Riječki pečati, žigovi, timbri, štambilji ...

[kobler]

...
Par primjera:





Link na album u kojem se nalaze fotografije svih ovih pečata je https://www.flickr.com/photos/zokxy/sets/72157650672995754

Slučajno si nabo foru! Pogledaj prvi pečat: piše "Banovina Hrvatska" ... Datum je 12. IV. 1941. tj. travnja, dva dana nakon proglašenja NDH. Dokument govori o nekakvoj prisezi redarstva...

Drugi pečat je isti, ali obrađen žiletom: izrezana je "Banovina" i izrezana je kruna nad grbom. Datum je 17. IV. 1941. tj. pet dana nakon prvog!

[kobler]

Na čelo ovog istog tijela iz prethodnog posta dolazi u meni nepoznatom času Gabrijel Korenčić, koji očito nije zgriješio ni u očima OZNE, jer ga potom nalazimo i kao potpisnika uz pečat nekad velike riječke građevinske firme "Asfalt", koja je gradila dobar dio Jadranske magistrale!

"Asfalt" je izrastao iz predratnog istoimenog poduzeća Sime Kudiša (1902.-1961.), koji je nakon nacionalizacije bio direktor iste firme. On je pokopan na Trsatu u A-V-127. Ujedno je "Asfalt" koliko znam, jedina građevinska firma u Jugoslaviji koja je propala (nakon Kudiševe smrti)!

[kobler]

Na koncu, iza 9. IX. 1943. tj. kad su Nijemci osvojili Sušak, NDH uspostavlja na Sušaku neki "ni tić - ni miš" vojni ured (u Rijeci je i u tom času živ konzulat NDH) koji trebao stvarati utisak vojno-političkog prisustva NDH.

Taj ured je, ali ne znam da li svo vrijeme, vodio domobranski pukovnik Hinko Resch (1895.-1945.). Nekako dvojim da bi njegov rad naišao na odobravanje pretpostavljenih.
Većina vas već zna da su Rescha ubila na Sušaku dva "hrvatska domoljuba" na putu u bolju budućnost u Južnoj Americi, dan pred oslobođenje Sušaka. Grob mu je na Trsatu E-I-2.

[Daluka]

Glavar gradjanske uprave 43.

[Daluka]

1919

[eneo]

   sad sam naučio nešto novo iz povijesti od Koblera i Daluke.

Imamo petokraku...

[kobler]

Glavar gradjanske uprave 43.

Ovo je isto kripto-spika: Turina je po činu nešto u diplomaciji, mada ne ambasador. Radio je u konzulatu na Rijeci. A pečat je složen tako da djeluje kao da je u pitanju organ vlasti.

Rijeka je sve do potpisivanja mirovnih sporazuma s Italijom 1947. bila dio Italije, a ne NDH, odnosno Jugoslavije.

[kobler]

  sad sam naučio nešto novo iz povijesti od Koblera i Daluke.

Imamo petokraku...

Petokraka je baš crna. Nino Host Venturi je baš mrak osoba. Tipo, recimo, Glavaš ili tzv "Tomica" Merčep, samo na talijanskoj strani. On je s ruljom pristiglom iz Trsta srušio Zanellinu vladu.

Inače, bijela petokraka je tzv. "stella di Savoia", tj. savojska zvijezda, koja je prerasla u simbol Italije kao "stella d'Italia", pa je i danas u upotrebi umjesto grba Italije.

Do "krvavog Božića" i priznavanja Rapallskog ugovora i sazivanja Konstituante, vlasti u Rijeci su se "furale" na ideju da su oni grad, pa onda nemaju ministre ni vladu, već "Nacionalno vijeće" i "rektore". Tako su se zvala i dva suca koja su stoljećima vladala Rijekom, izmjenjujući se godišnim ritmom.
Ova druga titula "console generale" je iz hijerarhije fašističke stranke.

Još riječ-dvije u poslu Manlia Verde Aldrighettija. On je na čelu ureda koji dovršava poslive (tj. likvidaciju) ukinute "riječke milicije" (Milizia fiumana). To je značenje onog "stralcio".

[eneo]

Mogu se samo djelomično složiti sa Koblerom. Host Venturija ipak ne bi uspoređivao sa ovom dvojicom,
protiv njega nisu vođeni cirkusantski sudski procesi. Osobno mislim da je bio čovjek sa mudima cijeloga života.
To je dokazao i u dubokoj starosti kada si je sam oduzeo život jer nije htio biti na teret svojoj okolini i državnom
proračunu zemlje koja ga je primila Argentini .

