Pječačka tura naseljem Kotor iznad Crikvenice i oko njega

[zokxy]

  Srećom, izabrao sam pravi put, koji me je nakon parsto metara doveo do ostataka srkve Stetog trojstva u šumarku, tako da je se baš i ne može vidjeti izdaljega ...




Bila je povelika, ali problem je što je bila na osami ... i kako kaže u opisu na donjoj slici, ostala bez svoje dekorativne plastike i ogoljena do samog kamena zidova. Zanimljivo je da su njome možda upravljali trsatski franjevci, ali i to da se u povijesnim izvorima ne spominje.

[zokxy]

Kad sam već tu stigao obilazim oko i unutar crkve i fotkam, jer tko zna hoću li ovdje opet doći. Vidljivo je da je dio zidova obnovljen, ali i da su radovi već duže vrijeme u zastoju.

[zokxy]

[zokxy]

Bye bye crkvi. Idem dalje. Izlaskom iz šumarka dolazim na livadu s koje se vide gradići i seoca Grižanskog kraja.




Strelica upire u crkvu i naselje Grižane. Put postaje sve maglovitiji. Sjećate se oznaka? mMislite o njima! 

[zokxy]

Još dvije vizure s ove livade - utvrda Podbadanj ... vidi se i Tribalj i jezero u njemu




... i udolina u kojoj se smjestio Bribir




Tek sam ovdje primijetio ove oznake na kamenju! Oduševio sam se koliko su zamjetne na sivom kamenu okruženom zelenilom. Koji genijalac je osmislio ove oznake, da mi je znati! Napominjem još jednom, ovo su bile prve dvije, i dalje nisam primijetio niti jednu - sve do još jedne na stablu već  kod mjesta gdje sam ostavio auto. Kritika onima koji reklanmiraju i održavaju ove staze - ljudi će vam se pogubiti! Obnovite oznake i promijenite boje! 



Na ovoj drugoj nešto je čak i pisalo crvenom farbom. Tko zna što? Nagađam nešto o hrastovima ili Goljakovom dolcu, jer on je ispred nas. Ali za doć do njega iako je niti sto metara odavdje još ću se oznojiti ... 

[zokxy]

Stigao sam i do prodora kamenoloma u tkivo brda ... vizure provalija su zanimljive. Možda me i pogled malo zanio, ali sišao sam ne vidjevši nikakve daljnje oznake sve do ruba kamenoloma pomalo slikavajući. Na rubu provalije rekoh sam sebi da to sigurno nije put kojim treba ići.

 







Dakle došao sam do tute gdje strelice kazuju    Baš i nema prihvatljivog puta, puteljka niti staze dalje.





Dakle, vraćanje nazad i ispitivanje svakog kamika da li se vidi kakov znak za skretanje i kamo ... 

[zokxy]

Još vizura kamenoloma ...




E sad. Već sam prošao ovo, ali me neki osjećaj okrenuo. Pogledajte malo bolje, je li vam išta ovdje sumnjivo?























Meni je bio ovaj humak od kamenja s rupom unutra. Rekoh ja sam sebi: Ovdje mora da je bio neki putokaz koji su divljaci pokidali istrgnuli makli ... Pogledam dolje ... 

[zokxy]

A kad ono, ima neki blijedi trag staze ... i naginjanjem vidim proviruju i neki hrastovi  Kažem si ja: Ako je i pogrešno, idem dolje poplazit i vidit, po karti odgovara oštar zaokret udesno ...




I eto tih preko dvjesto godina starih hrastova ... Prvi




Pa drugi   

[zokxy]

   Naravno, pogriješih! Nije Goljakov nego je Guljanov dolac! Sad ću da zapamtim za navijeke ... Guljanov dolac Guljanov dolac Guljanov dolac ... 






Prekrasni macani od hrastova. Podvrsta hrast medunac!

[zokxy]

Još pogled na hrastove izdaljega, jer izbliza fotoaparat ne može uhvatiti svu njihovu veličanstvenost ...




Pogled naprijed kamo me opet neka ne baš jako uvjerljiva staza vodi ...




I pogled unazad u dolac koji se pomalo napučuje potomcima starih hrastova, neuznemiravan od morornih pila i zlonamjernih ljudi ...


Ovim završavam četvrti nastavak, ima još jedan, peti i zadnji, koji će vjerojatno u javnost sutra, gdje ćete vidjeti zmiju, šparogu, putokaze, oba puta za Kotor, kao i rimske iskopine - keramičarske peći uz Dubračinu. Stay tuned!   

[zokxy]

Nastavak broj 5, i zadnji ovog putopisa.


Iz Guljanovog sam se dolca probijao prema gore onom isprva naoko dobrom stazom, ali koja se u par navrata bez ikakvih oznaka granala, pa sam birao i borao, i valjda izabrao loše, a vjerojatno već od početka, jer sam na kraju završio u probijanju kroz gustiš plašeći divlje zvijeri lomljavom granja i šiblja i psovanjem sve u 4 na kvadrat ... 

Sigurno ima bolji put. Sigurno. Ali ja sam baš zabasao, i uz još par ogrebotina izašao na onaj put kojim sam dolje i došao ... Od bijesa nisam se ni sjetio fotkat gustiš. 
Uglavnom krenuo sam natrag žutim tragom prema crkvi Svete trojice, ali i nju sam negdje pogubio. Vjerojatno krivo skretanje. Uglavnom i ta me staza dovela opet do llokve, pa sam bio siguran da se dobro vraćam. No, malo prije lokve nasred staze eto i zmije. Neka vrsta mala, ali šarena. Eto par fotki s jedno metar udaljenosti. Nije baš bila hitra. Stajala je tamo pol minute, a onda je zaključila valjda da pametniji popušta  ... i odgmizala u neku rupu.









A malo dalje živi dokaz da još ima i šparoga ... Vidite li je?




Ma tu jeee 

[zokxy]

Kako je čovjek pametan kad sve obavi i kako uoči stvari koje je trebao prije! Eto na skretanju mog žutog traga ima i putokaz koji kaže da je tu lokva ... Vidio sam ga tek sad na povratku ... a i na ovom desnom suhozidu je doduše poprilično izblijedjelom crvenom farbom bilo ispisano da su u tom pravcu i stari hrastovi ... 




A čak je i dolje kod mjesta gdje stoji tabla za naselje Kotor, ona prva s povijesnim podacima na stablu i putokaz za Guljanov dolac, za koji treba kod table umjesto lijevo kako sam ja išao za Kotor ići desno i tamo prispjeti sigurno manje ekstremnim putem od mene 




A i ovo sam tek vidio kad sam išao po Velebitsku pivu u auto (zadnju by the way, ne nadajte se pivoljupci  ) ... Onaj normalni znak za planinarsku ili pješačku stazu, svugdje vidljiv crven-bijeli, i onaj totalno promašen i u raslinju i kamenju potpuno nevidljiv bijelo-zeleni

[zokxy]

Mjesto gdje se skreće sa Kotorske ulice ulijevo i ubrdo za malo se približiti i skratiti uspon za pola ...





Tabelica za pješake. Ajd se po njoj snađi.   

[zokxy]

Pedesetak metara Kotorskom ulicom dalje dolazi se i do skretanja na ekstremniji (tj. strmiji i full pješački) put ...




skreće se ovdje ...




... i nastavlja uz kuće uzbrdo gore, a put završava, sjećate se iz prijašnjih nastavaka, kod one ruševne kuće s natpisom KOTOR na početku sela ...

[mikimiki]