Opatijska Planinarska Obilaznica

[LLeon]

Za svoj 60. rođendan PD „Opatija“ napravilo je korak dalje počevši intenzivno raditi na povezivanju jednim jedinstvenim putom svih vrhova koji okružuju Opatiju. Tako je nastala Opatijska planinarska obilaznica (dalje: OPO), koja ima petnaest kontrolnih točaka (dalje: KT) i obuhvaća deset vrhova u masivu Učke i Ćićarije, a to su Veprinac (crkva Sv. Marka), Orjak, Majkovac, Zvoncev vrh, Budišinac, Brložnik, Orlove stijene, Crkveni vrh, Vojak i Pećnik.

OPO je osnovana s ciljem da promovira manje poznate vrhove u opatijskom zaleđu, pa među njima ima i onih koji su prvi put markirani. Osim vrhova OPO obuhvaća i Planinarski dom „Poklon“, Lovačku kućicu „Brdo“, atraktivan slap Rečinu te naselja Opatiju i Poljane. Na svim KT-ima postavljeni su metalni pečati, a na većini vrhova metalne kutije. Na KT ima nema jastučića za žigove pa treba ponijeti vlastiti. Pri vrhu svakog žiga nalazi se oznaka OPO a, ispod nje piše nadmorska visina KT-a, a na dnu i njezin naziv. Žigovi vrhova imaju oblik trokuta, a žigovi ostalih KT-a oblik kvadrata.

OPO je duga 45 km, uključuje 15:30 sati hoda, a može se proći za dva dana hoda, s mogućnošću noćenja u Planinarskom domu „Poklon“, koji je planinarima otvoren vikendom i praznicima.

OPO se odlikuje raznolikošću i kontrastima, svaki obilaznik pronaći će za sebe nešto zanimljivo. S jedne strane stoji nekoliko prvorazrednih vidikovaca (Vojak, Pećnik, Veprinac), dok su s druge strane šumoviti vrhovi bez vidika (Budišinac, Orlove stijene) zanimljiva reljefa. Na trasi OPO-a naletjet ćemo i na kraće stjenovite terene (Brložnik, Zvoncev vrh, Budišinac), gdje planinar treba pokazati spretnost, a najuzbudljivije će biti na dionici Brložnik – Orlove stijene.

Još više vještine potrebno je na atraktivnoj stazi uz kanjon Banine prilikom prelaska potoka. Ponekad ima dosta vode, pa treba preskakivati s kamena na kamen ili uzmaknuti sa staze, a može se desiti da je staza neprehodna (postoji zaobilazna varijanta). No ta ista staza može se bez problema proći u ljetnim mjesecima, kad je korito suho ili ima malo vode: umjesto žubora vode, slapova i brzaka uživat ćemo u tišini i debeloj hladovini.

Trasa obuhvaća nekoliko strmih dionica (npr. Poklon – Crkveni vrh, Vedež – Orjak), čak i jednu strmu dionicu bez „prave“ staze (Majkovac – Zvoncev vrh), zatim blage i zavojite dionice (Vedež – Majkovac, Tunel – Pećnik) kao i jednu potpuno ravnu dionicu (šetnica Poljane – Opatija), gdje će nas iznenaditi koliko dugo hodamo po istoj nadmorskoj visini.

Koga zanima više može pročitati na stranicama PD Opatija
http://www.pdopatija.hr/kategorije/opatijska-planinarska-obilaznica/3

Već neko vrijeme me interesira obilazak Opatijske planinarske obilaznice. Neke dijelove i vrhove sam već prošao, ali nikada je nisam prošao cijelu. Prije 2 dana su mi se “poklopile sve zvijezde” i krenuo sam na laganu šetnjicu.

Ovo je samo za Elvisa, kretanje s apsolutne nule. Čak i ispod nule, jer mi je noge zapljusnuo val, pa sam na Učku krenuo mokrih nogu, šljapkajući.



