Izbjeglička kriza

[elvis]

 

STOTINE Iračana proputovalo je cijelu Europu kako bi stigli do Finske, da bi se na kraju odlučili vratiti natrag. Tvrde da im se ne živi na tako hladnom i dosadnom mjestu, piše AFP.

Posljednjih nekoliko tjedana izbjeglice prelaze natrag u Švedsku preko graničnog prijelaza Haparanda - Tornio, tek sat vremena vožnje udaljenom od Arktičkog kruga, dok finske vlasti tvrde da sve više zahtjeva za azilom istječe, što znači da je tražitelj ili odustao od traženja zaštite ili jednostavno nestao.

"Recite čitavom svijetu da mrzim Finsku. Prehladno je, nitko ne pije čaj, nema restorana ni barova, ulice su prazne", požalio se 22-godišnji Muhammed, koji tvrdi da je proputovao 750 kilometara južno od Helsinkija, a zatim i 750 kilometara natrag do prijelaza Tornio kako bi prešao u Švedsku. Migranti bez odgovarajućih putnih dokumenata ne mogu koristiti trajektnu liniju između Helsinkija i glavnog grada Švedske Stockholma.

Ima još skupina iračkih izbjeglica koji na autobusnim stanicama u Torniu čekaju da se vrate na jug Švedske i kažu - "Finska ništa ne valja." Švedska je jednako hladna kao ta zemlja, no ipak ima veće imigrantske zajednice te dulju povijest integracije useljenika.

[elvis]

No malo kasnije, pokušavajući ugoditi poslodavcima koji su tvrdili da zemlji treba još više stranih radnika, kancelarka je rekla i da Njemačka ‘ne bi trebala biti zemlja koja ostavlja dojam da oni koji ne govore njemački nisu dobrodošli’, jer tada će ‘kompanije otići tamo gdje mogu naći radnike’. Ili će dakle radnici doći kompanijama ili će kompanije otići radnicima. Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere rekao je: ‘Trebaju nam ljudi. Trebaju nam mladi ljudi. Trebaju nam imigranti. Kao što svi znate, imamo premalo djece.’ Sada je Angela Merkel ponovila da će Njemačka primiti 800.000 sirijskih izbjeglica i time ojačala izbjeglički val u Europu. Njezin potez, premda izaziva otpore i u Europi i u Njemačkoj, nije samo veličanstvena gesta humanizma. On ima i svoj ekonomski smisao. Njemačko tržište rada godišnje treba oko 500.000 radnika kako bi zadržalo dosadašnju propulzivnost. A ljudi koji dolaze iz Sirije u tom su smislu ne samo problem već i rješenje – poteškoću ne čini toliko njihov broj, koliko silovitost i brzina izbjegličkog vala. Čim je veliki val stigao u Njemačku, kancelarka je pozvala lidere njemačke autoindustrije da zaposle imigrante. Nema nikakve sumnje da će oni to i učiniti.

Prema jednom UN-ovom izvješću o migracijama iz 1990-ih godina, izumiranje europskog stanovništva trebalo bi se supstituirati radnom snagom iz Azije i Afrike. Ujedinjeni narodi preporučili su Europi oko 4,5 milijuna migranata godišnje, samo nitko nije predviđao da će to ići na ovaj način. Problem treba riješiti na izvoru, u Siriji. Ukoliko se u toj zemlji zaustavi rat i ponudi neki Marshallov plan, mnogi će se Sirijci vratiti nazad – tada će u svoj zemlji imati i posao i budućnost. Iz zemlje od 18 milijuna ljudi izbjeglo je pola stanovništva. Padne li Asad, kažu stručnjaci, nastat će izbjeglički val prema kojem će ovaj današnji biti sitnica.

