Obilazak kote 760 (Vrh Suho) - mjesta najžešćih borbi u travnju 1945 iznad Klane

[fusher]

a tako već ja

[z355ko]

imate li neki čudan osjećaj kad čitate ovu temu? 

[Asterix]

jučer sam na prvu pomislila da novine pišu o vama (u NL je bio još zvučniji naslov), ali vidim da je netko imao puno veći ulov

http://www.vecernji.hr/crna-kronika/setao-sumom-i-uz-stazu-pronasao-vrecice-sa-minama-i-eksplozivom-1001479

u svakom slučaju #zbogomoruzje

[fusher]

jučer sam na prvu pomislila da novine pišu o vama (u NL je bio još zvučniji naslov), ali vidim da je netko imao puno veći ulov

http://www.vecernji.hr/crna-kronika/setao-sumom-i-uz-stazu-pronasao-vrecice-sa-minama-i-eksplozivom-1001479

u svakom slučaju #zbogomoruzje

ne pretjeruj i ne nagli!

[zokxy]

Krvava Klana (cjeloviti tekst iz knjige "12. dalmatinska udarna brigada" autora Nikole Anića

Jedinice 12. brigade nalaze se 24. travnja na prostoriji Dvori—Borji u divizijskoj rezervi zajedno sa 11. dalmatinskom brigadom. Ostale brigade 26. divizije — 1. dalmatinska i 3. prekomorska — noću 23/24. travnja smijenile su na položaju prema Klani brigade 13. primorsko-goranske divizije i krenule ujutro u napad. Napad 1. dalmatinske i 3. prekomorske brigade nije imao rezultata, jer je izveden slabim snagama —• pet. je bataljona bilo u borbi, a tri u brigadnim rezervama — i što su naišle na glavne snage 188. njemačke divizije, te što se zbog krševitog i šumovitog zemljišta nisu mogli angažirati tenkovi. Tako su dva bataljona 1. dalmatinske napadala na kompletan njemački 903. puk 188. divizije i dijelove 3. bataljona njemačkog 15. SS policijskog puka. Nijemci su prešli u protunapad koji je trajao sve do navečer, ali sa slabim uspjehom. Takva situacija na bojištu utjecala je na to da se u poslijepodnevnim satima 24. travnja Štab 26. divizije odlučio da u borbu uvede svoju rezervu — 12. dalmatinsku NOU brigadu, koja je trebala krenuti sa prostorije Dvori—Borje i smijeniti 3. prekomorsku brigadu, a ova je trebala da se prikupi radi upućivanja u Istru, dok je u divizijskoj rezervi zadržana 11. udarna brigada. Smjena je izvršena potkraj dana. Prema naređenju Štaba 12. brigade, 1. bataljon je smijenio dijelove 3. prekomorske brigade, koji su se nalazili prema koti 689, a 4. bataljon smijenio je dijelove iste brigade koji su bili prema koti 760 Suho. U brigadnoj rezervi zadržali su 2. i 3. bataljon.
 Ispred 12. brigade i dijelova 3. prekomorske nalazili su se dijelovi dva njemačka puka — 901. i 902. brdsko-lovačkog. Oni su držali kotu 760 Suho, kotu 689, Široki rt — sve vrlo jake položaje istočno od Klane. Pošto će se narednih dana ovdje voditi žestoke borbe i to na malom prostoru istočno od Klane, za razliku od ranijih borbi koje je brigada vodila na širim prostorijama, potrebno je vidjeti kakav je bio bojišni teritorij. Rejon kote 760 Suho i kote 689 je pošumljen sa kraškim karakteristikama, bez ceste. Kota 760 Suho strši istočno od Klane i dominira okolnim zemljištem. Kota 689 je nešto niža i čini cjelinu s područjem Suho. U odnosu na front, proteže se točno po liniji borbenog napada prema Klani. Prema tome, kote 760 Suho i kote 689 čine okosnicu njemačke obrane istočno od Klane. One su od mjesta Klana udaljene samo 2—3 km, ali se još između Klane i ove dvije kote nalazi poprečni greben Široki rt, pogodan za organizaciju posljednjih položaja obrane Klane s istoka. Na ovakvom uskom bojištu nema uvjeta za manevar snaga, pa je 12. brigada, mogla samo direktnim probojem njemačke obrane upasti u rejon Klane. Mjesto Klana nalazi se u središnjem položaju spleta komunikacija, što od Rijeke i Opatije vode prema rejonu Rupe—Šapjane i zatim za Trst ili Ilirsku Bistricu i Ljubljanu. Iz mjesta Klana jedna cesta ide na sjeveroistok za Gumance i zatim za Zabiče i Ilirsku Bistricu. Druga cesta vijuga na sjeverozapad prema selima Lipa, Rupa, Šapjane i Ilirskoj Bistrici, ali i Podgradu i Trstu. Od Klane prema jugu ide se za selo Marčelji, a zatim ili za Rijeku ili za Opatiju. Prema tome, Klana čini splet komunikacija od vitalnog interesa za njemački 97. armijski korpus. Zato je komandant 97. korpusa, general Kubler u rejonu Klane smjestio svoju najbolju 188. brdsko-lovačku diviziju i dao joj izričiti zadatak da očuva Klanu i da osloncem na Klanu vrši protuudar prema Grobničkom polju i Bakru. S druge strane, takva operativna vrijednost rejona Klana je utjecala na to da je tamo komandant 4. armije, general-major Petar Drapšin uputio najjače svoje snage i da je 26. diviziji naredao da zauzme Klanu, što ona nije mogla izvršiti, jer su u Štabu 4. armije mislili da se kod Klane ne nalaze tako jake njemačke snage. Noću 24/25. travnja u Štabu 4. armije donesena je odluka, da se 13, 26. i 19. divizija još jače angažiraju na riječkom frontu i da se ojačaju krilni napadi. Radi toga je od 26. divizije odvojio 11. dalmatinsku brigadu i poslao je u sastav 20. divizije, koja treba da izvede manevre preko Mašuna prema Trstu. Tako je 26. divizija sada ostala samo sa tri brigade — 1. i 12. dalmatinskom i 3. prekomorskom brigadom, a zadatak joj je ostao isti — da probije neprijateljski front kod Klane. U.takvoj situaciji počinje napad 12. dalmatinske brigade na sektoru Klane, koji će trajati od 25. do 30. travnja 1945. godine.