Uspavana Opatija se još nije razbudila


Krećem prema Ružmarinu, pa desno u ulicu Put Vrutki


Ajme meni, WTF je ovo??? Usred Opatije.. pored svih onih prekrasnih starih vila… Poserem se arhitektu na smisao za lijepo i obrišem dupe s njegovom diplomom.


Put do Veprinca je dobro označen

[LLeon]

Izvor Vrutki




Pored izvora asfaliranom cestom, pa desno uzbrdo.


Uspon je ovdje toliko žestok da je podloga betonska. Asfalt bi nakon nekog vremena postao klizalište.


Nakon zadnjih kuća ulazim u šumu . Standardne planinarske markacije i svako toliko oznaka OPO

[LLeon]

Prva od petnaest
KT1 Opatija (197m)




Prolazim kroz zaseok Kolavići i stižem na čvor ceste A8, Kolavići/ Šimetići. To je novi čvor na A8, ne znam za koga napravljen, jer svaki zaseok ima dvadesetak kuća. Jednom prilikom sam tu sišao sa ceste iz znatiželje gdje ću završit i nadajući se da je tu bliži put do Veprinca nego preko čvora Veprinac. Završio sam na uskoj strmoj cestici širine jedva jednog auta…


Da ne bi bilo zabune da možda nisam na pravom putu


Ispod A8, prvi put danas, još 2.

[LLeon]

Uz stazu se nalazi nekoliko poučnih tabela




Tko kaže da samo Grobnik ima svoje mlekarice


Gradska vrata


Špina

[LLeon]

Još jedna špina, ova je s pogledom na Rijeku


S lijeva nadesno: Suhi vrh, Vojak (KT12), Crkveni vrh (KT10), Orlove stijene (KT9), Brložnik (KT8)


Zvonik župne crkve sv. Marka


Na zidu crkvenog kompleksa se nalazi KT2 i žig


Spuštam se uz crkvu, pored groblja i nakon parsto metara dolazim na staru cestu preko Učke
Kratko po toj cesti i skretanje desno za zaseoke Zagrad i Vedež

[LLeon]

Slijedi dosadnih 20-tak minuta tabananja po asfaltu kroz Zagrad i Vedež . Pogled unatrag na Veprinac


5 dana nakon Lipe


Kod predzadnje kuće u Vedežu (ako sam dobro vidio kućne brojeve, ima ih ukupno 6) je račvanje puteva. Najprije desetak minuta pješačenja do Orjaka, a zatim istim putem natrag i put Majkovca.
U jednom oštrom lijevom zavoju se sa asfalta prelazi na ovaj puteljak


KT3 Orjak (706m)
 

Žig, zrcaljen na fotografiji, kao i svi ostali.
Žigovi vrhova imaju oblik trokuta, a žigovi ostalih KT-a oblik kvadrata.

[LLeon]

Sa Orjaka je loš pogled prema Rijeci, ali se vidi Cres, kao i Vela i Srednja vrata


Srednja vrata; desno je 2x Cres, lijevo Krk i Plavnik


Istim putem natrag, do Vedeža, a zatim puteljkom kroz šumu prema Majkovcu. Zadnji metri do vrha Majkovca su goli, bez stabala...


...što daje prekrasan pogled na Rijeku


Prilično neuobičajen pogled. Odavdje se lijepo vidi kako je Molo longo “izlomljen”.

[LLeon]

Na vrhu Majkovca se nalazi betonski stup, sa metalnom kutijicom i improviziranom klupicom…


…i žigom


Sa Majkovca se ne vraćam istim putem (kao sa Orjaka) nego nastavljam dalje sjeverozapadnom padinom prema Zvončevom vrhu. Između Majkovca i Zvončevog vrha ulazim u područje parka prirode Učka (nema tabele koja to označava, jer se tabele nalaze samo na glavnim putevima)
Nakon nekog vremena dolazim na šumsku cestu  koja vodi do lugarnice Pilarna. Lugarnicu sam posjetio prošle jeseni: http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2470.msg51444#msg51444


Ovdje je trebalo skrenut desno sa ceste, (vidi se markacija na stablu). Ja sam zbog svoje nepažnje produžio ravno i tek nakon 500 metara shvatio da nema markacija. 


