Premužićeva staza

[zokxy]

Premužićeva staza je pješački, planinarski put koji prolazi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita. Staza je dugačka 57 km, a prvih 16 km (8-9 sati hoda) prolazi područjem NP Sjeverni Velebit. Uobičajeni smjer kretanja je sa sjevera, od Planinarskog doma Zavižan (1594 m), preko prijevoja Veliki Alan (1412 m) do Oštarijskih vrata (927 m). U knjizi Željka Poljaka „50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj“ jedino je Premužićeva staza dobila najvišu ocjenu.


Izgradnja staze

Zasluga je organizatora, reformatora i osuvremenitelja hrvatskog planinarstva Ivana Krajača što je ing. Ante Premužić na Velebitu uspio trasirati ovaj turistički put.

Staza je izgrađena u samo četiri godine, od 1930. do 1933., a zbog kvalitete gradnje i uklopljenosti u prirodni okoliš ova staza predstavlja biser graditeljstva pješačkih puteva u Hrvatskoj. Nazvana je po šumarskom inženjeru Anti Premužiću (1889. - 1979.) koji je u to vrijeme bio građevinski referent u Direkciji šuma u Sušaku: on ju je projektirao, organizirao izgradnju i sudjelovao u njoj. Radove su izvodili brojni radnici iz podvelebitskih sela. Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika.

Nije građena pomoću betona, cementa i suvremenih strojeva, već je primijenjena tehnika suhozidne gradnje koju su s koljena na koljeno prenosili stanovnici velebitskog podgorja. Zidanim serperntinama, podzidima, polutunelima i mostićima prolazi kroz najdivljiji i najnedostupniji velebitski krš. Trasirana je tako da nema velikih uspona, gotovo čitavo vrijeme se kreće na otprilike 1600 m nadmorske visine, a visinska razlika između najviše i najniže točke u cijeloj njenoj dužini je samo 200 m. Prosječni nagib je 10%, najveći je 20%, a prosječna širina staze je 1,2 m.


Prelazak staze

Staza je odlično obilježena i ugodna za pješačenje, a kako nema velikih uspona njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje. Ipak, valja imati na umu da je to planinarska staza i da na njen obilazak svakako valja polaziti uz odgovarajuću pripremu, opremu i opskrbu (pojedine dionice traju i po šest sati hoda). Cijela staza obično se prolazi u tri dana. Djelatnici Nacionalnog parka Sjeverni Velebit su postavljenjem poučnih tabli dio Premužićeve staze koja prolazi kroz NP Sjeverni Velebit pretvorili i u poučnu stazu. Svakih 700 m do 1 km nalaze se panoi na kojima se može saznati različite informacije o ovom kraju, samoj stazi, flori i fauni oko staze, uz informaciju gdje se nalazite.

Staza prolazi pokraj nekih vrhova Velebita kao što su: Veliki Zavižan (1676 m), Gromovača (1676 m), Vratarski kuk, Crikvena (1641 m), Goli vrh, Zečjak (1622 m), Visibaba, Šatorina (1624 m), Budakovo brdo, Bačić kuk (1304 m), Kiza (1214 m) i njome se na najbolji način upoznaje s ljepotama i značajkama Velebita. S planinskih vrhunaca pruža se prekrasan pogled na Jadransko more i otoke Pag, Rab, Goli, Prvić i Krk, te na ličko zaleđe s kontinentalne strane.

Na sjeveru prolazi područjem NP Sjeverni Velebit (do odvojka za Štokić Dulibu). Iza Rossijeva skloništa ulazi i u strogi rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, koji, osim brojnih botaničkih i geoloških fenomena, obuhvaća i najpoznatije speleološke lokacije na Velebitu: Lukinu jamu, s 1421 m dubine 16. najdublju na svijetu i Slovačku jamu s 1320 m dubine 21. najdublju na svijetu. Nije dopušteno skretanje sa staze na Hajdučke i Rožanske kukove, jer prema članku 10. Zakona o zaštiti prirode u području strogog rezervata nije dopušteno nikakvo ljudsko djelovanje, izuzev znanstvenih istraživanja za koja je potrebno ishoditi dopuštenje od nadležne javne ustanove i/ili Ministarstva. Da bi se otežao pristup tim dijelovima, markacije koje vode prema kukovima su pred nekoliko godina prebojane sivom bojom.

Naša vrijedna pćelica Asterix prošla je trasu Premužićeva staze 2007. godine, i ne samo to, već je prošla i dalje Velebitskim planinarskim putem koji završava u NP Paklenica. 
O njenim iskustvima s tog devetodnevnog pješačenja čitajte na njenom blogu na linku http://asterix101.blog.hr/2007/07/index.html

A ja sad krećem sa svojim fotkama koje su sve snimljene 23. i 24.06.2015. za obilaska dijelova Premužićeve staze na dionicama od skretanja za Planinarski dom Prpa do skretanja za planinarsko sklonište Ograđenicu, dužine cca 18-19 km. Srednji dio smo preskočili, ali o njemu ćemo nadopuniti reportažu kad i njega uskoro obiđemo. Prvo, preslika karte koja visi u skloništu Škorpovac, koja može nekom vrlo dobro doći za snaći se u planini.

[zokxy]

Prizori s Dabarskih kukova



Prijevoj i pogled prema moru, dolje Pag i Paški zaljev




Lijevo dolje vidi se cesta koja se odvaja od one za Dabrove i Štirovaču, kojom se može doći do skloništa Škorpovac. 4 km dalje od ove točke naša staza prelazi preko ove ceste.

