organizacija. Ti i ostali proizvodi su morali biti ostavljeni i deponirani  u skladište Crvenog križa, a emigrantima bi bilo rečeno da će im to poslati slijedećim brodom. Naravno da su te stvari netragom nestale, a djelomično su se podijelile i sirotinji.

[Kont]

Prije par mjeseci osobno sam razgovarao sa jednim od svjedoka koji je u to doba imao 14. godina i koji mi je potvrdio da su on i djeca iz okolnih mjesta po cesti za Bakar skupljali odbačenu prtljagu, robu i hranu jer su se židovske izbjeglice bojale da će ih vlasti optužiti za krijumčarenje i odbiti im pravo na iseljavanje. A da je logor, odnosno barake bio na mjestu današnje luke za rasuti teret u Bakru.

Kako nisu postojali propisi što se smatra "uobičajeni osobni nakit", tako su iseljenicima oduzimani zlatni nakit i predmeti od plemenitih metala prema slobodnoj procijeni carinskih službenika, često i bez potvrde o oduzimanju. Tako su prijavljeni carinski činovnici Šakić i Micić  da su dr. Altarcu oduzeli izvjesnu količinu dragocjenosti.

Prije ulaska na brod, iseljenike je čekao službenik sa pripremljenim dokumentima o odricanju od jugoslovenskog državljanstva.

Kad bi u bakarsku luku uplovio brod za prijevoz izbjeglica, u stolarskoj zadruzi su imali pune ruke posla. Morali su na vrijeme napraviti potreban broj drvenih višekatnih kreveta koje bi potom montirali u štive, kabine i palubu broda, jer je u pojedinim grupama bilo više od tisuću putnika, uglavnom cijele obitelji.

U početku su brodovi za prijevoz bili u vlasništvu židovske paravojne organizacije "Haganah", a članovi posade samo Židovi. Kasnije su unajmljeni grčki brodovi Artris, Galila i Kefalos kojeg su iseljenici zvali "zloglasni Kefalos" zbog vrlo loših uvjeta za putnike.
Slika sa broda Kefalos 1948. godine.



Ostale slike možete pogledati na linku:

http://collections.ushmm.org/search/?q=SHIPS+(KEFALOS)

[Kont]

Za prijevoz iseljenika unajmljeni su i brodovi Jugoslavenske pomorske agencije sa hrvatskom posadom.
Jedan od tih brodova je bio i "Radnik" s kapetanom Svetozarem Tonkovićem iz Kostrene.



Na tom četrdesetak godina starom brodu su uređene spavaonice za oko 500 osoba, a drugi časnik palube Marijan Padal(v)ić iz Kostrene se sjeća da je "Radnik" u studenom i prosincu 1948. godine napravio tri putovanja iz Bakra za Haifu. Cijena prijevoza iznosila je 90 $ za odrasle, za maloljetnu djecu od 12 - 14 godina 22 $, za 14 - 18 godina  45 $, a za djecu do druge godine života besplatno. Put je trajao oko 5 - 6 dana pa su se na brodu organizirale i vrlo žive kulturno - zabavne djelatnosti za koju su bile zadužene žene - pomorci koje su pripadale bijelom i administrativnom osoblju koje su ujedno skrbile i o maloj djeci kojih je bilo puno. Posebno aktivna je bila "brodska teta" Mladenka Sisarić Todorović koja je toliko ostala u sjećanju lučkog kapetana A.Levija iz Haife, da se krajem devedesetih godina interesirao u Jugoliniji ako je mogu kontaktirati da joj se zahvali što se na tom putovanju brinula za njega.   
Kad su iskrcali emigrante, nastavili bi plovidbu za Ameriku, Kanadu, Novi Zeland i Australiju gdje bi ukrcali generalni teret i povratnike kojima bi u riječkoj luci priredili veličanstven doček.



Sve o tom brodu na linku:

http://croinfo.net/zanimljivosti2/8969-emigrantski-brodovi-partizanka-i-radnik

U razdoblju između 1948. i 1952. godine, preko jugoslovenskih luka je iseljeno 8618 osoba, a kasnije se iseljavanje u Izrael nastavilo individualno sve do prekida diplomatskih odnosa Jugoslavije i Izraela 1967. godine.

Za kraj, nekoliko mojih osobnih razmišljanja:
- Koliko su danas platili Židovi i SAD da Arape izemigriraju u Europu?
- Kako bi se danas zvao brod "Radnik"? Brod "Posloprimac" ili brod "Djelatnik"? 

[milić]

Ja nisam ništa čuo o ovome pa je velika vjerojatnost da si sve izmislio.

A sad za zbilj. 

- Radnik bi se zvao Budaletina.
- A za ovo drugo pitanje nisam stručan. Morat će ti netko drugi odgovoriti, a na ovom forumu stručnjaka za migrantska pitanja ne manjka.

[Kont]

Hvala Miliću. Zato sam pričekao s objavom ove teme dok interes javnosti malo ne splasne. A ovo za radnike...