Odjednom i tog slabašnog puteljka nestaje i hoda se po stijenama (ili između njih) tražeći markacije po stablima.

[LLeon]

KT5 Zvončev vrh (972m)


Žig


Pravocrtna trasa plinovoda narušava sklad prirode. Lijevo od plinovoda je vrh Brložnik (KT8), još lijevo Orlove stijene (KT9), u daljini Vojak (KT12)


Spuštam se sa drugom padinom Zvončevog vrha i pravac- Budišinac


Svježe izrovana zemlja.Veprovi?

[LLeon]

Sa puteljka skrećem na KT 6 Budišinac (948m)
Ništa zanimljivoga, pogled nikakav, na vršnoj stijeni oznake vrha i žig




Vraćam se na puteljak i dalje do makadamske ceste Veprinac- Račja vas


KT7 Lovačka kuća Brdo (825m)







Za one koji žele svoj obilazak OPO podijeliti u više etapa ovo je pravo mjesto, jer od LK Brdo do stare ceste preko Učke vodi oko 3 km dobrog makadama i bez problema se do ovdje dođe autom.

Ja svoj putopis dijelim u više etapa, pa je za danas dosta. Nastavak sutra...

[Kont]

 

[Asterix]

super LLeone, i mene već dugo zanima OPO 
nestrpljivo čekam nastavak jer znam da od Poklona vodi jedna zanimljiva dionica kroz stijene 

[LLeon]

znam da od Poklona vodi jedna zanimljiva dionica kroz stijene 

Najljepša dionica na cijeloj OPO.

Nastavljamo dalje, prema Brložniku:
1 km od LK skretanje lijevo na lošiji makadam …


…koji se pretvara u ovo…


…a na kraju u ovo

Jedan krivi korak i lako nastrada noga, glava…

I napokon prvi tisućnjak danas KT8 Brložnik (1093m)
Na vrhu Brložnika betonski stup, metalna kutija i žig

[LLeon]

Sa vrha Brložnika nema pogleda, ali se dvadesetak metara dalje nalazi vidikovac sa kojeg se vide Ičići, Ika…


…i južni dio Kvarnerskog zaljeva


Kako je uspon na Brložnik bio žestok, silazak je još žešći. Toliko da je potrebna sajla. Svaka čast onome tko je postavio sajlu, jer bez sajle…Pisalo je na jednoj pločici tko ju je postavio, ali jedino se sjećam da je pisalo “seniori"


Planinarska staza Tihoraja Jelušića. Jedino što sam uspio pronaći da je Tihoraj Jelušić (1909.-1984.) bio istaknuti član PD Opatija i da je među ovim stijenama trasirao najlakši put.


A put je prekrasan i opasan. Pravi labirint bijelih stijena i dubokih jama. Jedan krivi korak i evo vas na dnu 30 metarske jame. Zbog toga se ova dionica ne preporučuje za vrijeme dok je staza prekrivena snijegom.


Ipak ću razočarat Asterix, jer najljepšu dionicu nisam uopće fotkao. Uživajući u pogledu na sve one stijene i jame potpuno sam zaboravio. A i sve sam imao velike oči hoće li mi iz kakvog brloga (ipak se obližnji vrh zove Brložnik) izaći kakav

[LLeon]

Opet kratko skretanje sa puta za uspon na Orlove stijene


Po imenu sam očekivao da će ovo biti atraktivan vrh. Strme stijene sa pogledom na Kvarner na kojima se gnijezde orlovi.
Ništa od svega toga, stijene u u gustoj šumi, pogled nikakav, orlova nema… samo vršna stijena sa oznakama i žig.


Čisto zbog evidencije da sam bio ovdje.
 

Nedugo nakon spusta sam na makadamu koji vodi na Poklon.


Prelazak preko plinovoda, 4. i posljednji put za danas