Evo, dugo sam čekao s prikupljanjem podataka, pa mi se sad konačno pogodilo posjetiti položaje koji su navedeni u priči koja slijedi.
Ono što valja istaknuti u cijeloj ovoj priči, junaštvo je i gotovo nevjerojatna odlučnost boraca iz 2. dalmatinske proleterske brigade koji su u manje od dva mjeseca (od 18. veljače do 6. travnja 1945.) prolazili iz borbe u borbu od Mostara preko Splita, Šibenika, Knina, Zadra, Karlobaga, Gospića do Jablanca.
Nakon toga, u samo 30 dana prošli su teške bitke na Rabu, Lošinju, Cresu, kod Rijeke, da bi krenuli preko Istre u konačnu bitku za Trst gdje su ušli 6.5.1945. Stvarno, i za hodanje bi bilo naporno.. Ali to je tema za neke druge rasprave.
Također, s druge strane, bilo bi zanimljivo naći i dokumente koji bi opisali i imenovali pojedince/heroje (poput npr. Delka Bogdanića i sličnih) koji su ostali na položajima, pokušavajući zadržati te snage, slabije opremljeni, uz manjak municije, morala i svjesni da je rat izgubljen.
Ono što sam vidio samo na ovom malom dijelu terena, na kojem je bilo teško i skakati s kamena na kamen u modernim goretexicama, a kamo ne trčati i boriti se u cokulama, po buri i pod paljbom probat ću opisati uz par fotki. Naravno slijede i daljnji obilasci položaja, ima bar još 3 mjesta koja vrijedi obići…
Teorijsku podlogu za bitku dajem iz knjige/monografije „Druga dalmatinska proleterska brigada“, izdane 1982. godine.
LIKVIDACIJA NEPRIJATELJSKOG UPORIŠTA U RAJONU JABLANCA
Nakon što su snage 4. armije razbile neprijateljske snage na liniji Otočac- Perušić - Gospić - Karlobag - o. Pag, neprijatelj se s ostacima svojih snaga povukao ka Senju, zadržavajući isturene dijelove u Jablancu i Sv.Jurju. Značaj Jablanca bio je u tome što je njegovim držanjem neprijatelj obezbjeđivao desni bok svojh snaga u Lici; dok bi ovladavanjem Jablancom s naše strane olakšavalo našim jedinicama dalje nadiranje ka Gorskom Kotaru i Senju, kao i iskrcavanje na Rab i ostale kvarnerske otoke.
7. aprila u 15 sati, Štab 9. udarne divizije izdao je borbenu zapovijest za produženje napadnih dejstava na pravcu Jablanac - Senj. Druga dalmatinska proleterska udarna brigada, koja se do tog vremena bila prikupila u rajonu s. Dušikrava, s. Bileni, ovom zapoviješću dobila je zadatak da, s pridatom PT baterijom i uz podršku artiljerijskog diviziona 75 mm, izvrši napad na neprijateljsko uporište u rajonu Jablanca, u cilju likvidacije istog i gonjenja neprijatelja u pravcu Senja. Početak napada određen je za 8. aprila u 6.00 sati.)
Po dobivenom zadatku, Štab brigade izdao je borbenu zapovijest za likvidaciju neprijateljskog uporišta u rajonu Jablanca, a jedinice su do kraja dana i u toku naredne noći vršile neposredne pripreme za napad.
U rajonu Jablanca nalazile su se slijedeće neprijateljske snage: 2 voda pješadije 1. satnije 392. inženjerijskog puka, 2 baterije 846. artiljerijskog puka, sve iz sastava 392. plave divizije, koja je bila sastavljena od Nijemaca, Poljaka i Hrvata; zatim 2 voda obalske straže i dijelovi žandarmerije, policije i financa NDH. Ukupna jačina neprijatelja iznosila je oko 450 ljudi, pod komandom majora Krausa. Ove neprijateljske snage bile su se jako utvrdile u samom Jablancu i na okolnim visovima: Klašnica (k. 120) - k. 251 - k. 261 i k. 317, posjevši bunkere i ojačavši obrambene položaje bodiljkavom žicom i nagaznim minama.
Zemljište u zoni napada brigade bilo je krševito i teže prohodno, obala strma, a jedina komunikacija (Karlobag - Jablanac) porušena. Pored teškog terena, borbena djelovanja brigade otežavala je i jaka bura koja je puhala na sam dan napada.
Napad je otpočeo 8. aprila u 8 sati, s jednim satom zakašnjenja, zbog teškoća oko iskrcavanja artiljerijskog diviziona u Priznoj Dragi, tako da artiljerijska priprema nije mogla otpočeti u 7.00 sati, kako je bilo predviđeno, već u 8.00 sati. U samom početku napada borba je bila veoma žestoka, jer se neprijatelj žilavo branio, koristeći se jako utvrđenim položajima i snažnom artiljerijskom vatrom.