Evo i žiga društva za organizaciju koncerata.

[FiumeRi]

Kolega iz Njemačke je zgotovio katalog riječkih poštanskih žigova.
Dio materijala sam i ja dao. Neki od ovih žigova su vrlo rijetki. 

http://www.weiss-laer.de/fiume-stempelkatalog.pdf

[zokxy]

 
Super kolekcija koja nadopunjuje moju!

Ja se namjerno nisam fokusirao na poštanske žigove jer sam predmnijevao da će to odraditi filatelisti kudikamo bolje od mene već više na riječka poduzeća, privatna ili bilo kakva druga, kao i na javne ustanove i organizacije, stranke ili društva. Mislim da takve kolekcije žigova nije do sada uopće bilo, bar ne tako obimne   
I ovakvu kakva je sam je slagao mjesec dana cca, u kojem sam skoro svaki dan prošao stotine stranica raznih dokumenata u potrazi za žigovima, a kako nije ni kronološki ni ikako drukčije složena valjalo bi oko nje još uložiti vremena i truda. Eto prilike 

[Daluka]

Na čelo ovog istog tijela iz prethodnog posta dolazi u meni nepoznatom času Gabrijel Korenčić, koji očito nije zgriješio ni u očima OZNE, jer ga potom nalazimo i kao potpisnika uz pečat nekad velike riječke građevinske firme "Asfalt", koja je gradila dobar dio Jadranske magistrale!

"Asfalt" je izrastao iz predratnog istoimenog poduzeća Sime Kudiša (1902.-1961.), koji je nakon nacionalizacije bio direktor iste firme. On je pokopan na Trsatu u A-V-127. Ujedno je "Asfalt" koliko znam, jedina građevinska firma u Jugoslaviji koja je propala (nakon Kudiševe smrti)!

A. Giron, "Zapadna Hrvatska u drugom svjetskom ratu"

Kao privremeno gradsko vijeće Privremeni je gradski odbor za gradonačelnika izabrao Mira Kolacija, a za načelnika Gradskoga redarstva Gabrijela Korenčića. M. Kolacio, G. Korenčić i dr. F. Špehar su, uz svesrdnu potporu dopukovnika Rescha i njegovih dvadesetak domobrana, nastojali onemogućiti dužnosnike Riječke prefekture da preuzmu državna skladišta na Sušaku. Naime, Privremeni je gradski odbor u svojstvu organa uprave preuzeo čitavu količinu uskladištenih monopolskih artikala - duhana i soli. Štoviše, on ih je preko sušačkih trgovaca iznio na tržište i ostvario milijunsku dobit. Novac koji je tako dospio u ispražnjenu gradsku blagajnu utrošen je za obnovu porušene komunalne infrastrukture, isplatu beriva zaposlenim činovnicima, ali i svim bivšim državnim i banovinskim službenicima koje je bivša talijanska uprava, nakon preuzimanja vlasti, bila otpustila.
Plaće su dobivali državni i banovinski činovnici iz Čabra, iako se on nalazio na partizanskom teritoriju. Isplate su preuzimali na Sušaku u koji su dolazili s propusnicama Kotarskog NOO-a Čabar.
Štoviše, iz fonda socijalne skrbi pomoć je dodjeljivana i onim sušačkim obiteljima čiji su se hranitelji nalazili u partizanskim redovima
Vojni zapovjednik Operativne zone, general Kuibler, ukinuo i Hrvatsko mjestno zapovjedničtvo koje je organiziralo stražarsku službu na mostu. Pokušaj Ispostave SD-a da u dosluhu s UNS-om preuzme nadzor nad Gradskim redarstvom Sušaka i osujeti njegove veze s NOP-om, nije dao rezultata
Ispostava SD-a je opravdano sumnjala da načelnik Gradskog redarstva surađuje s NOP-om.

[kobler]

Hvala na nadopuni. Mada znam Gironova djela, ovo mi je promaklo.

[Daluka]

Glavar gradjanske uprave 43.

Ovo je isto kripto-spika: Turina je po činu nešto u diplomaciji, mada ne ambasador. Radio je u konzulatu na Rijeci. A pečat je složen tako da djeluje kao da je u pitanju organ vlasti.

Rijeka je sve do potpisivanja mirovnih sporazuma s Italijom 1947. bila dio Italije, a ne NDH, odnosno Jugoslavije.