25. travnja
Prvi dan borbi 12. brigade kod Klane. Ujutru, poslije artiljerijske vatre 1. i 4. bataljon pošli su u napad. Na lijevom krilu prema koti 689 napadao je 1. bataljon, dok je 4. bataljon napadao na kotu 760 Suho. Desno od 4. bataljona išla je 3. prekomorska brigada s namjerom da se provuče kroz neprijateljski borbeni raspored, da pređe cestu Klana—Gumance i da upadne u Istru. Prekomorci su kod kote 620 stigli na cestu Klana—Gumance, ali dalje u početku nisu mogli, jer se desno od njih povukla 3. brigada 13. divizije. Napad 1. i 4. bataljona na kote 689 i 760 nije uspio. Zato je napad obnovljen, pa je 1. bataljon potisnuo Nijemce sa kote 689, koju je i zauzeo, ali 4. bataljon ni tada nije uspio. Desno je 3. prekomorska brigada zauzela kotu 785 Plešišće i tako izbila na sjeverni dio rejona Suho. U napad se tada ubacuje 3. bataljon 12. brigade na spoju između 4. bataljona i 3. prekomorske brigade, na desnom krilu, sa zadatakom da zauzme kotu 727, koja se nalazila južno, ali nad samom cestom što od Klane vodi za Gumance. Tako se sada sjeverno od ceste našla 3. prekomorska, a južno 12. dalmatinska brigada. Već je poslije podne 25. travnja. Napadi i protunapadi se smjenjuju. Naše jedinice u bliskoj borbi, s ručnim bombama osvajaju metar po metar zemljišta. Tek oko 17,00 sati 4. bataljon uspijeva zauzeti pola visa Suho, a 1. bataljon se približio njemačkom položaju Široki rt. Borba se produžava nesmanjenom žestinom. Prvi bataljon 12. brigade je oko 18,00 na juriš zauzeo njemačke položaje na Širokom rtu. Neprijatelj se očajni- čki branio i zadržao se uz same osvojene položaje pripremajući nove protunapade. Treći bataljon se približio koti 727 i povezao se sa 3. prekomorskom brigadom, koju je neprijatelj oko 19,30 sati odbacio iz rejona Plešišće preko ceste Klana—Gumance kod kote 620, čime je postalo osjetljivo desno krilo i bok 3. i 4. bataljona 12. brigade, koji su bili orijentirani na kotu 727. i 760. Noću 25/26. travnja nastavljaju se žestoke borbe, ali nema terenskih promjena. Lijevo od 1. bataljona 12. brigade napadala je 1. dalmatinska brigada prema koti 672, koja se nalazi iznad sela Studena, oko 4 km južno od Klane, i prema koti 611, koja se nalazi iznad izvora rijeke Rečine. Na frontu 12. brigade u toku 25. travnja najveće uspjehe postigao je 1. bataljon, koji je u poslijepodnevnim satima najprije zauzeo njemačke položaje na koti 689, a odmah zatim i položaje na Širokom rtu, približivši se tako Klani na svega 1,5 kilometar. Ali dalje nije mogao, jer se ondje koncentrirao njemački 901. puk. Vjerojatno bi uspjesi bih veći da je odmah iza 1. bataljona preko Širokog rta u borbu uveden i 2. bataljon iz brigadne rezerve. Međutim, budući da je neprijatelj bio vrlo aktivan i stalno napadao, to je sigurno utjecalo na to da se noću 25/26. travnja očuvaju dostignuti položaji. U toku prvog dana napada na Klanu 12. brigada je imala 10 poginulih i 44 ranjena. Najveće je gubitke imao 1. Bataljon, 7 poginulih i 30 ranjenih, što je i razumljivo jer je on čitavog dana bio u vrtlogu oštrih sudara i postigao je najveće borbene uspjehe. Bitna karakteristika borbenih dejstava 25. travnja sastoji se u tome što je napad 1. i 12. dalmatinske i 3. prekomorske brigade potpuno paralizirao namjere komandanta njemačke 188. divizije da se probije kroz borbeni raspored 4. armije od Klane prema Grobničkom polju. Tri njemačka puka — 901, 902. i 903. bila su prisiljena da se brane čitavog 25. travnja. Tako je snažnim napadima 26. divizija zadržala inicijativu u svojim rukama i 188. njemačkoj diviziji nametnula obrambene borbe, što je odudaralo od njenih zadataka.

