Prirodoslovni muzej Rijeka

[milić]

http://www.prirodoslovni.com/hr/homepage.html

Evo, sve što vas zanima možete naći tu. Ako i ne nađete možete ih pitati.


Ja ću vam samo predložiti kako lijepo ubiti nekoliko sati. Bilo bi dobro da i bilo čije dijete uzmete sa sobom. Bit će vam zahvalno, vjerujte mi.
Dakle, jutros mi šutnulo u glavu da osim izložbe o Claustri posjetim još nešto. I tik-tak sam odlučio. Pred malo vremena bio sam u PPMHP pa odluka i nije bila neočekivana.



Na ulazu htjedoh platiti ulaznicu, ali me gospođa ogledala i dala besplatnu ulaznicu. Majko, mislio sam si, što tako bijedno izgledam da misli da nemam desetak kuna. Ali, ništa nije onako kao što drugi pomisle. Odmah sam ja to sebi ovako protumačio:
- Bog te mazo...Al si lep. I biljeterke padaju na tvoj šarm (ili šamar).

[milić]

I tako, uđoh ja u mračnu komoru. I hladnu, što je bitno u ova topla vremena.
Malo leptira.

[milić]

A kukce baš i ne volim pa zato samo jedna sličica.

[milić]

Niti zmije nisu baš moji favoriti. Hladne i ljigave. Baš su brrrr!

[milić]

A ovo već da. To je moj omiljeni milje. Neke od ovh životinja ne bih volio sresti, ali ipak su mi draže nego one ljige.

[milić]

E tu, uz ovaj medveđi "kavez", sam zastao. Cvrkut ptica u tami je upravo nestvaran doživljaj. Da sam imao dekicu i pivu, legao bih i uživao u cvrkutu ptica.
Malo sam na monitoru "prolistao" ptice našeg kraja i otkrio koja ptica je prekjučer, onako lijepo, cvrkutala u Trsatskom parku takmičeći se samnom.
Kos, kos je to bio. (Nadam se da ovo neće pročitati moj kamarad Damir V. jerbo on imade jednu jako ružnu doskočicu na spomen imena kos.)
Ili kosica? (Valjda nije kosorica?).
Ma baš sam uživao slušajući cvrkute raznih ptičica.

[elvis]

Niti zmije nisu baš moji favoriti. Hladne i ljigave. Baš su brrrr!

Nit su hladne nit su ljigave 

[milić]

Niti zmije nisu baš moji favoriti. Hladne i ljigave. Baš su brrrr!

Nit su hladne nit su ljigave 

A dobro, 33,3% sam u pravu. Zato su brrrr! 

[milić]

Još malo mojih favorita.

[milić]

A sad dolazi ono po što sam i došao ovdje.
Akvarij!







Poznajete li ove ribice?
Ja da, ali vam neću otkriti koje su.
Ako ne znate, a želite saznati koje su, pođite u Prirodoslovni. I tu ima monitor koji svašta znade.

[milić]

Zadnji put, kad sam bio u Prirodoslovnom, sjedio sam ispred srednjeg, akvarija u mraku i tišini. Gledao ribice i uživao. Meditirao.
Danas nije bilo tako.
Evo i zašto.



Djeca, dječica su razlog što nije bilo tako kako sam očekivao, tamno i tiho. Tamu i tišinu zamjenili su ozareni dječji obraščići i vesela cika.
I nije mi žao. Dapače. Drago mi je da se djeca od malih nogu uče o životu prirode. I kako živjeti u zajedništvu s na pr. medvjedom ili pak zmijom (brrr!).

[milić]

Ali to nije sve dragi čitatelji!
U sređenom okolišu Prirodoslovnog možete uživati u pravom mediteranskom vrtu. I njuškati lavandu, ružmarin, oleandar...
Za taj doživljaj ne trebate otići do Cresa ili Lošinja. Ne, on je tu, nadohvat ruke. I besplatan. (Jasno ako ste lepi i šarmantni ki ja!  )





I ne zaboravite prvom zgodom otići u Prirodoslovni muzej. Neka vas dijete povede sa sobom.