Nastavak putopisa...
Poslije muzeja prometa (dopravy) krenuli smo u željeznički muzej udaljen svega 5-6 km istočnije.
Nismo vidjeli ulaz pa smo se prišuljali kraj radno-aktivne remize. Na ulazu u muzejsku zgradu jedna gospođa je pušila cigaru,pristupio sam joj i na Slovačkom priupitao gdje se plaća ulaznica?
Pozvala je svog kolegu,a on je odmahnuo rukom i rekao da slobodno fotkamo bez ulaznice.
Super! Fotići su škljocali sve u 16-est.
Ako se pitate kako to da znam slovački,odgovor je jednostavan.
Svi slavenski jezici su slični,a i žena mi je rodom iz Bratislave tako daaa...
Pa krenimo!
Mislim da je ova još radno-aktivna,ali nalazila se u muzejskom krugu pa eto...