Grad Raša i ...

[elvis]

Dalje olimpijski bazen. Htjeli su ga urediti, međutim konzervatori se ustali na zadnje noge jer ...    može se urediti samo kako je nekada bilo! Srećom, pronašli su u arhivu da je postojala narudžba crvenih pločica koje nikada nisu dostavljene. Rat sve poremetio.

Po meni bi se to riješilo micanjem konzervatora ... jasno mi je da se štiti neka posebna kuća, zgrada , ... ali olimpijski bazen? Da je zatvoren, pa da ima neku posebnu arhitekturu, ali obična  betonska kada 

[Rijeka]

A sada par interesantnih o samom rudniku,
Iskop ugljena počinje još u 15.st. kad su se na površini pojavili izdanci tzv. rusog ugljena koji je bio smolastog oblika. Vjerojatno se još i prije srednjeg vijeka ova smola počela upotrebljavati za impregnaciju podvodnih dijelova čamaca. Kasnije kada su našli "zdravi" ugljen, opet se nije mogao koristiti kao smola za premazivanje čamaca a drugo tržište nije postojalo.
U njihovim arhivima stoji da prvi ozbiljniji posao rudnika jest upravo vezan za Rijeku, odnosno za potrebe Šećerane (1785.) i Harteru (1821.)

Izlaz iz zgrade pred samim ulazom u rudnik



Kaže da nam je baš super ispalo da nismo mogli u rudnik pa smo sve drugo stigli vidjeti, jer nakon što budete 3 sata dole, u rudniku, izaći ćete poprilično umorni, psihički i fizički, da vam neće pasti na pamet ni pizza poslije.
Svi generalno idu na spavanje. 

Ulaz


Kaže da je to zato jer na devetom i desetom horizontu na koji će nas voditi 100% vlaga i 13 °C.  Da izmori čovjeka samo tako. (Zokxy kaže:  )
Inače, rudnik je kopan na 30 horizonta.  Između svakog horizonta priča nije ista, između nekih je 10 m dubine a između nekih i 70 m dubine. Sve zajedno je 800 m dubine/visine, ispod 580 m i 220 m iznad razine mora.



Kaže da će nas iznenaditi kad budemo vidjeli kakva je to dole mašinerija.
Mi bi trebali ući na 9 horizont (ili 10.?) na kojem je ponavljam 13 °C, a na 30. horizontu je čak +40 °C, te navodno postoji par fotki gdje rudari rade goli, bez odjeće i bez donjeg veša. Goli!
Da li je to za potrebe slikanja tako da se dočara težina posla ili su zaista tako radili, ostaje pitanje.
Uglavnom danas je potopljeno od 30. horizonta do 11.
Sveukupno je 400 km iskopanog rudnika. 

Jedva čekam posjetiti unutrašnjost da konačno sliku spojim s teorijom.   

Eto.. tako je dana 19.7.2015. Udruga Istarski ugljenokopi ugostila Udrugu 051.   

Ponovilo se! 

[elvis]

Kaže da je to zato jer na devetom i desetom horizontu na koji će nas voditi 100% vlaga i 13 °C.  Da izmori čovjeka samo tako.

  lako za čovjeka, ovo mi se ne sviđa niti najmanje, consumer grade elektronika je projektirana da radi  u području  10 - 90% vlage. To bi moglo pokvariti fotoaparate.

[Rijeka]

 

[milić]

Da lijep izlet izrodi i lijepu reportažu. 
Nego...postoji li mogućnost vlage 100%?
Naravno, evo iz Wikipedije, brzinski.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Rosi%C5%A1te

[fusher]

ovo casa dei capi i slovo c mi baš ne drži vodu. c se čita ČI...a k KAPA
morda slovo K, kapa, casa cappa, casa dei capi

[Kont]

Jako lijepo i zanimljivo . Ima li još štogod ?

[milić]

Vjerujem da bi slikice-panorama sa zvonika jako lijepo sjele pri kraju reportaže...

[zokxy]

Čekaj malo, ja još nisam ni počeo sa slikama. Ima toga kamara... 

[milić]

A časna pijonirska, nisam te prozivao...Al sam mislio baš na tebe dok sam ovo gorika pisao.

[Kont]

A časna pijonirska, nisam te prozivao...Al sam mislio baš na tebe dok sam ovo gorika pisao.