 26. travnja

Drugi dan borbi 12. brigade kod Klane. U toku noći neprijatelj je pojačao svoje redove, izvršio pregrupaciju snaga i u samu zoru 26. travnja prešao u snažan protunapad. Jedinice 12. brigade su u istom rasporedu: desno je 3, u centru 4. i lijevo 1. bataljon, dok se 2. bataljon i dalje nalazi u brigadnoj rezervi. Prema borbenom izvještaju Štaba 12. brigade, tog dana brigada je odbila njemački napadi tada sama krenula u napad. U torn napadu su 3. i 4. bataljon snažno pritisli neprijatelja pa je 3. bataljon zauzeo kotu 727 iznad ceste kod Matrušće, ali 4. bataljon nije zauzeo rejon Suho. Oko 09,00 sati neprijatelj je ponovno krenuo u napad i uspio je odbaciti 3. prekomorsku brigadu na desnom krilu od našeg 3. bataljona u rejonu Plešišće kote 785, sve do kote 620 na cesti što od Klane vodi u Gumance. Odmah zatim neprijatelj je potisnuo i desno krilo 12. brigade s istočnih padina Suhog na kotu 822, koja se nalazi na oko kilometar istočno od Suhog. Događaji na desnom krilu 12. brigade i povlačenje iz rejona Suho prema koti 822 negativno su utjecali na borbenii raspored 1. bataljona, koji se nalazio na Širokom rtu. Bataljon se našao pod udarom snažne bočne vatre neprijatelja sa Suhog, pa se oko 10,00 sati i 1. bataljon morao povući na kotu 689. Time je neprijatelj uspio povratiti sve položaje koje je prethodnog dana izgubio. Naročito je teško pao gubitak Širokog rta što dominira nad Klanom. Oko 14,00 sati svi bataljoni 12. brigade — 1, 3. i 4. ponovno su pošli u napad koji je trajao do 16,00 sati, ali bez rezultata. Bio je to ustvari žestoki sudar strana u mjestu. Jedinice 12. brigade tokom 26. travnja nisu uspjele probiti njemačke položaje, već su se morale povući za Suho i Široki rt, jer su ispred sebe imale jake njemačke snage, čitav njemački 901. puk. Tog dana, dok je neprijatelja podržavala snažna artiljerija, jedinice 26. divizije su imale podršku od samo dvije baterije 3. brdskog diviziona, jer su jedna baterija i bataljon 11. brigade upućeni u sastav 20. divizije za manevar preko Mašuna u pravcu Trsta. U svojim sjećanjima tadašnji komandant 12. brigade, kapetan Đorđe Nikitović, sada pukovnik JNA u mirovini kaže, da ga je komandant 26. divizije, general-major Božo Božović, zato što nije probio njemačku obranu kritizirao ovim riječima: »Sramota, pred vama se nalazi samo jedan njemački bataljon i vi ga ne možete potisnuti!« Kasnije se saznalo da su se tu nalazila tri njemačka bataljona, čitav 901. njemački planinski puk, sastavljen od mladića rođenih 1926. i 1927. godine. Vjerojatno ni Štab divizije nije znao pravu situaciju o rasporedu njemačkih snaga ispred fronta 12. brigade. Borbe oko kote Suho ostavile su dubok pečat u sjećanjima boraca i rukovodilaca 4. bataljona, koji se dva dana okretao oko tog planinskog visa ispred Klane. Komesar 2. čete 4. bataljona u bataljonskom listu »Kroz borbu«, broj 12—13, govori o tim borbama i iznosi sjećanje na hrabrog mitraljesca iz svoje čete:  »Borba se vodi na koti Suho. Naši borci jurišaju, ali se Švabe ogor- čeno brane. I sam teren ide im u prilog. Jake su strmine i gusta šuma. Već se juriša po šesti put, a iza svakoga našega juriša slijedi njihov kontrajuriš. Najednom u tom jurišu čuje se nečiji glas: Božiću, eno ga, baca bombe. Obori ga. Čuvši taj poziv mitraljezac skokne i uhvati Švabu za ruku. Ovaj se trgne i opali na našeg hrabrog mitraljesca koji, tako dade svoj život za slobodu«. Bio je to mitraljezac Ante Božić, rođen 1920. godine u Bistrivici kod Trogira. Došao je u 12. brigadu kada se nalazila u Kaštelima u listopadu 1944. godine. Poginuo je na brdu Suho kod Klane kao borac 2. čete 4. bataljona. U borbama za Suho naročito se istakla 3. četa 4. bataljona pod komandom potporučnika Dinka Curina, o čemu on kazuje: »Dobio sam naređenje od Štaba bataljona, od komandanta Ive Gurduiića, da kotu Suho pošto-poto treba zauzeti. Naređenje izvršenje. Polazim sa četom na juriš. Prvi, drugi, treći juriš. Gubim borce, opada moral. Četvrti juriš. Ništa. Već sam izgubio petnaest boraca. U petom jurišu borci se osokolili, viču da neprijatelja na koti treba uništiti. Ginu novi borci. Ni koraka naprijed. Nijemci se grčevito brane. Morali smo se povući, da bi spasili ostali dio ionako oslabljene čete. Komandant bataljona složio se sa našim postupkom. Vidio je da se Suho zauzeti ne može...
 Tokom 26. travnja 12. brigada je imala 5 mrtvih i 15 ranjenih. Najveće gubitke je pretrpio 4. bataljon — 3 poginula i 12 ranjenih. Noću 26/27. travnja njemačka 188. divizija je poduzimala više lokalnih napada s ciljjem da odbaci jedlinice 26. divizije, ali bez uspjeha.