[z355ko]

zanimljiva tema
tema koja otvara brojna pitanja o tim zasigurno tužnim događajima
no nije li se već jednom negdje spomenulo da su Englezi iz nekog razloga već od prije drugog svjetskog rata nastojali spriječiti da se židovi isele u , hm, Izrael.
Zašto bi to englezi sprečavali?

[Kont]

Kratko pitanje a odgovor se nalazi u stotinama knjiga i dokumenata. Evo, kratki sažetak te šporke politike.

Za vrijeme I sv.rata Englezi su prvo obećali Arapima stvaranje arapske države na ruševinama Osmanskog Carstva u zamjenu za njihovu borbu protiv Turaka. Zatim su tajnim dogovorom obećali podjelu područja svojim saveznicima Francuskoj i Rusiji. Nakon toga nastoje pridobiti potporu Židova pa im Balfourovom deklaracijom obećavaju stvaranje židovske države u Palestini.
E tu su se sad skroz zapetljali jer su to obećali vođi cionističkog pokreta Walteru Rothschildu koji je bio i financijer američkog predsjednika Woodrowa Wilsona te je utjecao na ulazak SAD-a u I sv.rat.
Kasnijih godina su Židovi i Edmond de Rothschild kupovali zemlju u Palestini te je  pomalo naseljavali židovskim izbjeglicama koji su djelimično bili i prisiljeni da emigriraju u Palestinu  pod ucjenom "uskraćivanja pomoći".
Arapi se bune protiv židovskog useljavanja, a 1937. godine nakon prijedloga o podijeli zemlje na židovsku i arapsku, bune se i Židovi.

Na prijedlog američkog predsjednika Roosevelta održana je, u ljeto 1938., međudržavna konferencija u toplicama Évian-les-Bains posvećena problemu Židova koji su htjeli emigrirati iz nacističke Njemačke (i anektirane Austrije). Stotine tisuća očajnika pokušavalo je pobjeći pred poniženjima, diskriminacijom, mržnjom, pljačkom i nasiljem. Obvezno nošenje žute zvijezde i masovno ubijanje uslijedit će kasnije, kada bijeg više neće biti moguć. Sve sudionice evianske konferencije (osim daleke Dominikanske Republike) složile su se da ne mogu primiti židovske izbjeglice, a u najboljem slučaju licitirale su s beznačajnim minimalnim kvotama. Židovi su uzaludno stajali u dugačkim redovima pred konzulatima, s koferima na kolodvorima, na "ničijoj zemlji" između pograničnih straža, ili su mjesecima plovili na ukletim brodovima koje nijedna luka nije htjela primiti. Nacistička propaganda je likovala: "Nitko neće Židove".

Godine 1939. Englezi u dokumentu pod nazivom "Bijela knjiga" preporučaju ograničenje broja židovskih emigranata do 75 000 u idućih 5 godina.
Za vrijeme II sv. rata Engleska i SAD nisu prihvaćale židovske izbjeglice, pa se oni naseljavaju na jedino moguće mjesto - u Palestinu.
Brojne židovske terorističke skupine su svojim napadima do 1948. istjerale Palestince sa svoje zemlje sijući strah i prijetnje, a glavni financijer je opet bio Rothschild.
Tako je broj Židova u Palestini narastao sa 9% 1914. na 31% 1947. godine.
Nakon II sv.rata Engleska gubi politički utjecaj, pa kao fol UN donosi plan za stvaranje dviju odvojenih država-Židovske s 55% zemlje u kojoj bi živjelo 510 000 Arapa i 500 000 Židova, i Arapske države s 45% zemlje u kojoj bi živjelo 750 000 Arapa i 10 000 Židova, a Jeruzalem bi postao međunarodna zona.
Židovi prihvaćaju, Arapi odbijaju te se od onda svi međusobno mlate.
 
A sad su odlučili da se mi i malo mlatimo s njima. Kao, nismo se dugo mlatili pa da ne ispadnemo iz forme.

[z355ko]

znači da ima istine u tome da je engleski ministar vanjskih poslova spriječio odlazak židova u palestinu i (prema tvrdnjama nekih krugova bliskih nacistima) tako zapravo uzrokovao masovno stradanje židova, naspram uvriježenoj priči da je postojao plan za istrebljenje.

[z355ko]

i gle slučajnosti
upravo danas je na net.hr izašao članak o novopronađenom dnevniku jednog od najbližih suradnika Hitlera, i čovjeka za kojeg se smatralo da je glavni kreator holokausta, no sam dnevnik nigdje ne navodi nikakav plan istrebljenja kao "krajnjeg rješenja", već, citiram: “Premjestite ih van iz Europe” više o tom članku na:   http://net.hr/danas/svijet/prvi-put-cijela-istina-kako-je-otkriven-tajni-dnevnik-covjeka-koji-je-stvorio-hitlera/

[Kont]

Kada se Hitler nije mogao riješiti Židova na lijep način, krenuo ih se rješavati na drugi način. A kako su Nijemci poznati po efikasnosti, tako su od toga napravili "industriju smrti". Pitanje je da li su vodeće zemlje u II sv. ratu i njihove vođe znale i mogle spriječiti holokaust (grč. potpuno spaljen) ili hebrejski "shoah" (potpuno zlo koje se može dogoditi samo jedanput).