I ja

[zokxy]

Eto, uhvatio sam malo vremena da Vam dopunim ovu temu i mojim viđenjem grada Raše ... Ja sam njime oduševljen, ma koliko nekima bio ružan, a arhitektonskog gledišta on mi je savršen ... Služi samo jednoj svrsi - smještaju rudara i okrenut je jedino cilju što veće produktivnosti istih ... Nije tu bilo nimalo lako živjeti običnom rudaru. Smještaj samaca bio je u sobama sa po 4 kreveta u objektima mislim tipa "D", obitelji su imale veće kuće, ovisno o rangu dobivao se i tip kuće ... Jedna jedina posebnog unikatnog tipa koju je trebao zauzimati upravitelj rudnika ostala je nakon gradnje grada neuseljena jer je upravitelj bio Židov, a Italija je 1938. godine donijela rasne zakone pod pritiskom Trećeg Reicha, te je upravitelj, kao uostalom i sam arhitekt Raše Gustavo Pulitzer Finali morao spašavati živu glavu odlaskom iz Italije 1939.
 
Pulitzer Finali, Gustavo, arhitekt (Trst, 17.X.1887 – Genova, 16.IV.1967). Studirao je na Politehnici u Beču, a diplomirao na Sveučilištu u Münchenu kod arhitekta Theodora Fischera. Nakon I.svj. rata istaknuo se projektima interijera, posebice brodskih, a s Nicolom Costanzijem realizirao je niz interijera za luksuzne putničke brodove (Victoria, 1931; Oceania, 1933; Calitea, 1933; Conte Rosso, 1935; Vega, 1938; Andrea Doria, 1938–40). Tijekom 1930-ih radio je u Londonu, poglavito interijere poslovnih zgrada (Grosvenor Hotel, Lloyd Triestino, Cosulich). Nakon 1939. otišao je u SAD, gdje je projektirao paviljone tal. restorana za svjetsku izložbu u New Yorku. Bio je i projektant mnogobrojnih vila u Hollywoodu. Nakon 1949. vratio se u Italiju i stalno naselio u Genovi, te je sudjelovao na mnogim arhit. natječajima. Poseban doprinos Istri dao je realizacijom rudarskoga grada → Raše, gdje je na izniman način sintetizirao ideje moderne arhitekture i lokalnih izričaja, i to na razini urbanizma, arhitekture i interijera zgrada.

Inače prije nego krenem sa slikama, pročitajte i pogledajte i ovaj zanimljiv tekst o Raši - http://www.ipu.hr/uploads/documents/205.pdf


Stigli smo deset minuta prije predviđenog sastanka. Iskoristio sam vrijeme za klikanje po trgu i oko njega, dok se Sunce nemilice dizalo i zagrijavalo zrak dobrano preko 30 Celzijusevaca već u to doba.




Demistifikacija mjesta stajanja kipa rudara. A usput i rijetka sačuvana Mussova govornica jer su u većini ostalih gradova Italije one porušene. Čak je jedared i Prvi Tovarišč Tito govorio okupljenoj masi s ovog balkona. 




Vjerojatno su jadnog partigiana objesili na kip rudara. Ne znam, nagađam. 




Ova velika gromada kamenog ugljena iz rudnika Raša postavljena je na trgu još za vrijeme Italije, no kako ta vrsta ugljena nije baš otporna na atmosferilije jer nije kompaktan i ima naslaga i drugih minerala vrijeme čini svoje, te je gromada sada malo manja, a morali su je i ojačati hvatanjem u betonski temelj

[zokxy]

Na bivšoj Casa del Fascio 1950. g osvanuo je ovaj natpis:

Genijalnu misao Marksa TVORNICE RADNICIMA ZEMLJA SELJACIMA
Ostvarila je pod junačkim rukovodstvom Tita prva u svijetu
Slavna KPJ

Dana 9. septembra 1950. godine u ovoj zgradi Istarski
ugljenokopi predati su na upravljanje rudarima
(Deciphered by Zokxy)
 



Oriđiđi okrugla fontana iz 1937. godine i dalje je u funkciji




Kompozicija rudarskog vlakića s vagonetima između magistralne ceste Pula - Labin i crkve sv. Barbare danas služi samo kao podsjećanje na prošle dane

[zokxy]

Drugi kraj rudarske kompozicije, i vagon napunjen drvom za podgrađivanje ...




Već prije spomenuti javni pisoar poslikan s druge obale kloaka-rječice koja se od Labina spušta iz ispusta kanalizacije i asimilira malu rječicu kojoj je izvor u Krapanu i dalje teče otvorenim tokom bogatim sumporovodicima direktno kroz Rašu. Vjerujem da ovako kako ovih dana miomiriše po ovim zvizdan temperaturama tamo baš i nije originalno projektirano.   