27. travnja

Treći dan borbi 12. brigade kod Klane. Štab njemačke 188. divizije izdao je zapovijed pukovima, da ponovno pređu u napad i da probiju obranu 26. divizije. I Štab 26. divizije naredio je brigadama da odmah ujutru pređu u napad i vrate izgubljene položaje i prodru u Klanu. I dalje je na desnom krilu 3. prekomorska, u centru 12, a na lijevom krilu 1. dalmatinska brigada. U divizijskoj rezervi ostao je samo jedan bataljon 11. brigade, a ona se kamionima prebacila u sastav 20. divizije za prodor prema Trstu od Iliriske Bistrice. U zoru 27. travnja 1, 3. i 4. bataljon 12. brigade prelaze u napad. Do 07,00 sati na desnom krilu je 3. prekomorska brigada ponovno prešla preko ceste Klana—Gumance i izbila na vis Plešišće. Napad 3. i 4. bataljona sa kote 822 na kotu 760 Suho nije uspio. Prvi bataljon čvrsto je držao položaje na koti 689. Napade naših jedinica ometalo je ružno vrijeme: kiša, susnježica i magla. Neprijatelj je, koristeći loše meteorološke uvjete, snagama od tri puka: 901, 902. i 903. i 3. bataljonom 1-5. SS-policijskog puka oko 12,00 sati prešao u protunapad i potisnuo 1. dalmatinsku na našem lijevom krilu i ugrozio položaje 1. bataljona 12. brigade, odbacio ga i zauzeo kotu 689. Poslije podne 12. brigada sa 3. i 4. bataljonom kreće u protunapad na neprijatelja u rejonu Suho, kota 760. Ali, bez uspjeha. Novi napad na  njemačke položaje na koti 689 izvršen je pod zaštitom koncentracijske vatre svih minobacača brigade. Napad je izvodio 1. bataljon. Nijemci su izbačeni sa kote 689 i ona je zadržana. To je bio novi izvanredno značajan uspjeh 1. bataljona tog dana. Tada je Štab 12. brigade donio odluku, da se sa desnog krila iz borbe izvuče 3. bataljon i ubaci na mjesto spoja između 1. bataljona i 1. dalmatinske brigade. Četvrti bataljon izvučen je u brigadnu rezervu. Položaje 3. i 4. bataljona primila je 3. prekomorska brigada. Krajem dana 27. travnja 12. brigada bila je ovako raspoređena: 2. i 4. bataljon nalazili su se u brigadnoj rezervi, dok je 1. bataljon bio na položajima i čvrsto držao kotu 689. Lijevo od njega nalazio se 3. bataljon koji je držao vezu sa 1. dalmatinskom brigadom. Tokom cijelog 27. travnja 12. brigada se intenzivno borila, vršeni su juriši i kontrajuriši, vodila se borba za svaku stopu zemlje, najviše prsa u prsa i to u vrlo teškim meteorološkim uvjetima. I u takvim borbama jedinice 12. brigade pokazale su punu sposobnost. Toga dana 12. brigada je imala 8 poginulih i 40 ranjenih. Najveće gubitke je imao 4. bataljon — 4 mrtva i 19 ranjenih.

[zokxy]

28. travnja

Jedinice 12. brigade vode borbe uzastopno četvrti dan. Nema smjene. Brigada je na borbenom položaju. Oko kote 689 nalazi se 1. i 3. bataljon, dok su 2. i 4. u rezervi. Vremenski uvjeti su i dalje loši — padaju kiša i snijeg, magla je sve pokrila. Teško je i kretanje i osmatranje. I za 28. travnja Štab njemačke 188. divizije izdao je zapovijed pukovima za proboj fronta 26. divizije kod Klane, a Štab 26. divizije naredio je jedinicama da vrate izgubljene položaje i da stalno napadaju neprijatelja. Koristeći loše vremenske uvjete i karakteristike zemljišta, neprijatelj je tokom dana i noći između naših jedinica ubacio više grupa u cilju da napadnu naše jedinice s leđa i iz pozadine. Ali, sve te grupe bile su otkrivene i uništavane. Pred frontom 12. brigade prije podne bilo je manje-više relativno mirno. Vođene su samo manje borbe. Na frontu se već osjeća obostrani zamor. Svježe snage ne pristižu ni jednoj ni drugoj strani. Ustvari, to je tipična »borba u mjestu«. Na lijevom krilu 1. dalmatinska brigada smogla je snage i oko 13 00 sati izvršila juriš na kotu 609 i zauzela je, a na večer oko 19,00 sati osvojila je i kotu 601 kod sela Studena. U bojnoj relaciji Štaba 12. brigade za 28. travnja se kaže: »Brigada na položaju vršila je stalni pritisak na neprijatelja. Naročitih momenata nije bilo. Za čitavo vrijeme držanja položaja padala je velika kiša i bila gusta magla«. Štab 26. divizije javio je Štabu 12. brigade, da je tokom dana 11. dalmatinska brigada na putu za Trst oslobodila Ilirsku Bistricu, dok ostale brigade 20. divizije nastupaju prema Trstu. To je bila radosna i vijest od velikog značenja. Jer, dok je 26. divizija sa 13 i 19. divizijom krvavila na riječkom frontu i čvrsto na sebe vezala 188 i 237. njemačku diviziju, bolje rečeno čitav njemački 97. armijski korpus, operativna grupacija manevra 4. armije, koju je činila 20. divizija ojačana 11. dalmatinskom brigadom 26. divizije, tenkovima i artiljerijom upala je u slobodni operativni prostor preko Mašuna, oslobodila Ilirsku Bistricu i krenula prema Trstu što je ustvari bio osnovni cilj ofenzive 4. armije. Pred frontom 26. divizije neprijatelj se, bez obzira na situaciju kod Ilirske Bistrice, i dalje uporno brani izvodeći česte protunapade, jače angažirajući naše snage s namjerom da ih što duže zadrži na riječkom frontu. To je išlo u prilog 4. armiji. Naime, Nijemci nisu više imali što očekivati od drugog svjetskog rata, jer se Crvena armija toga dana našla u predgrađu Berlina, a anglo-američke snage su u Italiji probile njemačke položaje i nastupale prema Lombardijskoj nizini. Jedinice 4. armije trebale ,su brzo izbiti u Trst i onda na Soču, prije nego što tamo stignu savezničke divizije. S obzirom na to da je 12. brigada vodila borbe oko kote 689. nastojeći da osloncem na nju produži dejstva ka Širokom rtu, u čemu nije uspjela, ona je ipak imala osjetnih gubitaka i tog dana: 4 poginula i 18 ranjenih. Sva četiri poginula su iz 1. bataljona, a najviše je ranjenih iz 3. bataljona — devet.