Prvi bataljon brigade nastupao je pravcem Dušikrava - Zavratnica, odakle se jednim dijelom usmjerio u pravcu Klašnica (k. 120), a drugim u pravcu Njive, gdje se nalazila neprijateljska artiljerija; dok je manjim dijelom djelovao u pravcu k. 261, u cilju olakšanja napada 3. bataljona. 313 četa 1. bataljona, pod komandom Marka Rosandića i Ilije Alfirevića, u smjelom naletu upala je oko 9 sati u vatrene položaje neprijateljske artiljerije na položaju Njive i uništila 6, a zaplijenila 2 neprijateljska topa, zarobivši cijelu posadu koja je brojala 75 vojnika. U ovom jurišu poginuo je poručnik Ilija Alfirevič, politkomesar čete. Čim je Štab bataljona vidio uspjeh ove čete, odmah je orijentirao sve svoje snage u pravcu Jablanca, s ciljem da presiječe neprijateljske snage u istom i na Klašnici od snaga na k. 261 i da ih razbije i uništi. Bataljon je najprije uspio razbiti neprijatelja na Klašnici (k. 120) a zatim i u samom Jablancu, koji je pao u naše ruke u 14 sati i gdje je zarobljen i sam njemački komandant, major Kraus.
Treći bataljon, u sadejstvu s dijelom snaga 1. bataljona, uspješno je iskoristio rastrojstvo i paniku kod neprijatelja, nastalu zbog prodora 3. čete 1. bataljona u neprijateljske položaje na Njivama, i oko 14 sati skoro bez borbe zauzeo neprijateljske položaje na k. 261, gdje je zarobio oko 70 neprijateljskih vojnika.
Drugi bataljon nastupao je pravcem s. Bileni - k. 793, radi obuhvata neprijatelja na k. 317 i k. 251 sa sjeverozapada. Bataljon je najprije, s jednom četom, bez borbe ovladao k. 251, a zatim s neprijateljskim položajima na k. 317, koja je bila jako branjena i dobro utvrđena. Nakon toga, uputio je jednu svoju četu u rajon s. Živi Bunari i s. Josinovac radi spriječavanja eventulne neprijateljske intervencije od pravca Senja. Borba na sektoru napada ovog bataljona bila je žestoka sve do 14 sati, kada je, zbog uspjeha ostala dva bataljona, počela jenjavati. U to vrijeme, primijetivši da se neprijatelj počeo povlačiti iz Jablanca u pravcu Senja, 2. bataljon je, hitno skoro sve svoje snage orijentirao ka komunikaciji Jablanac - Senj, gdje se postavio u zasjedu s obje strane puta, zatvorivši neprijatelju sve prolaze za povlačenje.
Naišavši na zasjedu 2. bataljona, neprijatelj je svim silama pokušavao da se probije u pravcu Senja, ali mu to nije uspjelo, već je zahvaljujući naročito lukavom i smjelom dejstvu 2. čete 2. bataljona, bio potpuno savladan, uz žrtve od 18 mrtvih i 120 zarobljenih.
U 15 sati 8. aprila borba za likvidaciju neprijatljskih snaga u rajonu Jablanca je završena na obali ispod sela Josinovac. U ovoj borbi jedinice 2. dalmatinske proleterske udarne brigade ubile su 73, a zarobile 370 neprijateljskih vojnika, među kojima, kao što je spomenuto i njihovog komandanta, majora Krausa, zaplijenivši od neprijatelja: 8 topova, 2 minobacača 81 mm, 1 PT pušku, 15 puškomitraljeza, 160 pušaka, 26 topova, 26 automata, 47 pištolja, 15 dvogleda, 6 radio-stanica, 6 telefona, preko vagon razne municije, kao i velike količine hrane i drugog materijala. Dok je brigada u borbi za Jablanac imala gubitke od 9 mrtvih, 11 lakše i 5 teže ranjenih).
Nakon likvidacije neprijateljskog uporišta u rajonu Jablanca, 2. i 3. bataljon produžili su nastupanje u pravcu Senja, čisteći na pravcu nastupanja teren od ostataka neprijatelja. Po pristizanja u rajon s. Donja klada, s. Starigrad, ova dva bataljona su se zaustavila, sa zadatkom obezbjeđenja od pravca Senja. Ostale jedinice brigade ostale su u rajonu Jablanca, prikupljajući ratni plijen.
Fotoreportaže:
Prvi dio:http://croinfo.net/vijesti-regija/7839-bitka-za-jablanac-8travnja-1945-godine-tragovi-prolosti-i-dio.html
Drugi dio:http://croinfo.net/vijesti-regija/7840-bitka-za-jablanac-8travnja-1945-godine-tragovi-prolosti-ii-dio.html