Kompilacija članaka: "Zapadna Hrvatska u drugom svjetskom ratu" A. Giron, "Poglavnikovom vojnom uredu" a. Giron - P. Strčić, Službeni list 1944. i NDH MIVP međunarodni ugovori 1943.,  o Turini i varijacijam pečata koji se pojavljuju nakon kapitulacije Italije.
DRŽAVOPRAVNA IZJAVA O RAZRJEŠENJU RIMSKIH UGOVORA
Dne 18. svibnja 1941. sklopljeni su između hrvatske vlade i talijanske vlade Rimski ugovori i to: ugovor o određivanju granica između Nezavisne Države Hrvatske i Kraljevine Italije, ugovor o jamstvu i suradnji između Nezavisne Države Hrvatske i Kraljevine Italije, sporazum o pitanjima vojničkog značaja, koja se odnose na jadransko-prlmorsko područje, te izmjena pisama glede upravnog uređenja obćine Split i otoka Korčule.
Ni jedne obveze iz ovih Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje strane izvršila, napose ne u pitanju granica, jamstva za političku nezavisnost i teritorialnu cjelovitost te upravnog uređenja obćine Split i otoka Korčule, pa uslied toga ovi ugovori nisu nikada ni stupili u život. Naprotiv svi oni probitci Nezavisne Države Hrvatske, koji su gornjim ugovorima imali biti zaštićeni, bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povredivani.
Ovi su ugovori bili sklopljeni uz izričitu napomenu o članstvu ugovarajućih stranaka u novom europskom poredku.
Nakon što je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika utanačila primirje sa neprijateljskom ratujućom strankom, i time se izdvojila od dosadanjih saveznika, nema nikakove stvarne ni pravne mogućnosti, da bi i unapried sa strane Kraljevine Italije ti ugovori bili u život privedeni.
S tih razloga kao podpisnik tih ugovora izjavljujem, da oni nemaju nikakove obvezatnosti ni za Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Dano u Zagrebu, dne 10. rujna 1943.
Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske: ANTE PAVELIĆ

Pavelićevom Državnopravnom izjavom izrijekom su stavljeni izvan snage samo Rimski ugovori iz svibnja 1941. godine.
Međutim, istog dana, tj. 10. rujna, kada je potpisao tu izjavu, Pavelić je imenovao dr. Oskara Turinu Glavarom Građanske uprave za oslobođeno područje Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre te velike župe Modruš, Vinodol i Podgorje, Gacka i Lika sa sjedištem u gradu Sušaku-Rijeci.

Na sjednici od 20. rujna 1943. doniela je hrvatska državna vlada sliedeći zaključak:
»Dne 3. rujna 1943. kraljevska vlada maršala Badoglia prešla Je na stranu neprijatelja i time Jednostrano poništila sve postojeće ugovore s dotadanjim saveznicima, pa tako i ugovore s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Na temelju toga Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dne 9. rujna 1943. proglasio je pripojenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj onih hrvatskih zemalja na Jadranu, koje su bile odcjepljene od Hrvatske, a državopravnom izjavom od 10. rujna 1943. ustanovio, da su djelima talijanske kraljevske vlade poništeni i za hrvatsku državu neobvezatni postali Rimski ugovori od 18. svibnja 1941., kojima Je bila postavljena granica između Italije i Hrvatske u pogledu na hrvatske zemlje, bez razlike, da li su prije pripadale bivšoj Jugoslaviji ili Italiji. Hrvatska državna vlada sliedom toga zaključuje; da se donese zakonska odredba o protegnuću državne uprave na pripojene krajeve. Tom zakonskom odredbom, a na temelju zakona o unutarnjoj upravi, uključit će se jedni dielovi pripojenih krajeva već postojećim župama, kao područje Splita i Kotora, a za druge dielove osnovat će se nove velike župe, kao za područje Ravnih kotara sa Zadrom, te za područje Rieke i hrvatskog diela Istre«.