[z355ko]

No malo kasnije, pokušavajući ugoditi poslodavcima koji su tvrdili da zemlji treba još više stranih radnika, kancelarka je rekla i da Njemačka ‘ne bi trebala biti zemlja koja ostavlja dojam da oni koji ne govore njemački nisu dobrodošli’, jer tada će ‘kompanije otići tamo gdje mogu naći radnike’. Ili će dakle radnici doći kompanijama ili će kompanije otići radnicima. Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere rekao je: ‘Trebaju nam ljudi. Trebaju nam mladi ljudi. Trebaju nam imigranti. Kao što svi znate, imamo premalo djece.’ Sada je Angela Merkel ponovila da će Njemačka primiti 800.000 sirijskih izbjeglica i time ojačala izbjeglički val u Europu. Njezin potez, premda izaziva otpore i u Europi i u Njemačkoj, nije samo veličanstvena gesta humanizma. On ima i svoj ekonomski smisao. Njemačko tržište rada godišnje treba oko 500.000 radnika kako bi zadržalo dosadašnju propulzivnost. A ljudi koji dolaze iz Sirije u tom su smislu ne samo problem već i rješenje – poteškoću ne čini toliko njihov broj, koliko silovitost i brzina izbjegličkog vala. Čim je veliki val stigao u Njemačku, kancelarka je pozvala lidere njemačke autoindustrije da zaposle imigrante. Nema nikakve sumnje da će oni to i učiniti.

Prema jednom UN-ovom izvješću o migracijama iz 1990-ih godina, izumiranje europskog stanovništva trebalo bi se supstituirati radnom snagom iz Azije i Afrike. Ujedinjeni narodi preporučili su Europi oko 4,5 milijuna migranata godišnje, samo nitko nije predviđao da će to ići na ovaj način. Problem treba riješiti na izvoru, u Siriji. Ukoliko se u toj zemlji zaustavi rat i ponudi neki Marshallov plan, mnogi će se Sirijci vratiti nazad – tada će u svoj zemlji imati i posao i budućnost. Iz zemlje od 18 milijuna ljudi izbjeglo je pola stanovništva. Padne li Asad, kažu stručnjaci, nastat će izbjeglički val prema kojem će ovaj današnji biti sitnica.

pa ćeš onda reći da ja govorim o teorijama/praksi urote?

[elvis]

http://www.6yka.com/mobile/novost/89679

ak ako do do sada i niste obraćali pažnju, poslednjih dana rijeke izbjeglica učinile su da čujete za sirijsku krizu i rat koji tamo bjesni. Ta bliskoistočna država u ratu je već nekoliko godina što je dovelo do velikog broja ljudskih žrtava i masovnog iseljavanja stanovništva.

 Iako je izbjeglička krize nastala još 2011. godine kampanjama za promjenu režima u Libiji i Siriji, ali ona nije sve do ove godine zaista privukla pažnju velikih zapadnih medija. Milioni Sirijaca su već bili raseljeni, najveći deo je ostao u zemlji, ali znatan dio (najviše protivnici vlade) je odlučio da napusti svoju domovinu. Mnogi od njih su nastojali stignu u EU zbog socijalnih davanja i prilike da zarade.

 

Povod za najnoviji talas izbjeglica je bila odluka Turske da dozvoli sirijskim izbjeglicama koje je prihvatila, da konačno napuste svoje kampove i krenu u Evropu. S obzirom da situacija tamo nije nimalo jednostavna i da ne postoje dvije već nekoliko zaraćenih strana, na Jutjubu se pojavi crtani film koji ukratko objašnjava što se tamo događa i zašto ljudi bježe prema Evropi.

 

[elvis]

http://www.altermainstreaminfo.com.hr/vijesti/fotogalerija-12-cinjenica-koje-mnogi-ne-znaju-691

12 činjenica koje mnogi ne znaju i ne žele znati o Siriji

[LLeon]

Što bi trebalo reć da će mo te morati iseliti!   

Izgubio mi se rumunjski nacionalni identitet u ovih 500 godina otkako su moji preci doselili ovdje. Ja sam u svojoj županiji, a ti pazi da ne bi dobio deportaciju u svoju.

