Svim našim dragim članicama čestitam dan žena.
A uz to prigodno objavljujwm i tekst naše Gabrijele sa Fb:
Za mene će osmi mart zauvijek ostati u sjećanju kao majčin dan. Nismo svi žene, a nismo svi ni majke, ali svakoga od nas na svijet je donijela majka, pa je pojam o tome univerzalan.
Moje majke nema već desetak godina, ali je svakodnevno prisutna u svemu što radim, što razmišljam, u mojim prosudbama, nekada čak u svom glasu čujem i boju i intonaciju njenog glasa, nekad se užasnuto prenem kad npr. navlačim čarape pa lagano zastenjem kao što je ona činila, a što mi je išlo na živce kad sam bila mlada. Nema mi spasa!
Nikada joj nisam rekla da ju volim, a sigurno nije ni ona meni.
Osjećaji su za slabiće.
Poživjela je 92 godine. Za devedeseti rođendan napisala sam joj pjesmu. Reći nekome koliko ga voliš možeš i ne spomenuvši ljubav.
KĆERI
Što mi sad bališ, što mi tu šmrcaš,
Sliniš bezveze i suze grcaš?
Ostavio te dečko?
Ma daj, budi sretna!
Za njega je to tek bila avantura ljetna!
Dao ti nogu?
Trebala si ti njemu!
Pa ti si od njega bolja u svemu!
Ne znam kako je biti sama?
Ma da ti nešto ispriča mama!
Zdrava si, mlada, lijepa ko slika!
Što misliš koliko je dugo sama baka Ika?!
U 43-oj, bila je još mlada
Kada je skoro svisnuvši od jada,
U jednoj dugoj, neprospavanoj noći,
Započela život u okrutnoj samoći.
Nikad ju život nije mazio,
Nego udarao sa svih strana,
ujedao i okrutno gazio.
U jednom danu ostala bez oca i brata,
Preko nje pregrmjela čak tri gadna rata.
Krvavo je radila po cijele dane
S vječitim strahom da neće, kad svane,
Imati čime prehraniti gladne.
Takve su bile te godine gadne!
Baka je bila jedra, široka,
Koraka čvrsta, snažnoga boka.
Visoka stasa, i jakoga glasa,
A kad te dohvati, nema ti spasa!
Tvrda ko kornjača, oštra ko kobra,
Uvijek poštena i rijetko dobra.
Ti ni dana naprimjer ne možeš bez telefona!
A čuj bez čega je morala sve ona:
Bez muža, bez šminke, auta, plaća,
Skoro bih rekla pa i bez gaća.
Bez veš-mašine i bez frižidera,
Bez deterdženta, parfema, naranči, banana,
Papirnatih pelena i bez uložaka,
Bez mobitela, novina, kompjutera,
I ostalog modernog smeća!
Da! I bez pilula protiv začeća!
Šta ima veze, to kažem svima,
Danas nas zato osmero ima.
Bez novaca uvijek, i bez novčanika.
Al' devedeset, evo, ima baka Ika.
Nekad si lijena i u dućan skočit
A s čim se sve ona morala suočit:
Hraniti prasce, kokoši, kravu,
Okapati usjeve, kositi travu,
Žito žeti, orati njivu,
Vaditi krumpir, kupiti šljivu,
Drva cijepati, nekad i sjeći,
Perje čijati, rakiju peći
Tepihe tkati, heklati, vesti,
U zmiskim noćima beskrajno plesti.
Ti ne znaš ni čega sve imaš u frižideru
A ona je peglala peglom na žeru.
Što god ti treba ti kupiš gotovo,
A ona je morala radit' i ovo:
Rezance, taranu, razvlačiti štrudle,
Praviti maslac i šufnudle.
Žlamati crijeva, topiti čvarke,
Bolje od kakve prave mesarke.
Kiselit' kupus, trapiti krumpire,
Jer bez njih se zimi, draga, umire.
Kuhati sapun, na Uni veš prati.
Sve je to morala moja mati.
Kad bi je stislo, što bilo je često,
Znala je dobro gdje joj je mjesto.
Izmolila bi krunicu u Svetome Niki,
Da pomogne djeci i njihovoj Iki.
Možda ćeš pomisliti da sam luda
Jer vjerujem da je za nju Bog činio čuda,
No samo je čudom sačuvala zdravlje.
I zato, Bogu hvala, danas je slavlje!
Također još nešto moraš znati:
Ona mi je bila i otac i mati.
Teško su mi padale njezine ćuške
Jer sigurno je imala i hormone muške.
A ti sad lijepo obriši njušku,
Jer mogla bih i ja tebi dat koju ćušku!
Što si zinula, objesila labre?
Nasmij se, kreni!
Bog pomaže hrabre.