Nakon donošenja "Državnopravne izjave o razrješenju rimskih ugovora", 10. 9. 1943. s kojom je dr. Ante Pavelić kao poglavnik NDH poništio ugovor o razgraničenju s Italijom sklopljen 18. 5. 1941, vladine odluke o donošenju zakonske odredbe o protegnuću državne uprave na pripojene krajeve', 20. 9. 1943. a kojim se poništavaju i ugovori o granicama između Italije i Kraljevine SHS (Rapallski ugovor iz 1920. i Rimski iz 1924), NDH svojim državnim teritorijem smatra područje "Rijeke i hrvatskog dijela Istre'. Hrvatskim se dijelom Istre označavao samo njen istočni dio do crte koja od Raške doline preko Barbana, Pićana, Boljuna i Klane teče prema Gorskom kotaru, prema Gerovu. Potvrdu zauzetih stajališta o granicama, NDH nastoji ishoditi i od nove fašističke Talijanske Socijalne Republike, pa joj se 6.10.1943. obraća s ultimativnim zahtjevom.
Tu notu NDH, Mussolini je odbio primiti. Zahtjev pak za priznavanjem Paveiićeve "Državnopravne izjave" nije postfašistićkoj Badoglijevoj vladi ni postavljen a poslanik NDH Ante Nikšić već je ranije napustio Rim.

Dr. Turina tek je u listopadu uspio skupiti ljudstvo. S obzirom na to da se zbog NOP-a do Sušaka i Rijeke iz Zagreba nije moglo doć preko karlovačkoga i gorsko-kotarskog područja, ta grupa od preko 400 ljudi krenula je za Rijeku i Sušak preko Ljubljane i Trsta; no, Nijemci su cijeli vlak Turininih upravnih službenika (nakon dužeg čekanja) vratili natrag, u Zagreb.
Voditelju te preselice u razgovorima sa predstavnicima visokog povjerenika Dr. Rainera u Trstu i Klagenfurtu stavljeno do znanja rješenje, koje je Njemačka doniela glede ovih krajeva.

"Gauleiter dr. Rainer postavljen je za vrhovnog komesara Operativne zone "Jadransko primorje" po nalogu Führern. Kao granica te zone prema Hrvatskoj izrijekom mu je naznačena hrvatsko-talijanska granica iz 1941. godine. Budući da su se u pogledu otoka u Riječkom zaljevu pojavile dileme, Gauleiter dr. Rainer je na nadležnom mjestu ponovo precizirao granicu. Tu je potvrđeno da se granica između Operativne zone i Nezavisne Države Hrvatske na kopnu temelji na talijansko-hrvatskoj granici iz 1941. godine. Područje Sušaka, koje je 1941. pripalo Italiji, nedvojbeno pripada Operativnoj zoni. Uzevši u obzir ustupke Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dane na području Dalmacije, odstupilo se u pogledu otoka u Riječkom zaljevu od hrvatsko-talijanske granice iz 1941, pa je kao granična crta između Operativne zone i hrvatske države određena negdašnja administrativna međa između pokrajina Istre i Dalmacije u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Na temelju iznesenog, odnosno činjeničnog stanja, na tom je području već krajem rujna uvedena njemačka uprava. S obzirom na već uspostavljeno stanje jasno je da na tom području ne dolazi u obzir uvođenje hrvatske građanske uprave, tim više što je već priopćena naredba vrhovnog komesara, Gauleitera dr. Rainera da se čuva suverenitet talijanske države u njemu povjerenoj Operativnoj zoni na svaki način i u svakom pogledu. Prema mišljenju Gauleitera sporazum koji predlažu hrvatska gospoda proizlazi iz njihove zablude. Zato ih moli da se vrate u Zagreb i objasne zabludu na nadležnim hrvatskim mjestima. Ova se molba odnosi na preselicu u Trstu. Ovo zbog toga što je s pogrešnim tumačenjem o uvođenju građanske uprave na području Sušaka upoznat velik broj članova preselice, pa to ne bi moglo ostati tajnom. Budući da je novi teritorijalni ustroj na području Operativne zone Jadransko primorje upravo u tijeku, to bi moglo izazvali nemire pučanstva koje, s obzirom na ratne prilike obvezno treba izbjeći.
Hrvatska su gospoda primila na znanje objašnjenje Gauleitera dr. Rainera i izjavila, da je samo po sebi razumljivo kako zbog takvog stanja stvari oni odustaju od ulaska na područje Sušaka. Oni priopćuju da o iznesenim činjenicama nemaju saznanja, pa ih tim više iznenađuje preciznost naloga po kojem je čitava preselica tretirana od istih njemačkih dužnosnika kao transport Wehrmachta. Međutim, s obzirom na sadašnja saznanja o stanju stvari, i oni su mišljenja da se nastale prilike mogu razrješiti samo u Zagrebu. Stoga bi još noćas željeli iz Klagenlurta brzojavno izvjestiti hrvatsku vladu u Zagrebu o činjeničnom stanju pa mole da im se bude pri ruci pri predaji priopćenja.
Nalogom koji su uručili obuhvaćena su i područja koja nedvojbeno pripadaju Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Iz Zagreba se do tamo ne može stići preko hrvatskog područja zbog uništenih željezničkih veza. Jedina mogućnost prilaza je preko Operativne zone Trst-Rijeka. Hrvatska gospoda zato mole da se preselica smije zadržati u Trstu sve dok hrvatske vlasti ne zatraže od Gauleitera dr. Rainera prebacivanje preselice u spomenuta hrvatska područja. Za neodložno podnošenje te zamolbe od strane hrvatskih vlasti Gauleitern dr. Raineru, gospoda će se pobrinuti još danas.
Gauleiter dr. Rainer je prihvatio ovu molbu uz pretpostavku da će vojne prilike, o čemu će sud donjeti njemački vojni komandant, omogućiti odlazak preselice na to područje. Osim toga, zamolba bi morala biti dostavljena u najkraćem mogućem roku.