Naravno da su znali, ali cilj opravdava sredstvo, bez obzira na žrtve. Viši ciljevi su uvijek bili važniji od ljudi. A država iznad svega.

Završit ću temu sa izjavom Davida Ben Guriona tijekom Drugog svjetskog rata: 'Da mogu spasiti svu djecu iz Njemačke prebacivanjem u Englesku ili samo pola prebacivanjem na područje Palestine, učinio bih ovo drugo jer nije bitan broj djece nego povijesna računica'.

[kobler]

@z355ko Prestani trolati teme svojim konfabulacijama! Ova zadnja dva posta sasvim spadaju pod odredbu Članka 12. Zakon o elektroničkim medijima (NN, br. 122/03, 79/07, 32/08, 65/09, 153/09, 84/11, 94/13, 136/13): nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, ...  te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.
Ako već imaš potrebu "duhovno rasti", čini to in pectore. I ne piši gluposti.

[z355ko]

@z355ko Prestani trolati teme svojim konfabulacijama! Ova zadnja dva posta sasvim spadaju pod odredbu Članka 12. Zakon o elektroničkim medijima (NN, br. 122/03, 79/07, 32/08, 65/09, 153/09, 84/11, 94/13, 136/13): nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, ...  te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.
Ako već imaš potrebu "duhovno rasti", čini to in pectore. I ne piši gluposti.

ispričavam se svima koji su se našli uvrijeđeni mojim postovima, nisam nikakav fašist, nacionalist niti zagovaram ideje nekakvih neofašista. Moja razmišljanja iznesena ovdje samo propitkuju istinu ma kakva ona bila i sviđala se one nekome ili ne, jer istina je samo jedna.

Moj pokojni otac je pukim čudom preživio pokolj u selu Lipa, dok mu je gotovo cijela obitelj od majke tamo stradala upravo od ruku fašista, često je pričao o tome i budi siguran da mi nije savjetovao obožavanje fašista.

Kobler , zahvaljujem ti na ovoj opomeni i prihvaćam je sa razumjevanjem.

[Kont]

Ja u ovoj temi niti u jednom postu ne vidim elemente "govora mržnje" koji se često, pa i u ovom slučaju zloupotrebljavaju kao argumentum ad metum. Zato smatram da se z355ko ne treba ispričavati, pa čak niti za trolanje teme. 

[kobler]

Ajmo se praviti nevješti.
Izjava:

znači da ima istine u tome da je engleski ministar vanjskih poslova ... zapravo uzrokovao masovno stradanje židova, naspram uvriježenoj priči da je postojao plan za istrebljenje.

je nevino propitivanje čega? To dakle nije sugeriranje kako su za holokaust krivi i Britanci (ili bar njihov ministar vanjskih poslova), a ne "samo" naivni i neuki nacisti.
Sljedeći post govori kako

... čovjeka za kojeg se smatralo da je glavni kreator holokausta, no sam dnevnik nigdje ne navodi nikakav plan istrebljenja kao "krajnjeg rješenja", već, citiram: “Premjestite ih van iz Europe” ...

eto uopće nije ni bilo plana za "konačno rješenje", jer se ne spominje u dnevniku!
Koliko je koraka do tvrdnje da su "sirote naciste" ustvari saveznici gadno opanjkali?

Kakve veze ima je li štoigod rečeno ili ne u dnevniku? Neporeciva djela i postupanja govore sasvim dovoljno o nacističkim nastojanjima i namjerama i karakteru.
Jedna je stvar propitivati stvari za koje postoji malo neoborivih činjenica, a nešto sasvim drugo relativizirati jasne činjenice i pokušavati izvrdavati kako su "svi pomalo krivi, jer ..."

[z355ko]

Kobleru
ja sam se ispričao, no vidim da želiš navlačiti mak na konac
ti koji si tražio da ti dokažem da duša postoji
ovdje se priča o 1946 toj godini, njemačka vojska je poražena,njemački je narod osramoćen , fašizam je potpuno potučen i ne postoji, to su činjenice, ratni zločinci koji su uzrokovali to što se događalo su ili osuđeni ili im se sudi. Sve je konačno riješeno. Je li s time prestalo zlo? jesu li žrtve s time prestale? O čemu ova tema priča? o humanom preseljenju? Ako u Njemačkoj ne postoje više nikakve snage koje protjeruju nepoželjne, ako je pobjeda potpuna , zašto se to događa do 1948g.
ako je Japan kapitulirao, poražen je i nemoćan , Kako to da i dalje postoje žrtve u Kini, progoni, mučenja protjerivanja kao u vrijeme okupacije od strane japanske vojske?
Jesu li prestali ratovi nakon pobjede nad hitlerovom Njemačkom?

ako nisu , zašto nisu?

Pritom ni jedan milimetar ne želim umanjiti krivnju njemačkih fašista za ono što su napravili, talijanskih, japanskih i inih koji su žarili i palili, nema opravdanja za to.