Kitica mažurani

[milić]

Autor:                          Ivo Jardas                     
Izdavač:                       Matica Hrvatska - Mala knjižnica III       
Urednik:                       Vjekoslav Kaleb
Ilustrirao:                     Frane Šimunović
Mjesto i god. objave:     Zagreb, 1953.
Uvez:                           meki
Dimenzije:                   cca 200 X 150 mm
Broj stranica:               131
Tisak:                         Prosvjeta, Zagreb

Knjižica pisana u meni dobro poznatom Jardasovom stilu. Čitka. Kad počneš, ne staješ.
Meni inače posebno zanimljiva zbog čakavskog rječnika na kraju knjige.
Nama čakavcima bi ovo trebao biti ogledni primjerak kako se male pričice, događaji mogu spremiti u povjesnu ladicu događaja, ali i govora.
Posebno me se dojmila pripovijetka Kitica mažurani, o buketiću mažurana koji mu je poklonila jedna djevojčica u znak zahvalnosti što joj je on, kao hrvatski učitelj, omogućio slušati nastavu na hrvatskom jeziku. Naime, u to doba (prijelaz 19. na 20. st.) je u Istri nadvladavao talijanski jezik, a hrvatski se govorilo u školama koje su otvarale bratovštine uz veliki otpor Talijana na tom području.   

[jazbac]

Kiticu mažurani je ponovo izdala Matica Hrvatska Viškovo 2000. leta, pak san i ja ćapal jedan primjerak. Ivo Jardas je izdal još jednu knjižicu, etnološke tematiki "Po Grožnjanskom krasu" ka ja reprintana sedandeseteh let. I nju iman, aš se ima ki ne pije  . Najviše san se namučil za prit do etnološke studije "Ovčarstvo na Lisini" objavljenoj va Zbornike za narodni život i običaje južnih Slavena, ali upornost se je splatila. Tako san zaokružil su literaturu ku je Jrdas objavil, a od interesantnejeg stvari je i njegova prepiska z njegoven prijatelon Ronjgoven objavljena pod nazivon "Dragi ženso" aš su tako oslovjavali jedan drugega. Za oneh ki ne znaju ženso znači imenjak!