29. travnja

Peti dan borbi jedinica 12. brigade kod Klane. Čim je noću 28/29. travnja Štab 26. divizije dobio obavijest od 11. dalmatinske brigade, da je oslobođena Ilirska Bistrica i da ju je smijenila 3. brigada 13. divizije a ona da kreće prema Trstu, i pošto je Štab 13. divizije nastavio dejstva prema otsjeku Nova Kračina — Klana, sjeverno od Klane, zaključeno je da se obuhvatnim manevrom sa sjeverne strane može razbiti neprijatelj na položajima sjeverozapadno od Klane, u rejonu sela Lisac, i upasti u Klanu i tako ugroziti cjelokupnu obranu njemačkog 97. korpusa kod Klane i do Rijeke. Zbog toga je odlučeno, da se 29. travnja produži napad svim snagama — 1, 2. i 3. brigadom. U cilju izvođenja manevra sjeverno od Klane, Štab 26. divizije formirao je jednu borbenu grupu sastavljenu od 4. bataljona 12. brigade i 3. bataljona 11. brigade, koji se nalazio u divizijskoj rezervi. Zadatak te borbene grupe, kojom je komandirao zamjenik komandanta 12. brigade, kapetan Petar Vukasović bio je, da se u rejonu Mlaka pređe cesta Klana—Gumance i onda produži preko Plešišća, kota 785, zabaci neprijatelju u pozadinu, sjeverozapadno od Klane, u rejon sela Lisca i da se odatle udari u bok i pozadinu njemačkih snaga sjeverno od Klane. Međutim, na tom putu stajale su neprijateljske snage u rejonu Plešišće, koje je trebalo zaobići, a onda četiri vrlo jaka zemljišna; objekta: Kukulj — kota 832, Liščić —• trigonometar 884, Grmada — kota 936 i Pliš — trigonometar 932. Tek poslije osvajanja tih objekata moglo se upasti u selo Lisac koje se nalazi oko 5 km sjeverozapadno od Klane i preko kojega vodi put u Novu Kračinu i dalje za Jelšane i Ilirsku Bistricu. Moglo se očekivati, da će Nijemci do posljednjeg čovjeka braniti Kukulj, Liščič, Grmadu i Pliš, jer je od toga zavisila obrana Klane i čitavog riječkog fronta. Prema tome borbena grupa kapetana Petra Vukasovića imala je težak i delikatan zadatak, jer je to bilo klasično ubacivanje vrlo jakih snaga u taktičku dubinu neprijatelja, i to kroz zgusnuti neprijateljski poredak i blizu njegovih rezervi koje su bile kod Klane i koje se, s obzirom na cestu koja od Klane vodi za selo Lisac, mogao brzo pojaviti na Grmadi. Njemačka 188. divizija sa tri puka — 901, 902. i 903. uporno se branila pred frontom 26. divizije, bez obzira što je za nju situacija u operativnom pogledu bila nepovoljna. Osim toga, Štab njemačke 188. divizije pokušavao je zadržati 26. diviziju što dalje od Klane, jer se njen 904. puk, koji se branio ispred 13. divizije u rejonu Gumanca, upadom 11. dalmatinske brigade i oslobođenjem Ilirske Bistrice našao u poluokruženju u rejonu Gumance—Paka. Da bi se izvukao iz te nepovoljne situacije, njemačkom 904. puku jedino je preostalo da od Gumanca krene prema Klani, a to je značilo da udari u bok i pozadinu 12. dalmatinske i 3. prekomorske brigade i da ugrozi manevar ubacivanja borbene grupe 26. divizije prema selu Lisac i da je okruži. U takvoj situaciji razvijaju se borbena dejstva 12. brigade petog dana borbi — 29. travnja. Dvadeset devetog travnja izjutra sve jedinice 26. divizije nastavljaju borbu. Oko 12,00 sati ponovno je počeo opća napad na čitavom frontu ispred 26. divizije. U borbu je 12. brigada ubacila svoje 2 i 3. bataljon, dok se 1. bataljon našao u rezervi, jer se on puna četiri dana borio i za to vrijeme imao 13 poginulih i 36 ranjenih. Drugi bataljon je, s osloncem na kotu 689, a gdje se prije nalazio 1. bataljon, u 12,00 sati pošao u napad, podilazeći neprijateljski položaj na Širokom rtu. Za to vrijeme 3. bataljon, koji se lijevim krilom oslanjao na 1. dalmatinsku brigadu, krenuo je iz rejona Ravno prema njemačkim položajima na koti 643. Podilaženje je trajalo sve do 15,00 sati kada sü 2. i 3. bataljon izbili na jurišni položaj. Iza toga uslijedio je juriš. Drugi bataljon se oštro rvao sa neprijateljem u rovovima na Širokom rtu i do 19,00 sati ih je zauzeo. Isto je učinio i 3. bataljon, koji je u istom vremenu zauzeo kotu 643. Tako su u ruke 12. brigade pala dva najznačajnija njemačka položaja istočno od Klane. Neprijatelj se povlači prema Klani, a dijelovi 12. brigade ulaze u Klanu goneći neprijatelja. Upravo tada je prestala artiljerijska podrška napadu 12. brigade, jer je došlo do smjene artiljerijskih jedinica. Naime, u trenutku kada su se bataljoni 12. brigade približili Klani i već djelomično ušli u to selo, 3. brdski motorizirani artiljerijski divizion, koji je podržavao napad 12. brigade, prema ranijem naređenju otišao je prema Istri da se pridruži 20. Diviziji. Poslije njega ubrzo je otišao prema Čavlima i 3. tenkovski bataljon napustivši front 26. divizije, jer je morao otići za Trst, gdje su se uveliko razvile borbe oko grada.  