A i za blog ćeš se načekat. Kad me ovako isprovociraju, pa si dam oduška, ali inače nemam baš volje ni inspiracije za to.

Groblje na videu je na graničnom prijelazu Šid Tovarnik, između dvije granice

Da, sad sam pogledao. To groblje se nalazi uz cestu Tovarnik-Šid i državna granica prolazi uz rub groblja. Vjerojatno ih je tu hrvatska policija zaustavila i smjestila dok ne dođe prijevoz ili što već. Brate mili, okolo su kilometri livade, a Tovarnik je 2 km dalje. Pa odvedi ih na kolodvor, ionako su ga već cijelog zasrali, a ne ih na groblju držat. 

Po tebi je  Južna Amerika/Latinska Amerika puna nečovjeka, zamisli oni tamo imaju čak i piknike na grobljima

Ne, jer je to njihov običaj. Njihov izraz poštovanja prema svojim mrtvima, da malo „popričaju i druže“ se sa njima. IMHO, prilično čudan običaj, malo i bedast,  ali OK, poštujem. Samo mi nije jasno kakve veze ima meksički običaj piknika na groblju sa ovim barbarstvom (za koje je čak policija više kriva nego izbjeglice).

Elvis, znaš li kako se u uređenim državama prelazi državna granica? Na graničnom prijelazu, sa valjanim dokumentima. Ako osoba ne posjeduje valjane dokumente, onda postoji određena procedura.  Je li tako? Probaj drukčije, pa ćeš osjetit na vlastitioj koži (i novčaniku). Ti ovdje braniš divljake koji prelaze državne granice protivno svim zakonima, bez dokumenata, kroz polja kukuruza, samo zato, jer, eto, žele se dočepat Njemačke. Razumio bih da zvižde meci oko ušiju, pa bježi i spašavaj živu glavu, ali ratno stanje je 2000 kilometara iza njih. Opravdanja nema!

Mađari su pogriješili sa onom ogradom. Treba samo postavit mrtvu stražu na granicu. Možeš eventualno u znak dobre volje, jednom pitat: "STOJ! Tko ide?" Čim počne alahu akbarit- ROKAJ!!!

[elvis]

Elvis, znaš li kako se u uređenim državama prelazi državna granica? Na graničnom prijelazu, sa valjanim dokumentima. Ako osoba ne posjeduje valjane dokumente, onda postoji određena procedura.  Je li tako? Probaj drukčije, pa ćeš osjetit na vlastitioj koži (i novčaniku). Ti ovdje braniš divljake koji prelaze državne granice protivno svim zakonima, bez dokumenata, kroz polja kukuruza, samo zato, jer, eto, žele se dočepat Njemačke.

A je li znaš kako se u uređenim zemljama izlazi iz konc logora, kad već spominješ Njemačku?

A zašto oni mogu preko granica bez dokumenata a ja ne mogu? Negdje sam pročitao izreku (po sjećanju) "svatko ima plaću prema svojim mogućnostima ucjenjivanja - IMHO to je srž stvari. Nemaju menadžeri i po 50 puta veću plaću od običnog radnika jer su 50 puta vrjedniji, mada ima menadžera koji sve što dotaknu pretvaraju u zlatko, dobar dio top menadžmenta bi s  mogao zamijeniti fikusima i nitko ne bi mjesecima primijetio. S druge strane ,običan radnik ima na raspolaganju jako malo načina s kojima može ucijeniti vlasnik pa u skladu s time ima i malu plaću. Osim ako se organiziraju pa nastupe kao skupina, što onda kapitalisti obično opisuju kao bandu, hordu, divljake koji krše državne zakone i bez papira žele mijenjati poziciju.

