Konačno, ono po što sam došao.
Prije tih dvadesetak godina, kad sam tu bio prvi puta, u sjećanje mi se urezala bogata grobnica koja je bila ukrašena obiteljskom "scenom" u prirodnoj veličini, otac i majka koji drže izdišuću mladu djevojku.
Natpisi na grobnici, koliko se sjećam, spominjali su obitelj NN, očigledno dobrostojeću, muža i ženu koji su imali 5 kćeri. Niti jedna od kojih nije živjela dulje od svoje 14. godine.
Uglavnom. To sam tražio, i nisam našao. Sad, međutim, dok sam još bauljao bespućima međumrežja u potrazi za kakvom informacijom, naišao sam na slijedeću grobnicu. Koja me je kompletno obuzela. Tj. nisam je vidio 1993. godine, ali sam si sada dao glavni zadatak pronaći grobnicu Isabelle Casati, umrle prilikom poroda 1889. godine u dobi od 24 godine. Tako da sam trenutačno opsjednut gospođom umrlom prije 126 godina...
Spomenik je djelo kipara Buttija.