Značajan uspjeh tog dana postigla je i 3. prekomorska brigada koja je zauzela Plešišće na desnom krilu 12. brigade, a 1. dalmatinska je osvojila kotu 672 južno od Klane i približila se Klani. Do 12,30 sati 29. travnja u rajonu Guslara prikupili su se 4. bataljon 12. i 3. bataljon 11. dalmatinske brigade koji su oformili borbenu grupu i krenuli prema cesti Klana—Gumance, prikriveno je prešli, došli u rejon Mlaka i odatle krenuli prema Kukulju, Grmadi i Plišu, odnosno prema selu Lisac da ga zauzmu u prepadu. Na položajima Kukulj— Grmada—Pliš nalazio se njemački 1. bataljon 901. puka 188. divizije. Borbena grupa je prikriveno stigla do njemačkih položaja i prešla u napad oko 03,00 sata 30. travnja. Razvila se žestoka borba. Tek upotrebom ručnih bombi neprijatelj je odbačen. Tako su zauzeti Grmada, Kukulj i Pliš, čime je bio ugrožen njemački 902. puk u rejonu Klane. Uspjeh što ga je postigla borbena grupa bio je izvanredno značajan jer su obiđeni njemački položaji kod Klane sa sjeveroistoka —• pa je tako stavljena pod udar cesta Klana—Lisac—Ilirska Bistrica i to je podstaklo ostale jedinice 26. divizije da 30. travnja nastave borbe oko Klane s većim izgledima na uspjeh. Ocijenivši opasnost koja se pojavila gubitkom Grmade, Kukulja i Pliša, njemački 902. puk iz rejona Klana prelazi u protunapad prema Grmadi, Plišu i Kukulju i uspijeva vratiti izgubljene položaje. Energičnim dejstvom s fronta i udarom njemačkog 904. puka iz pozadine, koji se povlačio iz rejona Paka prema Klani pod pritiskom naše 13. divizije, borbena grupa se našla u okruženju i uz osjetne gubitke uspjela se probiti natrag. Četvrti bataljon 12. brigade imao je 7 mrtvih i isto toliko ranjenih, dok je 3. bataljon 11. brigade imao 30 mrtvih, 19 ranjenih i 7 nestalih. Prema njemačkim podacima, 1. bataljon njemačkog 901. puka je gotovo potpuno razbijen, pa je ušao u sastav 904. puka. Govoreći o situaciji ove naše grupe, a posebno o spašavanju ranjenika iz okruženja, referent saniteta 4. bataljona u listu »Kroz borbu«, broj 12—13, piše: »Naš IV kao i III bataljon XI brigade dobio je zadatak da zabije klin i da s leđa ugrozii Nijemce kod Klane. Ova dva bataljona uspjela su se uvući noću 29/30. IV njima iza leđa. U toj borbi imali smo nekoliko ranjenih, koje smo u ranu zoru htjeli otpremiti oslobođenim pravcem do brigadnog previjališta. Ali, desilo se nešto nepredviđeno. Ranjenici su naišli na Švabe i tako smo saznali za naš ozbiljan položaj. Bili smo od strane neprijatelja sa svih strana opkoljena. Teren u kojem smo se nalazili i kroz koji smo se imali probiti bio je gotovo neprobojan kroz šume, a okolna brda bila su u rukama neprijatelja. Komandant bataljona (poručnik Ivo Gurdulić, pr. N. A.) izdao je nalog za probijanje. Zapovijed je smjesta izvršena, ali pokušaj nije uspio. Broj ranjenika se povećao, a situacija pogoršala. Pojedini dijelovi bi se lako izvukli, ali treba izvući one koji su prolijevajući svoju krv postali nemoćni. Komandant je htio da pod bilo koju cijenu spasli ranjenike. Ostavio je glavninu bataljona kao zaštitnicu ranjenih, a sa nekoliko manjih grupa udario na više pravaca kako bi omogućio glavnini prodor. Borci uvidjevši da, je situacija postala veoma ozbiljna, čvrsto su odlučili da se probijaju i spase ranjenike ili da svi izginu. Stvar nije bila laka, ali čelična volja je pobijedila. I probili smo se i spasili ranjenike. Ovaj podvig djelovao je snažno na ranjenike, koji su znali da se samo radi njih ovoliki napori pod nose ...
 Na kraju dana 29. travnja jedinice 12. brigade imale su slijedeći raspored: 2. bataljon bio je na položajima Široki rt, a 3 bataljon na koti 643, sve u neposrednoj blizini Klane. U brigadnoj rezervi se nalazio 1. bataljon, dok je 4. bataljon otišao u sastav borbene grupe i nalazio se u borbi kod Grmade i Pliša, a onda u okruženju i u proboju iz okruženja - Tog dana 12. brigada imala je teške gubitke, jer je sve borbene zadatke izvršavala jurišem i ručnim bombama. Ukupno je poginulo 15, a ranjeno 31 borac i rukovodilac. Najveće gubitke imao je 2. bataljon u jurišu na Širokom rtu — poginulo je 9, a ranjeno 17 boraca i rukovodilaca.