 

[elvis]

„Kao prvo, nameće se pitanje koliko dugo može ta ljudska rijeka teći i u stanovitoj mjeri rušiti sve pred sobom, odnosno je li dolazak te rijeke ljudi u Hrvatsku i Europu tek početak procesa kojemu se ne može predvidjeti kraj, možda ni godinama? Odgovor na to pitanje morali bi znati i Ujedinjeni narodi, sve vodeće međunarodne sile, vodstvo Europske unije, kao i hrvatski političari. Vjerojatno je da neki od spomenutih pouzdano znaju precizan i istinit odgovor na to pitanje, ali ga ne žele objaviti jer je to u njihovu interesu i u duhu igre koja je vrlo vjerojatno vrlo smišljeno režirana. Teško je reći znaju li odgovor na to pitanje hrvatski političari, ili se pak ne opterećuju tim pitanjem.“

Tako svoj uvodnik u novom Glasu koncila započinje glasnogovornik Kaptola Ivan Miklenić, zabrinut za sudbinu Hrvatske – „što tek čeka Hrvatsku, kad se već sada najavljuje da bi oko sedamdeset tisuća tih ljudi moglo ostati u zemlji barem preko zime?“ – ali i Crkve u Hrvata i Crkve u Cjelini, dakle Crkve Kao Takve.


„Poznato je da u toj rijeci ljudi osim Sirijaca i Iračana ima relativno puno Afganistanaca i Pakistanaca, a sve su to ljudi prikladni za ostvarivanje ciljeva ideologije globalizma koja ima naum razaranja ne samo obitelji, nacije, nacionalne države, kulturnoga identiteta, nego i, možda i osobito, monoteističkih svjetskih religija, posebno kršćanstva u svim njegovim pojavnostima“, objašnjava don Ivan, pa se pita: „Ako je riječ o takvom scenariju, a on se ne može isključiti, kako bi na to trebali odgovoriti i europski i hrvatski političari, kao i odgovorni u religijskim zajednicama? Može li se isključiti tajni plan da se ekspanzijom jedne svjetske religije potisne drugu, da bi se potom iznutra i izvana razaralo i tu religiju?“

Koliko dakle dugo može ta, kako reče don Ivan, „ljudska rijeka rušiti pred sobom“, je li „njihov dolazak u Hrvatsku i Europu tek početak procesa kojemu se ne može predvidjeti kraj“?Glasnogovornik Kaptola pretpostavlja da sile novog svjetskog poretka „znaju precizan i istinit odgovor na to pitanje, ali ga ne žele objaviti“.

Kako je poznato da u Novom svjetskom poretku imam dosta dobre veze i kontakte, odat ću don Ivanu i „objaviti“ odgovore na sva njegova pitanja, od onoga na kraju - „može li se isključiti tajni plan da se ekspanzijom jedne svjetske religije potisne drugu?“ – do onoga s početka: „Je li to tek početak procesa kojemu se ne može predvidjeti kraj?“
I odmah da kažem - ne, ne može se „isključiti tajni plan“. Da, to je „tek početak procesa“. I da, može mu se „predvidjeti kraj“. Naročito se može „predvidjeti kraj“.

Svakako, ne bi bilo prvi put, pa nije teško rekonstruirati kako će u nekoj razmjerno bliskoj budućnosti naša historija pisati „početak procesa“ i njegov kraj.

Bio je na Bliskom istoku, pisat će jednom povijest svijeta, strašan rat: sile sa Zapada svrgavale su afričke i azijske diktatore, crpeći prirodne resurse i zavodeći novi svjetski poredak. Imao je Zapad tako dolje političku vlast i među lokalnim moćnicima odane saveznike, ali nije mogao protiv najvećeg neprijatelja - duboke, upravo fanatične vjere tamošnjeg naroda i njihova neprijateljskog, opasnog boga, za kojega tim siromašnim i primitivnim jahačima deva ni umrijeti nije bilo mrsko.

Tako je bilo svugdje na Bliskom istoku, od sjeverne Afrike do Levanta, od Libije do Palestine. Tako je bilo i u Siriji.

