Kapela sv. Ivana Krstitelja na Pehlinu

[Rijeka]

Slikar Emanule Gallico studirao je na venecijanskoj Akademiji i potom radio kao docent na tršćanskoj školi crtanja. S Rijekom ga je povezao tršćanski arhitekt Giacomo Zammattio. Tu je boravio u više navrata između 1878. i 1884. godine, vodeći tečajeve crtanja i slikanja. 
Slikao je i pejsaže i oltarne slike. Za crkvu u Pehlinu naslikao je i darovao oltarnu sliku Sveta Jelena (1882.)

Miliću, možeš li mi provjeriti je li spašena, gdje je danas i tako to?

[milić]

Kad budem na Pehlinu probat ću pitati i to.

[ilirija]

Na početku Pehlina, na cesti prema Viškovu bila je podignuta kapelica sv. Ivana Krstitelja, a danas je podignut metalni križ, kao umjetnički rad i uređen je okoliš.
– Sv. Ivan je do kraja porušen '60-tih godina prošlog stoljeća.

Kapelu sv. Ivana Krstitelja na Pehlinu dao je podići Giovanni Vito Zanchi, a pulski biskup Giulio II. Saraceno posvetio je crkvicu i oltar u njoj 29. travnja 1632. Obitelj Zanchi imala je patronat nad kapelicom do 1898., a poslije njih brigu preuzimaju grofovi Zmajići. Kapela je srušena poslije Drugoga svjetskog rata.

Izvor: http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=70-71&C=10

[ilirija]

Na početku Pehlina, na cesti prema Viškovu bila je podignuta kapelica sv. Ivana Krstitelja, a danas je podignut metalni križ, kao umjetnički rad i uređen je okoliš.
– Sv. Ivan je do kraja porušen '60-tih godina prošlog stoljeća.

Kapelu sv. Ivana Krstitelja na Pehlinu dao je podići Giovanni Vito Zanchi, a pulski biskup Giulio II. Saraceno posvetio je crkvicu i oltar u njoj 29. travnja 1632. Obitelj Zanchi imala je patronat nad kapelicom do 1898., a poslije njih brigu preuzimaju grofovi Zmajići. Kapela je srušena poslije Drugoga svjetskog rata.

Izvor: http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=70-71&C=10

[milić]

Po  meni to su dvije kapele. Jedna veća druga manja.
Ako su obje s Pehlina onda bi ova veća trebala biti ona koja je bila uz Dom tj. kapela Majke Božje odnosno sv. Jelene kako su je Pehlinari prozvali.
A ova manja je sv. Ivana Krstitelja.

Nego ja sam jutros, dok mi je bio u k.o. tinypic, htio staviti spomenik koji je podignut na mjestu ove manje kapele, dakle sv. Ivana Krstitelja.

[elvis]

Nego ja sam jutros, dok mi je bio u k.o. tinypic, htio staviti spomenik koji je podignut na mjestu ove manje kapele, dakle sv. Ivana Krstitelja.

Gušti su gušti ... no podizati spomen kapelici koja bi sama po sebi trebala biti spomen na nešto je podizanje spomenika spomeniku .. koji je osim toga bio žestoko zapušten duže vrijeme barem ako je sudeći po stanju na fotografijama ... 

[milić]

Hahaha, pucaš rafalno.
Čudo kako se ljudima, nakon pedesetak godina tlake, naglo probudi vjeroljublje. Tu kapelicu su, kako sam i napisao, srušili, mnogi će reći komunisti  , ne zbog mržnje prema vjeri nego Ciganima, današnjim Romima.

[FiumeRi]

Što im znače ovi odvratni betonski zidovi ispred stepeništa?

Kada je crkva napravljena, vidjeli su da je izolacija izvedena traljavo i pogrešno.
Od otvorenja su za svake kiše cijela crkva i okolne prostorije bile puna kablića za skupljanje vode.
Ovo bočno razbijanje i zatvaranje stepeništa je bilo neka sanacija problema izolacije .... 

[Daluka]

Dali se to radi o ovoj kapelici?

[milić]

Dali se to radi o ovoj kapelici?

Da!

[kobler]

Kao što je rekao #Ilirija:

Kapelu sv. Ivana Krstitelja na Pehlinu dao je podići Giovanni Vito Zanchi, a pulski biskup Giulio II. Saraceno posvetio je crkvicu i oltar u njoj 29. travnja 1632. Obitelj Zanchi imala je patronat nad kapelicom do 1898., a poslije njih brigu preuzimaju grofovi Zmajići. Kapela je srušena poslije Drugoga svjetskog rata.

Ostavimo li po strani činjenicu da Zmajići nisu nikad bili grofovi, već baruni, ostaje spoznaja da su o "predmetnoj" kapeli  sv. Ivana Krstitelja skrbili Zanchijevi, a nakon 1898. Zmajići. Dobro, Zmajići su, kao neskriveni Hrvati, patronat faktički izgubili još 20.-tih godina, jer je ovo ipak bila Italija opet s neskrivenim animozitetom prema Šćavima. Pretpostavljam da je kapela zapuštena barem od 1918. do 1970. Tko god ima oči bez problema će se uvjeriti pogledom na priložene slike. S obzirom na srdačne odnose koje su tih godina crkva i narodna vlast gajile jedna spram druge, uopće me ne čudi da je kapela srušena.

Tragikomičnost sadašnjeg spomenika leži u tome što lijeva riječka vlast hini da se ispričava krugovima bliskim sadašnjoj vlasti, koji pak hine da im je baš bilo stalo do ove kapele. A koliko im je u stvari stalo, najbolje kazuje križ: bilo što ofrlje prebačeno preko bilo čega, nije samo po sebi križ, nego ništa. Svim umjetničkim slobodama i vizijama uprkos. Kao što činjenica da vrag u nevolji i muhe jede, nikad neće postati vrhunski gastronomski doseg.