Premužićeva staza

[zokxy]

Pogled na brdo kojim smo došli, ovaj prijevoj skroz desno - tuda ide staza ... Bit će dalek put nazad ... 




Punta Luna, kraj Paga ... Staza ide dalje blago uzbrdo. Općenito staza nije nimalo nmaporna, nema velikih strmina pa se lako njome hoda, čak i netko tko nije vičan planinarenju. Nažalost neki njeni dijelovi, naročito nad Radlovcem poprilično su u lošem stanju, pa je oprez cijelo vrijeme neophodan.




Pogled sa staze na Mlinište ... poprilično velika planinska dolina.

[zokxy]

Prekrasni prizori ... uslojeno kamenje iznad staze ...




... a ispod puca pogled na Mlinište i Pag ...




... pomalo napredujemo prema današnjem cilju - raskršću za planinarsko sklonište Ograđenicu.

[zokxy]

Lijep detalj uz stazu ...






Dvije fotke skoro s istog mjesta, isti motiv - prva iz mog fotoaparata iz kojeg su sve ostale fotke do sada, a druga s mojim HTC mobitelom. Koja vam je ljepša i kvalitetnija? 

[zokxy]

Pogled ka zapadu ... vidi se i Rab




Eto, vodič i ja stigli smo do raskršća za Alan i Ograđenicu ... to je kraj današnje etape ... cca 6-7 km u jednom smjeru. Sad treba i nazad. 




Zanimljivo označavanje pravaca. 

[zokxy]

Još par slika s povratka:




Vidite li našeg trećeg člana ekspedicije na ovoj fotki s povratka (dio staze iznad Radlovca)




Evo ga, tu je! 




I još detalj zanimljivog stijenja na putu. Prošarano bijelim crtama.

Dodajem ovdje još i jučer objavljenu reportažu o cvijeću i flori Premužićeve staze na linku http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2796.msg65566#msg65566


I to bi za sada bilo to. Do slijedećeg zapisa 

[z355ko]

Kad si već došao do tu trebao si proći još tih par minuta i zaviriti u sklonište Ograđenica,zanimljivo je da se nalazi pored ruševine jedne planinske kuće, koja je bila od škole narodnog zdravlja.
Asterix, ti si mi jednom pisala o tome,mislim da si mi i sliku poslala.

[Asterix]

drago mi je vidjeli da je i Zox pod dojmom, jer Premužićka je stvarno impresivna staza

Ako se dobro sjećam, uspon do skloništa Ograđenica nije baš par minuta (meni je nekako ostalo 20-30 min uspona u sjećanju).

Evo za Željka i fotke skloništa, vrlo je asketski uređeno ali nama je super poslužilo (tada još nije bilo Škorpovca).



to bi bila zgrada lječilišta


još jedno lječilište nalazilo se i na putu od Prpe prema Visibabi, u podnožju Visibabe



veselim se čuti detalje oko Premužiće 

[elvis]

Dvije fotke skoro s istog mjesta, isti motiv - prva iz mog fotoaparata iz kojeg su sve ostale fotke do sada, a druga s mojim HTC mobitelom. Koja vam je ljepša i kvalitetnija? 

Ovako od oka bi rekao da je gornja fotografija oštrija. Donja izgleda malo kontrastnija jer je tamnija ali to se lako "popravi" i na gornjoj, dok se mekoća donje više ne da ispraviti.

BTW to se radovi na stazi planiraju/pripremaju? 

[Kigor]

Dana 21.7.2015 uputio sam se na planinarenje po Premužičevoj stazi.
Sama staza se nalazi u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Nakon Senja uputili smo se uzbrdo do jednog od ulaska u park, tj do Babić Siča





Pogled na cijeli park a i na stazu koja nas čeka

[Kigor]

koji kilometar dalje i evo nas do samog početka naše akcije




i tu čitamo osnovne informacije o stazi. Izgrađena je od 1930 do 1933. Ukupno je dugačka 57 km, a prvih 16 km prolazi područjem NP Sjeverni Velebit. Uobičajeni smjer kretanja je sa sjevera, od Planinarskog doma Zavižan (1594 m), preko prijevoja Veliki Alan (1412 m) do Oštarijskih vrata (927 m).

[Kigor]

Nazvana je po šumarskom inženjeru Anti Premužiću (1889. - 1979.) koji je u to vrijeme bio građevinski referent u Direkciji šuma u Sušaku: on ju je projektirao, organizirao izgradnju i sudjelovao u njoj. Radove su izvodili brojni radnici iz podvelebitskih sela. Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika.
Nije građena pomoću betona, cementa i suvremenih strojeva, već je primijenjena tehnika suhozidne gradnje koju su s koljena na koljeno prenosili stanovnici velebitskog podgorja. Zidanim serperntinama, podzidima, polutunelima i mostićima prolazi kroz najdivljiji i najnedostupniji velebitski krš. Trasirana je tako da nema velikih uspona, gotovo čitavo vrijeme se kreće na otprilike 1600 m nadmorske visine, a visinska razlika između najviše i najniže točke u cijeloj njenoj dužini je samo 200 m. Prosječni nagib je 10%, najveći je 20%, a prosječna širina staze je 1,2 m.

No krenimo


i na početku bacimo pogled prema Zavižanu a oštro oko vidi i sam Dom


prvi dio staze je u šumi

[Kigor]

no brzo izbijamo na otvoreni dio


vrhova u daljini kao u priči

[Kigor]

[Kigor]

evo nas i do jednog karakterističnog dijela staze




idemo dalje

[Kigor]

gljive ne nedostaju


jedna od tabli nam ukazuje na vrhove u daljini