Kad je tako „rijeka ljudi“ iz Sirije krenula na drugu obalu Mediterana, uplašio se Zapad da će imigranti razoriti „ne samo obitelj, naciju, kulturni identitet“, nego i „ekspanzijom“ svoje religije „potisnuti“ pradjedovsku vjeru „u svim njenim pojavnostima“, ukratko sve tradicionalne vrijednosti na kojima je dobra, stara Europa stoljećima spokojno počivala. Nije taj strah bio iracionalan, jer već je po njenom zapadu bilo prljavih stranaca s Levanta i među njima „spavača“, vjerskih vođa i fanatika što su propovijedale tu tuđu i Zapadu posve stranu vjeru.

Zato je Zapad nepovjerljivo gledao svakog sirijskog imigranta što se preko Grčke i Makedonije dokopao Balkana i zakucao na vrata civilizirane Europe, zato je s podozrenjem gledala i tog neuglednog, prljavog i koščatog tamnoputog bradonju što se jednog dana pojavio sa zavežljajem preko ramena.

- Odakle si? – grubo ga je upitao uniformirani muškarac.
- Iz Antiohije, iz Sirije.
- Gdje si pošao?
- Zapravo sam mislio u Dalmaciju. U Solin.
- Bogati? Na more, ha? – pogledao ga je vojnik s visoka. – A ti nisi jedan od onih…?
- Kojih, gospodine? – mirno ga je upitao stranac.
- Znaš ti dobro. Ono, „Bog je velik“, rajska čudesa, djevice i te pizdarije.
- A ne, gospodine – gledao ga je ovaj ravno u oči.
- Hmdobro, ajde da ti vjerujem – klimnuo je glavom vojnik, pa krenuo da ga upiše u registar. – Kako s zoveš?
- Domnius – odgovorio je neznanac. – Ali prijatelji me zovu Duje.

Dalje tu priču znate i sami: lažljivi sirijski imigrant, čim je došao do Solina, okupio je svoju sektu i stao širiti opasnu religiju s Levanta, kršćanstvo ili kako se već zvala, sve dok se po Solinu i okolici nije pročulo da je bradati fanatik navodno oživio mrtvog sina stare udovice Febronije, i da se sve više ljudi okreće toj novoj poganoj vjeri. Prefekt grada Salone, mudri Maurilije, bio je pod velikim pritiskom lokalnih svećenika, koji su – bilježe stari ljetopisi - tvrdili kako Duje iz Sirije „uvodi novu religiju protiv zakona koje su donijeli Augusti“ i žalili se kako novo „praznovjerje“ s istoka okuplja više ljudi nego gladijatorske igre, a kamoli javna žrtvovanja kultovima Jupitera i Serapisa, prijeteći naposljetku rimskom prefektu kako bi i sâm, ako ne poduzme nešto, mogao biti optužen za „podrivanje vjere u bogove“. I to u srcu Carstva, pred zidinama velebne palače koju je upravo tih dana, svega par milja od Salone, za sebe dovršavao sâm senior augustus Gaj Aurelije Valerije, rečeni Dioklecijan!

Tako je, eto, skončao zloglasni sirijski terorist Domnius iz Antiohije, našoj historiji poznatiji kao sveti Duje.

Prilično stoga „pouzdano“ i „precizno“ može se rekonstruirati kako ivani miklenići onoga doba u pravednom gnjevu kriče kako „ljudska rijeka“ iz Sirije i Bliskog istoka „ruši sve pred sobom“, pitajući se „je li dolazak te rijeke ljudi tek početak procesa kojemu se ne može predvidjeti kraj, možda ni godinama“, je li „njihov naum razaranje ne samo obitelji, nacije, kulturnog identiteta“, nego i, možda i osobito, Jupiterova kulta „u svim njegovim pojavnostima“, i – konačno - „može li se isključiti tajni plan“ da se ekspanzijom kršćanstva potisne vjera u rimske bogove? Sve lamentirajući kako bi „odgovor na to pitanje morali znati“ i rimska Kurija i gospoda senatori, kao i prefekt Maurilije, i kako „vjerojatno neki od spomenutih pouzdano znaju precizan i istinit odgovor na to pitanje, ali ga ne žele objaviti jer je to u njihovu interesu“.