30. travnja

Šesti, posljednji dan borbi 12. brigade kod Klane.
Štab 26. divizije izdao je naređenje svim brigadama da 30. Travnja izjutra produže napad. Namjera mu je bila, da potpuno razbije neprijatelja u rejonu Klane i zatim da produži dejstva prema zapadu. Treća prekomorska brigada krenula je u napad u pravcu Kukulja (kota 832) i Pliša (trigonometar 932), tamo gdje su noću 29/30. travnja
i ujutru 30. travnja vođene žestoke borbe između Nijemaca i borbene grupe, koju je vodio kapetan Petar Vukasović. Prva dalmatinska otišla je dijelom na Zidovje, na raskrsnicu komunikacija južno od Klane i prema Klani.
Za 30. travnja jedinice 12. brigade dobile su zadatak da ovladaju rajonom Drenovo, kota 695 i zatim da produže napad na kotu Kukulj. U borbi su angažirani 2. i 3. bataljon. Drugi bataljon zauzeo je Drenovu i presjekao komunikaciju sjeverno neposredno od Klane, na svega kilometar udaljenosti, dok se 3. bataljon još više približio Klani sa kote
643. Neprijatelj je u Klani još pružao otpor samo iz dva bunkera, ostalo je bilo zauzeto.
Upravo kada su 2. i 3. bataljon bili pred izvršenjem zadatka, tj. da potpuno ovladaju Klanom i visovima sjeverno od Klane (Kukulj, kota 705) stiglo je naređenje da stanu, da se položaji predaju 1. Dalmatinskoj brigadi a da se 12. brigada prikupi u rejonu doline Guslar.
Evo što se tada dogodilo.
U toku 30. travnja njemačka 188. divizija povukla se u Klanu i zapadnije. Štabu 4. armije bilo je sasvim jasno da je general Kubler, komandant njemačkog 97. korpusa odustao od daljnjih upornih napada prema 26. diviziji i zaključeno je da će neprijatelj izlaz iz tako teške situacije potražiti na nekom drugom pravcu. Jer, s juga kod Opatije pojavila se 9. divizija, a 13. divizija u rejonu Ilirske Bistrice, dok su s fronta stalno napadale 19. i 26. divizija. Ustvari, njemački 97. Korpus nalazio se u okruženju i oko njega su sve više stezale obruč snage 9, 13, 19. i 26. divizije.
Štab 4. armije odlučio je da pojača snage na pravcu Ilirska Bistrica —Rupe—Podgrad, gdje se na širokom frontu nalazila 13. divizija, jer je ocijenio da će se neprijatelj probijati baš na pravcu Rupe—Šapljane—Ilirska Bistrica—Podgrad u pravcu Št. Peter (sada Pivkia) na Krasu ili prema Trstu. Ako neprijatelju to uspije, smatrali su u Štabu 4. armije, onda to može ukočiti ili ozbiljno omesti operacije 4. armije koje se vode za Trst i prema Soči. Na osnovu takve situacije general-lajtnant Petar Drapšin naredio je 26. diviziji da prema Klani ostavi samo jednu brigadu — 1. dalmatinsku i podčini je Štabu 19. divizije, a da 12. dalmatinsku i 3. prekomorsku brigadu izvuče iz fronta i prebaci u rejon Ilirske Bistrice za dejstvo prema odsjeku Šapljane—Rupe, a 13. divizija da se rokira na odsjek Rupe—Suho.
Na osnovu toga Štab 26. divizije naredio je Štabu 12. brigade da položaje preda 1. dalmatinskoj brigadi, da se izvuče iz borbe i prebaci u dolinu ispod Guslara (istočno od Klane 15 km). Tako je i učinjeno. Čitava brigada je krenula u dolinu ispod rejona Guslara, gdje se odmorila i prenoćila. U njen sastav došao je i 4. bataljon. Naime, u toku probijanja iz
okruženja jednu četu 4. bataljona i jednu četu 3. bataljona 11. Brigade neprijateljske snage su ispresijecale, pa su se dijelovima probijale u sastave bataljona. Neki dijelovi stigli su tek sutradan i ušli u sastav matičnih jedinica.
Time su završene šestodnevne borbe 12. brigade kod Klane.

[zokxy]

