Jano, razumijem te. I meni kao da netko nož zabije kad vidim porušenu, napuštenu kuću. Iz bilo kojeg razloga.
Puni su otoci, neki više neki manje, napuštenih poluporušenih i urušenih kuća. A kad si pomisliš koliko je truda pa i novaca nekad uloženo u izgradnju. Za plakati.
Ali, svaka kuća je svoja priča. Starci ostaju, moći slabe. Mladi odlaze za boljim životom, lakšim...Mahom u gradove i gradiće, uglavnom uz more zadnjih pedesetak godina. Od turizma, da ne pretjeram, živi 50% Hrvatske.
I tako stari rade i obrađuju, održavaju kuće koliko su fizički i materijalno u moći. Kad oni odu mladi su na sto čuda što s praznom kućom koja i nije na nekoj atraktivnoj lokaciji. Povremeno je obilaze, pa kad treba nešto uložiti novaca ili rada sve nevoljkije to čine. I tako malo po malo kuće se raspadaju.
Isto tako jedan od razloga je i taj što su familije mnogobrojne pa se ne da baš lako podijeliti imovina. Ma ima još razloga, sigurno. Ali, kao što sam i naveo, svaka kuća svoja priča.