[zokxy]

Žlijebovi u vapnencu od otapanja zbog vode




Pogled prema Dabrovima i unutrašnjosti jednako je spektakularan kao i onaj prema moru




Izgled staze konstantno se mijenja, kamenjar - livada - nisko raslinje - šuma itd itd ... nikad isto, stalno različito, uvijek zanimljivo! 

[zokxy]

Pogled na istok, vidi se mjesto gdje se cesta za Škorpovac odvojila od one za Dabrove ... u udolini naselje Ledenik Cesarički




Pogled na jugozapad, more i cesta za Škorpovac desno




Istok, spuštaju se oblaci

[zokxy]

Pogled puca na Pašku valu ...




Zanimljivih detalja staza je krcata ... Toliko s mog pješačenja prvog dana (dionica staze cca 6600 m, 1500 prema Baškim Oštarijama do skretanja za Prpu i malo dalje, pa istim putem nazad, te 4100 m do prvog križanja staze sa cestom, i 1100 m do drugog križanja staze sa cestom. Ukupno oko 8100 m pješačenja. Dosta. Malo odmora treba jer se stajalo, slikalo, dogovaralo, i vrijeme je brzo prošlo.




Dan drugi. Autom smo prošli cestom i stali kod planinarskog skloništa Škorpovac. Tu sam poslikao malo nekad stalno nastanjeno mjesto, sada samo skup ruševina uz jednu iznimku. Sklonište je inače sklepano od dva kontejnera koja su sakrivena drvenim oblicama izvana. Ima za nuždu 16 ležaja.

[zokxy]

Nisam pitao domara, ali liči da ima vode u šterni. Iako je par sati prije nas padala kiša pa je ovo mokro možda i od nje. 




Skupljeni ostaci po ruševnim kućama u blizini, obješeni za uspomenu nekadašnjem životu ovih gorštaka. Inače, blizu mjesta gdje sam prespavao živi starica koja je u ovom selu rođena i živila neko vrijeme, dok je još život bujao u velebitskim naseljima.




Neke od ruševina Škorpovca

[zokxy]

Okviri vrata i prozora od tvrda drva ...




Nadvoji od kamena ...




Još ruševina obraslih u gusto granje

[zokxy]

Pored skloništa, jedina uređena kuća u naselju ...




Ruševine svuda ...




... i dalje ruševine

[zokxy]

Pogled sa ulaza u jednu od srušenih kuća - već sam zakoračio unutra kad sam vidio da je ustvari ispod mene truli pod ispod kojeg je bar dva metra podrumske prostorije, malo dalje vidi se praznina u koju sam umalo upao ... 




Prekrasno obrađeno kamenje ...




Bunar uz jednu kuću, voda je naime ovdje u kršu zlato, bez nje nema života, pa se skupljala i čuvala na sve moguće načine jer je tekućih voda na primorskoj strani Velebita jako malo, ima nešto prirodnih kaptiranih izvora i to je sve

[zokxy]

Nakapna površina šterne ...




Sklonište obučeno u drvo ... i mi krećemo dalje. Cesta ide još cca dva ili više kilometra do okretišta uz koji je obor za konje nakon kojeg nema dalje. Samo pješačenje.




Nakon dijela staze na koju smo se popeli s okretišta koja ide kroz šumu, dolazimo do ovakvog dijela ...

[zokxy]

Naš vodič bere šumske jagode kojih je tu na ovom dijelu bilo zaista podosta. Ovo je dio puta iznad sela Radlovac ...




... koje se vidi dolje u udolini ... ovdje još povremeno žive ljudi i ima konja na ispaši dolje ...




Još Radlovca. Do sela se može samo pješke.

[zokxy]

Pogled na stranu brda kojom smo došli stazom ...




Jedno od raskršća na stazi ... dobro su označena, pa nitko ne bi trebao zalutati.




Šumsko stjenoviti dio staze ... idemo prema jednoj od Visibaba (kratkim pogledom na kartu našao sam ih tri na trasi staze, ova je srednja)

[zokxy]

Ovo je najveće oštećenje staze od vremena kad je sagrađena do danas - odron nekoliko stotina tona stijena ispod Visibabe. Ovdje staza obilazi odron s gornje strane.




A veličina pojedinih odronjenih stijena je zastrašujuća!




Već se nazire udolina Mlinište

[zokxy]

Malo dalje od ovog odrona spuštamo se do mjesta gdje sam jedino vidio vodu duž čitavog puta - Korita. Desetak minuta putem niže nalazi se i bunar, ali nisam provjeravao ... Inače u Mliništima su također samo ruševine nekadašnjih kuća, kao i ruševine crkve Sv. Jelene, kako piše na karti u prvom postu




Nakon sinoćnje obilne kiše, čovjek bi očekivao veći mlaz vode, ali ne ... jedva teče. Litru po mojoj procjeni treba puniti par minuta.




Ali kako nisam ponio baš nikakve tekućine sobom, i ovaj mali mlaz bio je dovoljan za utažiti žeđ, kako sada u polasku, tako i kasnije u povratku 

[zokxy]

Putokazi na raskršću puteva kod izvora vode ...




Nas trojica napredujemo dalje što boljom što lošijom stazom ...




Ovaj mi je dio prelijep ...