Poučna priča o svetom Duji podsjeća nas tako da ne bi bio prvi put kako se u cikličkim historijskim amplitudama svoje ohole dekadence Europa nepovratno mijenja. Ivanu Mikleniću to se ne mora svidjeti – ne mora, najzad, ni meni ni vama – ali povijest se, jebiga, ne piše sama. Imam stoga za Ivana Miklenića dobru i lošu vijest.

Ako je, naime, historia zaista magistra vitae, bolje je da mu kažem odmah: za samo desetak godina nova će religija s Istoka biti proglašena službenom vjerom nove Europe, onako po prilici kako to u svom provokativnom romanu „Pokoravanje“ piše Michel Houellebecq. Jednako bi, najzad, taj njegov roman bio tjeskobna distopija i da ga je objavio prije hiljadu sedamsto godina. S te pak točke povijesti, dalje je prilično lako „pouzdano“ i „precizno“ rekonstruirati njen ostatak.

Za točno tri stotine godina – koja više, koja manje – u tu će novu, kršćansku Europu doći s Istoka nova „ljudska rijeka koja će rušiti sve pred sobom“, i opet će Zapad nepovjerljivo gledati svakog imigranta što se dokopa Balkana i zakuca na vrata civilizirane Europe, uključujući i onu brojnu, neuglednu, prljavu i bučnu imigrantsku obitelj što će se jednog dana pojaviti sa zavežljajima preko ramena.

- Odakle ste? – grubo će ih pitati uniformirani muškarac.
- Iz Perzije, gospodine.
- Gdje ste pošli?
- Zapravo smo mislili u Dalmaciju. U Solin.
- Bogati? Na more, ha? – gledat će ih vojnik s visoka. – A vi niste od onih…?
- Kojih, gospodine? – mirno će ga je pitati jedan od njih, očito najstariji.
- Znaš ti dobro. Ono, Svarog, Svarožići i te pizdarije.
- A ne, gospodine – gledat će ga ovaj ravno u oči.
- Hmdobro, ajde da vam vjerujem – klimnut će glavom vojnik, pa krenuti da ih upiše u registar. – Kako se zovete?
- Ja sam Klukas – odgovorit će neznanac. – A ovo su Lobel, Muhlo, Kosjenc, Hrvat, Tuga i Buga.

Hoće li to, dakle, biti „tek početak procesa kojemu se ne može predvidjeti kraj, možda ni godinama?“ Svakome će svećeniku solinske biskupije biti, naime, „poznato da u toj rijeci ljudi osim Huna i Avara ima relativno puno Hrvata i Srba, a sve su to ljudi prikladni za ostvarivanje ciljeva ideologije globalizma koja ima naum razaranja ne samo obitelji, nacije, nacionalne države, kulturnoga identiteta, nego i, možda i osobito, monoteističkih svjetskih religija, posebno kršćanstva u svim njegovim pojavnostima“. Ako pak bude riječ „o takvom scenariju, a on se ne može isključiti, kako bi na to trebali odgovoriti političari, kao i odgovorni u religijskim zajednicama?“ Hoće li se moći „isključiti tajni plan da se ekspanzijom jedne svjetske religije potisne drugu, da bi se potom iznutra i izvana razaralo i tu religiju?“

Kako je cijela ta historijska zgoda završila, danas znamo. Povijest je možda loša učiteljica, ali ne može se osporiti da je upravo urnebesno zabavna: čitajte samo četrnaest stoljeća stare uvodnike i ljetopise solinskog svećenika Ionannesa Micleniusa, iskreno u jesen 615. godine uplašenog što će biti s kršćanskom rimskom Dalmacijom pred rijekom Hrvata, „kad se već sad najavljuje da bi oko sedamdeset tisuća tih ljudi moglo ovdje ostati barem preko zime“.

