Imela (lat. Viscum album) je mali okrugli zimzeleni grm, koji kao poluparazit raste na drveću. Grane su razdijeljene na članke sa naspramnim duguljastim listovima. Cvijet je dvopolni, zelene boje. Plodovi su bijele bobice, koje sadrže ljepljivi sok. Imela je sposobna za proces fotosinteze, iz drveta-domaćina crpe vodu. Ptice (drozd imelaš) pomažu njenom rasprostiranju tako što kljun uljepljen bobicama čiste o koru drveća.
Moje fotke imele od prošlog tjedna:
Keltski svećenici, druidi, poštovali su imelu kao biljku kojoj su pridavane magične moći, ritualno su je sijekli zlatnim srpom i kasnije koristili kao lijek. Vikinzi su smatrali da može probuditi mrtve. Starogrčki junak Eneja je grančicom imele otvorio vrata podzemnog svijeta. U starim tekstovima navodi se kao lijek protiv epilepsije.
U nekim zemljama imela ima značajnu simboliku tijekom proslave Božića. Vješa se iznad ulaznih vrata da bi prizvala goste. Kada se dvoje sretnu ispod imele običaj je da se poljube, jer ovakvi poljubci donose sreću, a vjerovanje je i da se iz ovog poljupca može roditi vječna ljubav.
Bijela imela, lat. Viscum album, biljka je koju spominju brojne nordijske i keltske legende i kojoj su stari europski narodi pripisivali božanska svojstva - muškost, plodnost i romancu.
Od davnina je služila za liječenje u mnogim narodima pa je Galima i Keltima bila znana kao lijek za sve.
Jako su je cijenili i mnogi poznati liječnici i iscjelitelji, a među njima Hipokrat, Rudolph Steiner i Sebastian Kneipp.
Mnogi je danas smatraju beskorisnom i otrovnom, no ona je vrijedan lijek za brojne bolesti, uključujući i najzloćudnije.
S mnoštvom ljekovitih svojstava nalazi odgovor na skoro svaku bolest koja pogađa ljudski rod pa ju je narod uvrstio u mnoge čajne mješavine.
Aktivni sastojci imele su lektini, polipeptidi, flavonoidi, viskotoksini, lignini i alkaloidi.
Ljekovita svojstva imeleU narodnoj medicini imela je poznata kao sredstvo za smirenje živaca, ublažavanje grčeva i poboljšanje sna.
Europski travari smatraju je specifičnim lijekom za Sydenhamovu horeju, epilepsiju i druge živčane poremećaje koji izazivaju grčeve.
Pogodna je i kao tretman za mnoge druge tegobe koje proizlaze iz oslabljena živčanog sustava. Smatra se da izgrađuje, hrani i jača središnji živčani sustav.
Imela podupire ženski reproduktivni sustav, pomaže kod neplodnosti, regulira menstruaciju, uklanja menstrualne bolove i simptome menopauze.
Ublažava sve vrste unutarnjih krvarenja i djeluje protiv bolova.
Uz glog se smatra najboljim prirodnim sredstvom za srčane i krvožilne tegobe.
Imela sadrži sastojke koji normaliziraju krvni tlak. Sprečava ovapnjenje žila i oštećenje srca uvjetovano starošću. Regulira rad srca i smiruje tahikardiju.
Imela snažno potiče izmjenu tvari, pojačava rad žlijezda probavnog sustava i sprečava zatvor.
Ova biljka također normalizira nepotpuno izlučivanje žuči i pomaže kod dijabetesa.
Studije sugeriraju da imela može poboljšati libido i pomoći kod erektilne disfunkcije.
Pomoć kod karcinomaImela se široko koristi u liječenju raka. Brojne studije pokazuju da viskotoksini iz imele rastvaraju staničnu membranu tumorske stanice i tako je razaraju.
Lektini koje sadrži ova biljka djeluju citostatski - zaustavljaju daljnji rast tumorskih stanica.
Osim toga, potvrđeno je da imela jača imunološki sustav, olakšava bolove i smanjuje nuspojave kemoterapije čak do 80%. Zbog toga ovu biljku itekako možemo preporučiti kao pomoć u liječenju karcinoma.
Učinci imele u liječenju tumora:
imunološka stimulacija - opće jačanje obrambenih mehanizama organizma
hipertermija - uništavanje stanica raka povišenom temperaturom
poboljšanje općeg stanja i radne sposobnosti
poboljšanje apetita i sna
ublažavanje bolova kod tumora
bolja podnošljivost kemoterapije
Imela je pokazala najbolje djelovanje kod karcinoma grla, jajnika, rodnice, dojke, crijeva, želuca, bronhija i mjehura.
Onkološki preparati imele poznati su pod nazivima Iscador i Helixor. Iscador je lijek napravljen po principima antropozofske medicine, čiji je tvorac Rudolph Steiner.
Iscador se koristi isključivo u obliku injekcija koje daje kvalificirani liječnik. Injekcija se daje što bliže mjestu gdje se nalazi tumor, a ponekad i direktno u tumor.
U Njemačkoj je imela zvanično prihvaćena za liječenje artritisa i zloćudnih tumora.
Ekstrakti imele mogli bi biti od koristi i za pacijente oboljele od AIDS-a zbog podupiranja imuniteta te sprečavanja sekundarnih bolesti koje nastaju kao posljedica ove bolesti.
Načini uporabeBijelu imelu prepoznat ćete po prozirnim bijelim bobicama.
Listovi ili manje grančice imele s listovima skupljaju se od listopada do sredine prosinca ili u proljeće, od ožujka do travnja.
Bobice koje se upotrebljavaju u pučkoj medicini skupljaju se od studenoga do veljače. Bobice imele koriste se samo za vanjsku primjenu. Ne smiju se uzimati oralno, jer su otrovne.
Imela se može koristiti u obliku čaja, praha, tinkture, masti od bobica, čajnih obloga te tople kupelji od listova i bobica.
ČajVrhom punu žličicu listova i grančica prelijte s dva dcl vode i ostavite preko noći. Ujutro malo zagrijte i procijedite.
Prah imeleSuhe listove imele sameljite ili istucite u prah. Pohranite u hermetički zatvorenu ambalažu.
Vodeni ekstraktPomiješajte jednu žličicu praha imele s dva dcl vode. Ostavite u vodi četiri sata, a zatim procijedite. Pijte jedan decilitar ekstrakta ujutro i jedan navečer.
TinkturaUsitnite 200 g listova imele, prelijte s litrom rakije i nakon tri tjedna procijedite. Uzimajte po jednu žličicu tinkture s dva dcl tekućine dva ili tri puta na dan.
MastSvježe bijele bobice imele izmiješajte s pčelinjim voskom. Koristite samo za vanjsku primjenu.
Čaj i druge pripravke od imele možete kupiti u biljnim ljekarnama ili kod lokalnih travara.
NapomenaBobice imele ne smijete uzimati na usta, jer su otrovne. Prevelike doze mogu izazvati povraćanje. Preparate od imele ne smiju koristiti trudnice i dojilje. Ne smiju se primjenjivati zajedno s lijekovima za srce.
U liječenju ne smijete koristiti imelu s hrasta, jer je otrovna. Prepoznatljiva je po žutim bobicama.
