TERMOELEKTRANA VLAŠKA U DOLINI RAŠE Razvoj električne mreže na Labinštini počinje 1926., kada se uvode nova rudarska postrojenja na električni pogon, a to je omogućeno izgradnjom 50 kV dalekovoda Svetvinčenat - Štalije i trafostanice 50/10 kV Štalije.
Godina 1927. označava početak elektrifikacije kućanstava Labinštine.
Te i iduće godine Krapan, Vinež, Štrmac, Štalije i Bršica povezuju se 10 kV vodovima. Godine 1926. izgrađena je Tvornica cementa u Koromačnu, a za njezinu opskrbu električnom energijom podignuta je termoelektrana. Italija je nastojala iz Labinštine izvući što veći profit pa 1931. montira 8,5 km dugu žičaru na električni pogon za prijevoz iz Cera, a u Rapcu lučko postrojenje za utovar boksita.
Labinština 30-ih godina doživljava velik industrijski procvat: osim kopanja ugljena, boksita i proizvodnje cementa, meliorizira se dolina Raše, 1931. isušuje Čepićko jezero, grade se dva
nova naselja (Raša i Podlabin), što dovodi do povećanja potrošnje energije i posljedično do izgradnje termoelektrane Vlaška 1939. godine.
TE Vlaška, s dva turboagregata od 3,5 MV i 6,5 MV te 42 Hz, izgrađena je u dolini Raše.
Prvi rukovoditelj bio je De Sommain, a osim njega u početku su bila zaposlena četiri radnika koja su opsluživala termoelektranu. Za svako pokretanje bilo je potrebno 1.200 kilograma nafte pa se zbog štednje stavljala u pogon dva ili tri dana svakog drugog mjeseca.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata najprije su je oštetili partizani, ne bi li onemogućili Nijemcima da je koriste, a potom je u veljači i ožujku 1945. godine na nju iz savezničkih aviona palo 26 bombi.
Popravak je počeo sredinom 1945. i, premda uz velike teškoće i česte kvarove, TE Vlaška je prve kilovate struje dala već 1946., s novim agregatom od 3,2 MW. Najviše je radila za ugljenokop, ali korištena je i kao dopunski izvor za potrebe Elektroprivrede. Pojačana je 1950. novim agregatom od 14,8 MW, koji je iduće godine stradao od udara groma pa je zamijenjen drugim od 6,5 MW, dobivenim iz reparacije. Pogon je ponovno obnovljen 1956. i bio je u funkciji još dvadeset godina, sve do 1976., kada je rashodovan. TE Vlaška ubrzo je došla u stanje jednako onom u kojem je bila po završetku Drugog svjetskog rata i još je jedno ruglo, pljuska slavnoj rudarskoj povijesti Labinštine.
Ruševne zgrade u vlasništvu su HEP-a, koji ih je svojedobno namjeravao srušiti, ali je od toga odustao jer je kanio u postojećim gabaritima izgraditi skladišta. Inspekcija za zaštitu okoliša davno je rekla da ruševne građevine predstavljaju “opasnost po život i sigurnost ljudi te prometa”, a deponij opasnost za širenje požara. Okoliš je naime zatrpan svakojakim smećem. Kako izbliza izgleda ovaj nekad uzorni i velebni pogon mogli su se uvjeriti putnici koji su išli tom cestom kada je glavna prometnica Raša - Barban bila zatvorena zbog popravka urušenog mosta.
(By Robert BURŠIĆ)
Slijedi fotogalerija ove TE u raspadu od 19.07.2015. Upozoravam one koji se ovamo žele otputiti da je bauljanje tamo opasno!
Pogled na ulaz i nekadašnju rampu ... Destrukcija na svakom koraku.
Lijevo iza zida postrojenja koji ide gore do nekadašnje pruge KJrapan - Štalije kojom se dopremao ugljen do luke za odvoz penje se zanimljiva kombinacija stubišta i serpentinastih rampi, još neviđen sistem do sada - barem meni. Zanimljivo!