Je li to pak za današnjeg Ivana Miklenića dobra ili loša vijest, zavisi samo o njemu: s koje će strane salonitanskih zidina biti kad ih zapljusne „ljudska rijeka“ s Istoka?

Hoće li, kad dođe vrijeme, biti glasnogovornik Crkve pred neprijateljskim Hrvatima - zabrinut za tradicionalne vrijednosti Europe i „kršćanstvo u svim njegovim pojavnostima“ – ili Hrvat pred neprijateljskim kršćanskim svećenicima, zabrinut za svoje tradicionalne vrijednosti, „obitelj, naciju i kulturni identitet“?

[mušica]

LLeon uočen u kukuruzištima istočne Slavonije spreman za klanje Sirijske djece u obrani katoličke Europe i načela Božjih zapovijedi.

[elvis]

Nešto manje od jedne trećine svih imigracija su slobodna preseljenja građana članica EU, SAD je najveći pojedinačni primatelj useljenika, a slijede Njemačka i Velika Britanija. Države Europske unije, članice OECD-a primile su nešto manje od milijun imigranata porijeklom izvan drugih država EU u 2013.g., približno isto kao i SAD. Zanimljivo je napomenuti da je Slovenija te godine primila 21.700 useljenika, Češka 27.800, a Irska 40.200 imigranata. Od 2006. do 2013. države EU koje su članice OECD-a primile su ukupno 9,3 milijuna useljenika. Od tog broja manje od 15 posto bili su useljenici zbog humanitarnih razloga ili tražitelji azila. Više od 800.000 ljudi je u državama OECD-a zatražilo azil u 2014. To je bio najveći broj nakon 1992.,a koji će naravno u ovoj godini biti drastično premašen. U prošlih devet godina udio azilanata bio je 8,2 posto, a prednjačile su danas često prozivane i napadane Sjedinjene Američke Države s 12 posto azilanata u ukupnom broju imigranata.

[...]

Navedeni omjeri jasno ukazuju da je bez obzira na snažan porast broja izbjeglica koji su zatražili azil do kraja 2014. njihov udio u ukupnom broju imigranata gotovo zanemariv. Budući da je u prosjeku šest imigranata dolazilo na 1000 stanovnika država OECD-a nije jasno kako je nekima pola jednog azilanta na 1000 stanovnika moglo postati opasnost za način života „kluba bogatih“. Od početka ovog stoljeća 25 milijuna stranaca dobilo je državljanstvo u zemljama OECD-a, a broj stalnih stanovnika koji nisu rođeni u tim državama povećan je za 35 milijuna. Iz svega navedenoga proizlazi da je i ovogodišnji izbjeglički val moguće uklopiti u ukupne imigracijske tokove najrazvijenijih država. Prirodni prirast stanovništva u velikoj većini država EU ima negativni predznak, broj umrlih nadmašuje broj novorođenih te bez novih useljenika nije moguće osigurati opstojnost društava.

[...]

Kada se ideje rasne, nacionalne i vjerske superiornosti presele iz političkog mraka u vladajuće elite onda ponekad imamo smiješno-žalosne rezultate. Češka je glasala protiv kvota koje je odredila Europska komisija jer je tom odlukom Češka trebala u naredne dvije godine primiti 4853 izbjeglice, a od 2007. do 2013. u Češku je uselilo 320.000 imigranata. Slovenija je u istom razdoblju primila 166.000 useljenika bez obzira na recesiju i krizu, a sada održava izvanrednu zatvorenu sjednicu parlamenta zbog nekoliko tisuća izbjeglica koje su putovale nekoliko sati između Brežica i Šentilja. U tri godine 904.000 Rumunja emigriralo je u druge države OECD-a, a rumunjska vlada glasa protiv kvote od 6351 izbjeglice koje treba primiti u sljedeće dvije godine.