 Posljednjeg dana borbi 12. brigada imala je 7 mrtvih i isto toliko ranjenih. To su ustvari oni pali i ranjeni borci iz 4. bataljona, jer je taj bataljon 30. travnja imao težak dan, borio se u okruženju i probijao iz okruženja sve dok nije ušao u sastav brigade. Šestodnevne borbe 12. brigade kod Klane nose obilježje napadnih ali krajnje upornih i teških okršaja, vođenih na vrlo malom prostoru, najviše 4—5 kilometara, na planinskom, krševitom, pošumljenom zemljištu, u nimalo povoljnim vremenskim uvjetima, jer su često padali kiša, susnježica i snijeg, visovi su bili obavljeni maglom, teško se kretalo i osmatralo, u nedostatku podrške iz zraka (jer su saveznici tu pomoć uskratili odmah poslije Sušaka), tenkovi nisu mogli doći do izražaja, a artiljerija uvijek nije mogla biti efikasna. Zato se rješavalo jurišem, borbom prsa u prsa, bombama i s neprijateljem koji je do kraja bio uporan, koji nije htio ustuknuti, stalno je bio aktivan, danju i noću, jer se borba vodila neprekidno, ali danju ipak sa nešto jačim intenzitetom. Tako odsudne borbe nikada do tada 12. brigada nije vodila. Bez obzira na takve uvjete jedinice 12. brigade pokazale su sposobnost da ih vode. Žilavost i upornost u borbi bile su osnovne odlike 12. brigade. Tukla se po svim principima slamanja jake utvrđene obrane neprijatelja, koji se nije u klasičnom smislu branio, nego je napadao. Mi smo napadali, on se branio i napadao. On je napadao mi smo branili i napadali. Naizmjenično se to smjenjivalo. Baš kod takvih oblika dejstva najbolje se može vidjeti sposobnost jedinice. A ostaje historijska istina da je 12. dalmatinska NOU brigada tamo daleko u Istri, na granici stare Jugoslavije i Italije, kod Klane vodila punih šest dana i šest noći krvave i teške borbe i u tim borbama postupno lomila napadnu moć najelitnijih njemačkih pukova, stjecala prostorne i druge vojne prednosti i prisilila nadmoćnijeg protivnika da ustukne s položaja kakvi su bili Suho, kota 760, kota 689, Široki rt, kota 649, Drenovo, Grmada, Pliš, Kukulj i da prodre u Klanu. A kada je brigada bila pred sigurnom pobjedom, kada je trebalo da probije njemački front  kod Klane i da Klana padne u ruke 12. brigade, stiglo je naređenje da se povuče iz borbe i krene na nove zadatke. Posebno treba istaknuti hrabrost boraca borbene grupe, koju su sačinjavali 4. bataljon 12. i 3. bataljon 11. brigade, a vodio ih je zamjenik komandanta 12. brigade, kapetan Petar Vukasović, a koja se vještim manevrom zabacila u njemačku pozadinu, napravila pravu pustoš u njemačkom 1. bataljonu 901. puka na Grmadi. Kukulju i Plišu. Borbe u okruženju i proboju iz okruženja s ciljem da se izvuku ranjenici i spasi ljudstvo, odišu najprije humanizmom ali i spremnošću i starješina 4. bataljona da vode bitku u najnepovoljnijim uvjetima i da izađu kao pobjednici. Ovaj manevar borbene grupe i njeno zabacivanje u taktičku dubinu neprijatelja još uvijek su primjer izučavanja u vojnim školama, kako treba raditi u takvim uvjetima. Na tom primjeru, kao i drugima, osposobljavaju se danas generacije mladih starješina JNA. Istina, borbe oko Klane skupo su stajale 12. brigadu. Ukupno je poginulo 49 i ranjeno 156 pripadnika brigade. Gubici po bataljonima su slijedeći: 1. bataljon je imao 13 poginulih i 36 ranjenih, 2. bataljon — 9 poginulih i 21 ranjenog, 3. bataljon — 7 poginulih i 36 ranjenih, 4. bataljon — 19 poginulih i 58 ranjenih, i ; prištapske jedinice — jednog poginulog i 5 ranjenih. U borbama oko Klane, a najviše na koti Suho, poginula su četiri rukovodioca, i to: obavještajni oficir 3. bataljona Akija Čoković, vodnik Dušan Matijević iz 1. čete 2. bataljona, vodnik 1. čete 1. bataljona Nikola Petričević, vodnik 2. čete 2. bataljona Mijo Prgomet iz Zagvozda. Među ranjenima bilo je 19 rukovodilaca 12. brigade, i to: iz 1. bataljona šestorica: poručnik Dalibor Zižić, zamjenik komandanta 1. bataljona, Jakov Eterović, zamjenik komandira 2. čete, vodnici ili vodni delegati Petar Gudelj iz 3. čete, Luka Kadijević iz 2. čete, Ante Domić iz 3. čete i Josip Makelja iz 1. čete. Iz 2. bataljona su ranjeni slijedeći rukovodioci: vodni delegat Marko Pešelj iz 3. čete, vodni delegat Jerko Novaković iz 2. čete i zastavnik Mate Kekez iz 1. čete. Iz 3. bataljona su ranjeni: poručnik Ante Gojak, komesar 2. čete, Ivan Vučković, zamjenik komandira 1. čete, Stjepan Matas, zamjenik komandira 2. čete, vodnik 2. čete Dušan Itantović i vodnik zastavnik Bogomil Vodopivec iz 1. čete. Iz 4. bataljona je ranjeno pet rukovodilaca i to: poručnik Ljubo Gudelj, komesar prateće čete, vodnik Ante Barišić (Bariša) iz 2. čete, vodnik Marko Buljan iz 2. čete, vodnik Nikola Bezić iz 1. čete i vodnik Ivan Grabić iz 1. čete. U borbama od 25. do 30. travnja 1945. godine na sektoru Klane jedinice 12. brigade postigle su slijedeće borbene rezultate. Ubijeno je 186 neprijateljskih vojnika i oficira. Zaplijenjeno je 5 minobacača, 2 šarca, 6 šmajsera, 164 puške, 22.000 metaka, 265 komada ručnih bombi i drugi ratni materijal. Ovi podaci ukazuju na suštinu borbe koja je vođena, da nema zarobljenika i da je ipak dosta skroman ratni plijen, pa ni broj ubijenih neprijateljiskih vojnika nije prevelik. Bez obzira na sve to, u sjećanjima pripadnika 12. brigade Klana je ostavila najdublje tragove, više nego ijedna druga borba koju je vodila u svojoj povijesti. Otuda je Klana dobila opravdani naziv •— »Krvava Klana !« Da je to tako dokazuje i ovaj podatak. Prva četa 4. bataljona ušla je u borbu kod Klane sa 68 boraca i rukovodilaca. Na kraju je ostalo samo 35. Svi drugi su poginuli ili ranjeni. A takvu sudbinu doživjelo je više četa u 12. brigadi. Kad je stigla do Klane 12. brigada se nalazila pred vratima Istre, boreći se za njeno oslobođenje. Tih dana, iako su se vodile žestoke borbe kod Klane, prema pisanju lista 4. bataljona »Kroz borbu«; broj 12—13, u članku »Konferencija na položaju«, što ga je napisao D. Perović, pomoćnik komesara prateće čete 4. bataljona, piše da je održana konferencija boraca bataljona na kojoj su govorili pomoćnik komesara bataljona, poručnik Ivo Verović i komandant bataljona, poručnik Ivo Gurdulić, te da je komesar bataljona, kapetan Kuzma Krstinić rekao: »Kada dolazimo u našu Istru, da je oslobodimo od kletog fašističkog jarma, tu u Istri naići ćemo i na talijansko stanovništvo koje iz našeg vladanja mora steći uvjerenje, da mi nismo onakvi kako je znao neprijatelj o nama govoriti, nego naprotiv, da smo vojska kojoj je cilj oslobođenje svoje zemlje i uništenje fašizma.«

[WaterBlue]

Zoxy svaka čast. Neumorna pčelica!!!