Pogled sa Mussove govornice na trg ispod. Inače, trg je zanimljiv jer niti jedna cesta ne vodi na njega, samo jedna uz njega prolazi. Razlog je namjeran - arhitekt je trg denivelirao, tako da magistralna prometnica Pula - Labin prolazi iznad i uz njega, a ulica koja povezuje stambene nizove i ide desnom obalom kloaka rječice je ispod i uz trg.

Važan element longitudinalnog industrijskog grada prema Le Corbusieru su putovi (vodeni, kopneni i željeznički) koji moraju omogućiti nesmetan dolazak sirovina, odnosno odlazak prerađevina. Iz toga razloga putovi prema Le Corbusieru, zauzimaju jednu od dviju granica linearnog grada: »Građevine su samo na jednoj strani putova; putovi uvijek moraju biti slobodni i ne smiju se koristiti u druge svrhe: u suprotnom, ako su građevine s obje strane, putovi će se trajno suziti«. Tako će i Rašu uz dolinu potoka Krapna morfološki određivati i magistralna cesta Rijeka — Pula, koja prolazi paralelno s gradom, ne zadirući u gradsku strukturu.

Osobitu pozornost Pulitzer će posvetiti oblikovanju gradskoga središta — glavnoga gradskog trga na kome se nalaze najvažnije javne zgrade: Crkva sv. Barbare, općina, hotel, pošta, Dom Balilla, Casa del Fascio, radnički dom i kino. Motivom trga Pulitzer međusobno povezuje razdvojene gradske cjeline stvarajući svojevrsnu agoru na kojoj istovremeno odvaja svjetovnu od duhovne vlasti dijagonalno sučeljavajući crkvu sv. Barbare i Casu del Fascio. No, ono što je glavna karakteristika tog trga jest da Pulitzer na strogo ograničenu prostoru daje pregled svih relevantnih pravaca talijanske arhitekture tridesetih godina od funkcionalizma, talijanskog realizma, novenčetizma, do novoga klasicizma (tzv. Stile Littorio).

[zokxy]

Iza leđa Mussu nalazi se i originalna metalna roleta na kojoj se kočoperi naziv proizvođača ...




A ovo je trijumfalna kapija koju je imao svaki rimski iole važniji grad, u stilu arhitekta Pulitzera. 

Izraziti primjer liktorskog stila u Raši izvedba je gradskih vrata — ulazne porte uz glavni trg i zgradu Casa del Fascio. No, Pulitzer će suprotno tadašnjem monumentalizmu sličnih ostvarenja mjere svoje porte prilagoditi mjerilu grada. I upravo u tom detalju sadržana je, kako piše Valušek: »Ingenioznost Pulitzerova rješenja (premda je riječ o kompilaciji već postojećih, recentnih uzora ideološko-frazeološkog tipa)... kako u mjeri grada, tj. »niskosti gradnji, tako i u činjenici da je visina porte idealno iznivelirana s visinama bočnih zgrada, pa se porta doima kao proboj ili izboj u kontinuiranom zidnom plaštu zgrada, tj. trga«. Mogli bismo reći da u Pulitzerovu rješenju gradske porte nije sadržana samo njegova ingenioznost nego i njegov ideološki stav prema fašizmu, koji osobito dolazi do izražaja primjerice u realizaciji Crkve sv. Barbare, čija armiranobetonska konstrukcija paraboličnih lukova asocira na izvrnuti rudarski vagonet, ali i na drvenu konstrukciju rudarskog okna koja negdje u svojoj dubini nosi daleke tragove lokalne graditeljske tradicije. »U Istri, vjekovnom mjestu susreta triju velikih europskih kultura, romanske, slavenske i germanske«, pisat će Valušek, »nastao je grad čiji je arhitekt (podrijetlom Židov, mađarskih korijena) znao spojiti dijelove tih tradicija u jednu novu vrijednost. Od Romana je preuzeta sama gradogradnja, od Slavena lokalna graditeljska tradicija, dok od Germana pojam i smisao Gesamtkunstwerka, kao idealne pozicije umjetnika koji projektira i dizajnira sve — od grada samog, preko arhitekture do urbane i interijerske opreme«.




Dimnjak i termoelektrana u Raši, danas van funkcije, kao uostalom i čitava industrija ovog grada.