[...]

Gotovo trećina stanovnika Švicarske nije rođena u toj zemlji, a očekivano podaci su slični za Novi Zeland i Australiju. Svaki šesti ili sedmi stanovnik Austrije, Irske, Slovenije, Švedske, Belgije i Norveške rođen je u nekoj drugoj zemlji. Nacionalno homogene države su prošlost, neki će očito tu lekciju morati naučiti na mnogo teži način.


http://www.telegram.hr/politika-kriminal/istina-o-izbjeglicama-gledamo-li-kraj-nacionalno-homogene-drzave-u-europi/

[LLeon]

bla.. bla.. truć.. ser..

[z355ko]

"   U Saudijskoj Arabiji tj. u mjestu Mina (8 kilometara od Mekke) stoji 100.000 luksuznih šatora veličine 64 m2. Svi su klimatizirani, obloženi teflonom kao zaštitom od sunca i požara, sa svom opremom, voda, kuhinje, kupaonice itd.
Tu ima mjesta za 2-3 milijuna ljudi.
Ti šatori se koriste 5 dana godišnje kad je hadž.
Saudijska Arabija kao muslimanska i neopisivo bogata zemlja ne želi primiti izbjeglice iz Sirije ili drugih zemalja, niti jednog!
Ironija: ta ista zemlja je ponudila njemačkoj izgradnju 200 džamija za 500.000 izbjeglica koji se očekuju ove godine.
Što reći na to?!  "

[elvis]

"   U Saudijskoj Arabiji tj. u mjestu Mina (8 kilometara od Mekke) stoji 100.000 luksuznih šatora veličine 64 m2. Svi su klimatizirani, obloženi teflonom kao zaštitom od sunca i požara, sa svom opremom, voda, kuhinje, kupaonice itd.
Tu ima mjesta za 2-3 milijuna ljudi.

Gomila ljudi je iz ovih krajeva odlazila u Njemačku i ostale razvijenije krajeve iako su i ovdje imali kuće a nije bilo ni rata. Ti šatori su OK, ali ako želiš budućnost nisu neko rješenje.
Ratu u Siriji se ne vidi kraja, mogu otići u takve logore i čekati dok im život prolazi ili mogu probati otići tamo gdje misle da je bolje tj gdje će imati neku budućnost.

Možemo, ako to želimo, reći da mi želimo tu budućnost samo za sebe i da je ne želimo dijeliti. Ne bi bili prvi, a sigurno ni zadnji koji bi prihvatili latinsku izreku "mors tua vita mea" ali onda ne lažimo da smo katolici i/ili humanisti, ili išta drugo što bi značilo da smo bolji od običnih životinja koje štite svoj teritorij.

[z355ko]

tko kaže da smo bolji
jednostavno takvi smo, čuvamo svoje. Tuđe nećemo svoje nemamo:-)

[z355ko]

povijest je učiteljica života, tako barem kažu.......
ovih sam dana saznao za još jednu novu riječ
DRAPETOMANIJA
Riječ koja je vezana i za sadašnju situaciju sa izbjeglicama, više posljedično, no , kako ne vjerujem u slučajnosti, vjerojatno i uzročno
naime , o čemu je riječ?
O tome da tadašnji (1850tih godina) robovlasnici , pojavu bježanja robova  od gospodara nikako nisu mogli shvatiti, pa su takvo neshvatljivo ponašanje okarakterizirali kao ozbiljnu bolest, te su svakog roba koji bi više puta pokušao pobjeći proglasili bolesnim od drapetomanije. Jasno da su imali i lijek za tu bolest, drapetomanije se liječila odsijecanjem nožnih prstiju .
Danas malokome nije jasno što ti nasljednici nekadašnjih robovlasnika rade po svijetu uvozeći demokraciju. Nebi me začudilo da i ovim izbjeglicama daju kakvu medicinsku dijagnozu, a i nama koji s podozrenjem gledamo na te i takve pojave