Čestitka koja je stigla iz Kanade. Ljude nikad vidio. Ali si redovito čestitamo. Relikti prošlosti, što li? Naime, ovo je neki rod mojoj pok. punici. Riko je bio doktor i to Njemac, a Francka rođakinja moje punice. Brzo nako završetka WWII (majko božja pa koliko taj ima godina
) , a možda i prije otišli su iz Ljubljane.
No, svake godine su čestitali Božić i Novu godinu pa tako i ove. Ja sam nastavio s čestitanjem, a i oni. Njihova čestitka u principu prva stigne. Pedantni Njemac nikad ne omane.
Ali nešto drugo me oduševi na ovim čestitkama.
Rukopis. Pogledajte molim taj krasopis. Koja je to ljepota od pisanja. Lani sam ko sova blejao u to, povećalo, mikroskop, ali ne, nije pisano šablonom. To je rukopis Rikov, pa bog.
A ne tresu mu se ruke!?
Mislio sam da je možda netko drugi pisac. Ali ne, od kako se ja sjećam Riko je tako pisao.
Riko, svaka čast! Veselim se slijedećoj čestitci.