Celovec, 17. listopada 1943."

Protokolom o dogovoru SA-Obergruppenführera Kaschea i Gauleitera dr. Rainera o pitanjima koja su proizašla iz stvaranja Operativne zono "Jadransko primorje" s "Nezavisnom Državom Hrvatskom". Tim je dokumentom od 31. listopada 1943. godine, koji je potpisan u Celovcu, bilo utvrđeno da granice između Operativne zone i NDH na kvarnerskom području budu administrativne međe istarsko-dalmatinske iz vremena Austro-Ugarske. Na području Operativne zone što ga je Italija anektirala 1941. god. Protokol je predviđao da će o posebnim hrvatskim interesima voditi računa jedan njihov izvanredni komesar. Bio je to, zapravo, rezultat sastanka kod Hitlera prethodnog dana (29. X.) u njegovu Glavnom stanu; tada se Hitler negativno izrazio o NDH. Na sastanku je bio i S. Kasche, koji je odmah po povratku u Zagreb, u početku studenoga, o pitanju Rijeke i susjednoga područja obavijestio poglavnika; on se složio sa svime. Samo je upitao - ne bi li ipak Turina mogao barem u Sušaku urediti svoj ured. Kasche je i to glatko odbio, pa je predložio da se Turina smjesti u Kraljevici.

Dan ranije od potpisivanja Protokola u Celovcu između vrhovnog povjerenika Operativne zone "Jadransko primorje" i njemačkog poslanika u Zagrebu o granicama NDH na sjevemojadranskome hrvatskom obalnom području, Naredbom broj 11 dr. V. Rainer je kao vrhovni komesar ukinuo "Intendenzu civile per i territori annessi del Fiumano e della Kupa", a osnovao je "Upravno povjereništvo Sušak-Krk", na čijem je području dopuštena upotreba hrvatskog jezika, povijesnog hrvatskog grba i zastave, ali bez državnih obilježja NDH.

Tu obaviest doniela je riečka "La Vedetta d Italia" od 30. listopada 1943, broj 260 na prvoj stranici na prvome mjestu, ona glasi doslovno:
"IL DOTT. SPALATIN PREFETTO A FIUME il dott. Špehar Commissario Straordinario per il Commissariato di Sušak-Krk e vice Prefetto Trieste, 29 ottobre 1943
Il Commissario Supremo nella zona di operazioni "Litorale Adriatico", Gauleiter e Reichsstatthalter dott. RAINER, ha nominato Prefetto a Fiume il consigliere d'Appello dott. ALESSANDRO SPALATIN, e vice Prefetto l avvo-cato dott. FRAN ŠPEHAR. Contemporaneamente il vice Prefetto dott. Špehar e stato nominato Commissario Straordinario per il Commissariato di Sušak-Krk. A questo Commissariato appartengono i distretti di Sušak, Bakar, Čabar e Krk".

Rezultat Naredbe i Protokola bilo je imenovanje novog prefekta i potprefekta u Kvarnerskoj pokrajini. Na inzistiranje predstavnika Hrvata sa Sušaka s položaja izvanrednog komesara Kvarnerske pokrajine smijenjen je inače istaknuti riječki fašist Gigante, a postavljen umjereniji dr. Alessandro Spalatin, također Talijan. Za potprefekta Pokrajine postavljen je dr. Franjo Špehar, Hrvat iz Sušaka, koji je ujedno vršio dužnost komesara Upravnog povjereništva Sušak-Krk. Svečano ustoličenje izvršeno je 2. studenog 1943. god. u "Guvernerovoj palači"

[Daluka]

Prilog zbirci